fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

treskavica - 82821 - 20.02.2013 : Zeljko Tomic Sokolac - best (13)

Strategija ratovanja na Treskavici


Nakon zadnjeg komentara Zisa, čije tekstove inače cijenim, želio bih kažem i svoje mišljenje u vezi nekoliko stvari o kojima on piše.

O Zaimu

Kao prvo, ne mislim da je Zaim bio baš veliki general. Možda i jeste u vašim redovima, ali kod nas ne bi imao nikakve šanse da dobije takav čin. Kao drugo, tačno je da je Zaim bio jedan od boljih oficira u Armiji BiH. U svakom slučaju bio je bolji od generala Fikreta Prevljaka, koji je čitav rat proveo u podrumu one betonske zgrade u Hrasnici, ili Safera Halilovića koji je samo jednom mogao da pogine - kada su pokušali da ga ubiju pripadnici njegovog naroda. Međutim, pogrešno je predstavljati Zaima kao viteza ili junaka, jer se dobro zna kakav je on odnos imao prema zarobljenim srpskim vojnicima i civilima. Da je Zajim kojim slučajem preživio rat, njemu bi trebalo da se sudi za ratne zločine, ali pošto u Bosni nema pravde a ima Boga, njega je stigla zaslužena kazna u vidu gelera veličine zrna kafe...

Svaki narod treba da ima svoje nacionalne heroje, tj. ljude koji će biti idoli generacijama koje dolaze. Međutim, meni se čini da muslimanski narod za izbor svojih junaka koristi pravilo "što krvoločniji to bolji" pa su njihovi omiljeni junaci zločinci poput Nasera Orića, Mušana Topalović - Caca i drugih. Ovo govori da su muslimani još uvijek u jednoj velikoj zabludi!

Primjeri junaštva

S obzirom da je tako i zatraženo, navešću na ovom mjestu i jedan primjer pravog junaštva.

Prije dvije godine sam pokušao da na internetu nađem nešto o pukovniku Zoranu Borovinu, legendi romanijskog kraja i Sarajevskog ratišta. Nažalost, o njemu su do tada bile napisane samo tri rečenice, a još uvijek je nemoguće naći njegovu sliku na internetu. Srbi su potpuno zaboravili Zorana Borovinu, iako je bio jedan od najvećih junaka u prethodnom ratu, a evo i zašto:

  • pukovnik Zoran Borovina je planirao, organizovao i rukovodio akcijom oslobađanja Otesa. Za one koji to ne znaju, ovo je bila jedina vojna akcija na Sarajevskom ratištu koja je rezultirala u značajnijem osvajanju urbanih prostora ovoga grada. Po mom mišljenju, zauzimanje Grbavice i Pofalića ne spadaju u ovu kategoriju jer su se ove akcije desile na početku rata, u vrijeme kada ni jedna strana nije imala organizovanu vojsku.

  • pukovnik Zoran Borovina je poginuo tako što se bacio na bombu koju je u njihov rov ubacio jedan neprijateljski vojnik sa namjerom da zaštiti svoje vojnike. Ovo je prekrasan primjer junačke smrti, priče kakva nije prikazana čak ni u holivudskim filmovima. Tužno je samo što je Zoran Borivina otišao na onaj svijet a da čak nije ni znao da je Otes pao jer su se muslimanski vojnici povukli iz ovog dijela grada samo dva sata nakon njegove pogibije.

  • Zoran Borovina je bio uzoran oficir, bez mrlje u svojoj karijeri u pogledu odnosa prema zarobljenim neprijateljskim vojnicima.

    Generali VRS

    Što se generala VRS tiče, za razliku od onih na muslimanskoj strani, oni su pokazivali izuzetnu hrabrost. Za primjer ću uzeti samo prvog među njima - generala Ratka Mladića. Koliko je meni poznato, on je bar dva puta bio ranjavan, umalo zarobljen kod Bihaća i Trnova, dva puta pogođen u pancir na Nišićima i dobro "naprašen" na Olovskom ratištu... O njegovom ratnim avanturama bi se moglo napisati mnogo knjiga, ali je umjesto toga napisano još više laži i zabluda. Ipak, Mladiću niko ne može osporiti da je bio srčan borac i veliki strateg.

