fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

bihac - 82663 - 15.02.2013 : Braco Prijedor - best (1)

Operacija Sana '95


A sada nešto o operaciji Sana '95. Sa koridora smo krenuli 19. septembra '95. godine, i dan kasnije smo u jutranjim časovima stigli u Sanski Most. Niko nije izašao iz autobusa da vidi šta mu je sa porodicom, već pravo smo odmah produžili na naše odredište - Dabar, tačnije Dabarsko vrelo.

Došli smo do škole, gdje je bilo desetak vojnika i jedan tenk. Linije nije bilo nigdje. U autobusima smo tako odkunjali do 6 sati ujutru, a onda smo krenuli pješke. Ispred nas je išla prethodnica a mi smo ih pratili u koloni po jedan u rastojanju od desetak metara. Išli smo nekim šumskim putem, kroz maglu i sitnu kišicu. Magla se polako razilazila a mi smo još hodali, zastajkujemo povremeno i osluskujemo oko nas. Zatim opet hodamo sa oružjem na gotovs, polovina nas je okrenuta na gornju, a druga polovina na donju stranu puta.

I tako smo došli do Mrežnica iznad samog Dabarskog Vrela. Prilikom prolaska smo primjetili da je u jednoj udolini sa donje stranu puta neko boravio. Svuda naokolo su bili razbacani NATO suvi dnevni obroci, hrana, čaj, slatkiši zapakovani u aluminijumsku foliju. Na tom mjestu smo se spojili sa ljevim krilom i formirali liniju. Poošto je bio brdovit teren, zauzeli smo busiju onako iza drveta, kamena, bez ikakvog ukopavanja i zaklona. Oko 10 sati ujutro, dvije minobacačke mine su preletjele preko nas, a odmah potom osu i pješadijska paljba po nama uz one njihove standardne poklike:

  • "alahu egber- tegbir!"

    Mi smo uzvratili žestoko! Linija je bila nekako ukosu, uzbrdo i presjecala je jedan šumski put na kome smo imali dva mitraljeza. Neprijatelj je pokušao da nas na iznenađenje i prepad digne odatle, ali su se loše proveli jer su imali par mrtvih i par ranjenih. Mi smo imali dva ranjena, od kojih je jedan kasnije podlegao.

    Inače, oni su sa svojim udarnim grupama išli šumskim putevima. Bilo je teško pokriti svo to prostranstvo grmečkih šuma.

    Još prije nego što smo mi sa Koridora stigli na to područje, podignut je radnički bataljon koji nije imao nikakvo borbeno iskustvo te je poslat na Benakovac. Među njima je i bio onaj zastavnik Rade Rogić koji je zaklan, a bilo je i više izginulih.

    Poslije par dana smo otišli na dionicu "Lipnik-Skučani-Vakuf" gdje smo zamjenuli 16. mtbr koja je morala hitno na Bocač kod Banjaluke. Na tom mjestu smo dobli komandu da se povučemo, mada nas niko nije napadao u tom rejonu. Svi smo se čudili zbog čega se povlačimo, ali nam je na kraju postalo jasno da se vraćaju procenti teritorije, što nam je i posebno teško padalo.

    Bilo je tu i raznih okršaja, kao na primjer na "Korčanici" kada su četiri vojna policajca u Pinzgaueru i Praga uletjeli u zasjedu. Oni su na ulazu u Lušći Palanku naletjeli na zasjedu interventne čete, i tu su loše prošli. Isto tako je bilo i na Mededem brdu. Zatim je 5. kozarska brigada u kontranapadu prešla rijeku i tu je ostao Dudakovićev blindirani džip. Međutim, kada se neko konačno dosjetio i izračunao da je dato previše teritorije, stigla je naredba da se vraća izgubljeno, i kao nekada ranije tri tenka i dvije Prage uz podršku pješadije su krenule u kontranapad.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|