fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_hadzici - 82839 - 21.02.2013 : Malislatki - best (7)

Žunovnica, 25.05.1992.


Da li u ovaj broj od 25 poginulih boraca ubrajaš i one što su ubijeni u Kasatićima , a bili su civili, recimo mali Milošević (slijepi, nepokretni, stari) zatim , ubijanji i klanje ranjenih boraca kao na primjer Todorović. O ovome događaju postoji video zapisi o civilnim žrtvama, a i živi svjedoci koji su svjedočili čak i u Hagu.

Po prezimenu i ti si stanovnik Kasatića (radi se o selu odmah do kasarne Žunovnica, koje je bilo mješovito selo Srba i muslimana). Ne kažem da si to ti uradio, a tačno se zna i ko je odgovoran za taj zločin.

O Mirku Avdaloviću je istina sve što si napisao, taj dan smo imali dosta mrtvih, neke sam i lično sahranio, ali ni vi niste jeftino prošli. Jedna ispravka za tebe: ne radi se o kamionu već o kombiju. Zarobili ste i nekoliko naših vojnika, dio je uspjeo pobjeći taj dan, a neki su završili u zatvoru Krupa i Silos: Todorović, Božić...

Za taj dan naša komanda je planirala napad na drugu lokaciju, dobar dio naših snaga je to jutro bio na polaznim položajima za planirani napad, ako se dobro sjećam vaš napad je počeo u jutro oko 04:30 a borbe su trajale cjeli dan. Vi ste došli skoro do gornje kapije u kasarni i tu ste zaustavljeni (skoro do samog Ribnjaka) jer je nama stiglo pojačanje koje je lično predvodio pukovnik Savić iz Tehničkog remontnog zavoda. Nakon toga se ratna sreća okrenula na našu stranu. Povlaćili ste se ka padinama Igmana, preko Kasatičkog polja, Gradeljom i Borkom u pravcu Crepljana i Lokava.

Broj poginulih na našoj strani je daleko manji, tvoj broj ranjenih je blago rečeno pretjeran. Uvjeravam te da broj poginulih i ranjenih koje si naveo kada se sabere daje ukupno 106, a toliko naših boraca nije branilo kasarnu Žunovnicu. Na tvoj broj poginulih i ranjenih po toj logici moralo je nas biti najmanje 300, pa ispada da je svaki naš treći borac izbačen iz stroja. Sledeći vojnu logiku onaj ko napada mora imati premoć najmanje u odnosu 2:1, što nesumljam da su vaši pretpostavljeni znali, bilo je i kod vas školovani oficira. Ako je vas bilo 600 što sumljam, onda ste nas trebali pregaziti, niste ni sačuvali dostignute položaje, čak smo mi svoje odbrambene položaje pomjerili u pravcu Crvenih stijena i na krajeve sela Kasatića.

Vaš napad je bio dobro organizovan i sinhronizovan sa napadom na selo Bradinu istog dana. Borba je bila teška za obje strane, ni sam ne znam koliko sam ispalio granata iz minobacača, na kraju dana sam postolje iz zemlje vadio vozilom.

Pojedini vaši poginuli borci su ostali u kasarni Žunovnica gdje su i sahranjeni, nakon 6 mjeseci od borbe pronalažena su tjela poginulih, pošteno da kažem vjerovatno je bilo i naših i vaših boraca. Znaš sam koliki je kompleks kasarne Žunovnica, koja je bila četvrto po veličini skladištu JNA u bivšoj Jugoslaviji, a i kakva je konfiguracija terena.

Napad na kasarnu je pokušan ponovo u period 04. 06. - 08. 06. 1992. godine, ali se niste probili kao prvi put, zaustavljen je u Kasatićima, ali o tome ću pisati drugom prilikom. Taj dan smo imali dosta mrtvih, mislim najviše u jednom danu za cijlo vrijeme rata.

Za svaku pohvalu je odnos Dadana, Šukija i Mekca ( koje lično poznajem) prema Mirku Avdaloviću, cjenim to, u najtežim trenucima treba ostati čovjek. Ali stojim i dalje sa tvrdnjom da je taj dan na vašoj strani bilo nedostojnih ljudi, gore sam već naveo zbog čega, ali njhovim nedjelom ne umanjujem postupak Šukija, Dadana i Mekca.

Ni jedan rat nije nježan pa nije ni ovaj, gajim nadu da će zločinci sa obje strane za svoja zlodjela odgovarati.




Idi na stranu - |listaj dalje|