fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

bihac - 82211 - 03.02.2013 : Mr105505 TGOSS Buzim - best (0)

Operacija Breza '94


Kad je otpočela operacija "Breza '94", ja sam bio u Bihaću sa svojom ekipom. Isti dan, 1. septembra 1994. godine, smo došli u rejon Bosanske Bojne gdje su se još odvijale borbe. Cijeli dan je napadala 24. brigada iz 6. banijskog korpusa, ali nisu imali nikakvih uspjeha. Imali su velike gubitke, tj. dosta ranjenih i poginulih te mnogo ostavljene opreme ispred naše prve linije. Taj dan je i zarobljen jedan vojnik.

2. septembar 1994. godine je protekao relativno mirno, da bi već 3. septembra 1994. godine otpočela ofanziva na potezu Radoč-Ćulumak-Ćorkovača-Banjani-Baštra pa sve do rijeke Une pod direktnim rukovođenjem Ratka Mladića.

Taj dan sam prebačen iz rejona Bosanske Bojne na rejon Ćorkovače tačnije na glavni pravac ( Križ-Sip-Makarovača).

Nakon toga su devet dana trajale borbe od planine Radoč pa sve do rijeke Une. Naše linije ni u jednom momentu nisu bile pomjerene. Pripadnici 5. kozarske i "Panteri" su od jutra do mraka napadali u mom pravcu. U jutro, oko 10 sati, bi izišao tenk, ispalio nekoliko granata a odmah potom bi artiljerija zasula naše položaje. Nakon takve kanonade bi otpočeo pješadijski napad.

Srpska pješadija je tokom cijele ofanzive imala jaku podršku haubica, topova, minobacača svih kalibara i raketnih sistema "Orkan" i "Volhov". Zadnjih par dana u napade su uključeni i helikopteri.

Komandant Izet Nanić je potajno pripremao kontraudar, kad nam je saopštio plan cijelog napada nismo u tom momentu vjerovali da je to moguće jer je u napad trebalo da krene samo nas 350 (ČSN "Hamza", IDV "Gazija" i IDV "Tajfun") dok je vas bilo daleko više. Međutim pošto smo se mi već 1992. godine uvjerili u njegove sposobnosti nismo imali razloga za pretjerane brige.

Tokom noći smo izvršili pripreme i u jutro 12. septembra. 1994. godine smo na potezu Radoč-Ćulumak-Makarovača neopaženo ušli iza leđa vašim jedinicama. Udarili smo na vas kada smo svi bili na svojim tačkama. Vaši vojnici su bili totalno zbunjeni i nikako nisu mogli vjerovati da smo im prišli sa leđa. Odmah je naređeno povlačenje i srpski vojnici su se počeli da se izvlače u pravcu Hasanove kose i Lugarnice ostavivši za sobom svu svoju opremu.

Naši artiljerci su pogodili vašu osmatračnicu na Ćulumku, i tom prilikom je ranjen i vaš general Ratko Mladić. Ovo smo saznali od vojnika koje smo zarobili taj dan, a koji su nam kazali da je ranjen u nogu.

U šumama na Makarovači je ostao veliki broj vaših poginulih boraca i velik broj ranjenika, a zarobljeno je i deset živih. Zaplijenili su velike količine naoružanja: 1 tenk (T - 55), a jedan je uništen ispred naših rovova na Križu , ZiS-ove, PAT-ove (20/1), 7 MB 120mm, 9 MB 82mm, 10 MB 60 mm, desetak BsT, 5 motornih vozila TAM-110, dva sanitetska TAM-a, dva vojna vozila "Puch" od kojih je jedan pripadao Mladiću i u njemu je nađena kompletna dokumentacija o akciji "Breza '94".

Na vašoj strani su učestovale:

  • 5. kozarska,
  • 6. sanska,
  • 1. novigradska i
  • 43. brigada sa pridodatim jedinicama 1 kk, bVP i 89. raketnom brigadom.

    Prilikom vaše ofanzive na tom pravcu su učestvovale jedinice:

  • ČSN "Hamza" ,
  • IDV "Gazija" ,
  • IDV "Tajfun" i
  • nekoliko vodova iz 2. jurišnog bataljona.

    U zarobljenoj dokumentaciji piše da je u operaciji učestovalo 9. 500 vaših vojnika, od 1. 9 pa do našeg kontraudara vaše snage su svaki dan imale 30-40 izbačenih iz stroja, tako bar piše u vašoj dokumentaciji koji su zarobili 12. 9. 1994. godine.

    Izet Nanić je u našoj Armiji bio najsposobniji i najodlučniji komandant. Međutim, smetao je mnogima u vrhu zbog toga što ga je narod jako puno volio. Od početka rata pa sve do njegove pogibije je vodio glavnu riječ u cijelom Korpusu. Sve operacije većih razmjera je lično on planirao. Jednom prilikom, u toku 1995. godine, prilikom razrade jedne operacije meni se učinilo da je Dudaković Naniću vozač

    Nanića su jako poštovali svi komandanti brigada i od njega su stalno tražili savjete i pomoć pri planiranju operacija. Imao je nesuglasica sa vrhom SDA Okruga, tačnije Mirsadom Veladžićem.

    Što se tiče brigade, glavni razlog zbog čega smo bili najjača brigada u Armiji BiH, je bio taj što smo čvrsto vjerovali jedni drugima i što smo imali generala Izeta Nanića. Tokom cijelog rata bili smo jedinstveni što nije bio slučaj nigdje u BiH. I narod i vojska su bili zajedno.

    Najvažnije od svega je bilo to što za nas nije postojala razlika "domaćeg" ili "tuđeg" ratišta. Nama je bilo dovoljno reći da je slobodna teritorija napadnuta i eto ti ekipe, dok to nije bilo slučaj sa drugim brigadama u Korpusu. U z/o 505. viteške brigade nikada nisu dolazile ostale jedinice iz 5. korpusa.

    Evo navešću i jedan primjer za to. Kada Bišćani odu na Krupsko ratište i čim dođe do jakih okršaja oni se izmaknu i kažu:

  • "Neka Krupljani brane svoje kuće, naše su u Bihaću!"

    Ovo je bio jedan veliki problem i zbog takvih situacija je 505. viteška brigada bezbroj puta morala popunjavati rupe koje su nastajale u cijeloj z/o 5. korpusa.

    Brigada je brojala 5200 vojnika koji su bili pripadnici 1. viteškog bataljona, 2. jurišnog bataljona, 3. viteškog bataljona , 4. inžinjerijskog bataljona , BSN (Bataljon specijalne namjene) "Hamza" , IDV "Gazija" , IDV "Tajfun" , POČ "Pustinjske lisice", MAD-a , Voda vojne policije i ostalo.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|