    O ratu na Treskavici

    Mada na ovom portalu ima dosta onih koji mnogo bolje poznaju rovovski rat od mene, sve mi se čini da uopšte ne shvataju strategiju ratovanja na tim prostorima, tačnije onakvu kakvu su u svojim glavama imali oficiri GŠ VRS.

    Kao prvo, pripadnici Armije BiH bi trebali da shvate da je nas Srba u Bosni i Hercegovini bilo mnogo manje od njih. Pored toga, mi smo imali manje dobrovoljaca u našim redovima nego vi Sandžaklija i mudžahedina. Uz to ste imali i Hrvate, pa i čitavu Republiku Hrvatsku koja je većinu rata bila uz vas, a zatim i NATO koji nas je i bombardovao kada vam je bilo najpotrebnije.

    Ratni stratezi tvrde da u ratu obično pobjedi vojska koja ima više vojnika u rovovima. Međutim, to se u prethodnom ratu nije desilo! Vi tvrdite da je to bilo zbog toga što smo mi imali prednost u artiljeriji, ali ja mislim da je naša najveća prednost bila u dobroj strategiji ratovanja i stručnom oficirskom kadru...

    Kao što rekoh, Srbi su imali problem hroničnog nedostatka vojnika. Naši rovovi na Sarajevskom ratištu su bili poluprazni, a ipak smo uspjeli da ih održimo bez značajnijeg ustupanja pred neprijateljem. Ovo se desilo jer smo svuda oko Sarajeva imali prekaljene borce: od Jevrejskog groblja preko Nedžarića i Žuči do Ilijaša... Za Treskavicu su nam preostali samo mladi i neiskusni borci. Bolje nismo imali! Oni dobro podnose zimu i nenormalno teške uslove života, ali i imaju brze noge da uteknu jer su namo linije šuplje pa je povlačenje veoma često najbolja opcija. Uprkos tome Gardisti su na Treskavici držali liniju dobar dio rata i ostvarili naše ciljeve na tom području.

    Nakon toga ste vi, uz pomoć špijuna iz UNPROFOR-a, organizovali diverzantske akcije i ubacili u našu pozadinu svoje najbolje ljude, bilo je sasvim logično da su takvi položaji brzo padali. Međutim, naši generali u GŠ VRS znali da će se sto dogoditi, i oni su bili spremni da u tom slučaju u borbu uvuku naše najelitnije jedinice i relativno lako, uz vaše velike gubitke, povrate one kote koje su nam nešto značile.

    Ja lično mislim da je strategija na Treskavici, s obzirom na ogroman prostor i slabe potencijale kojima je VRS raspolagala, bila poprilično dobra i ja u tome ne bih ništa mjenjao sem što bih možda malo ojačao disciplinu i po jedinicama postavio iskusniji komandni kadar.

    Jedan savjet i za Bošnjake koji se toliko busaju ovim uspjesima na Treskavici i kvadratnim kilometrima "oslobođene teritorije" oko kote koja se naziva Đokin Toranj. Sve ove "pobjede" su strateški toliko beznačajne, pogotovu ukoliko su te iste kote i teritorije naknadno povraćene. Prava pobjeda u ratu je samo ono što osvojiš vojnički i kasnije trajno zadržiš.

    O vojnim gubicima u prethodnom ratu

    Možda se varam, ali mi se nekako čini da apsolutno svi komentari sa muslimanske strane opisuju akcije u kojima je poginulo mnogo više Srba nego njih. U isto vrijeme, Srbi najviše pišu o akcijama u kojima su oni imali velike gubitke (Budičin potok, Glođansko brodo, Kravica, Trebević, Vidikovac, Aerodromsko naselje... )

    Međutim, prema zvaničnim podacima u prethodnom ratu je poginulo 31270 muslimanskih i 20649 srpskih boraca. Na osnovu nekih mojih istraživanja i obrade podataka, ja sam došao do zaključka da je broj poginulih srpskih boraca nešto manji od gore prikazanog. U isto vrijeme mi se čini da je i broj poginulih muslimanskih boraca značajno umanjen jer su bosanske vlasti željele da sakriju svoju vojnu inferiornost, a u isto vrijeme prikažu uvećan broj civilnih žrtava na njihovoj strani.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|