fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

operacija_prsten - 81899 - 25.01.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (5)

Operacija 'Prsten' - juli 1993. godine


Slomljena muslimanske ofanzive na Žuči pod nazivom "Koverat", počela je juna '93. godine i trajala petnestak dana, u kojoj osim žestokog granatiranja naših linija i samog naselja u kojem su ginule žene, majke sa djecom u naručju i starci, muslimanske snage nisu napravile nikakav uspjeh. U takom neselektivnom granatiranju Vogošće poginula je i supruga Marčete Vitomira, a nekom ludom srećom, njegova kćerka, koja je tada bila sam majkom, bila je ranjena ali ostala je živa. Majčino tijelo je spasilo djevojćicu od sigurne smrti!

Nakon sloma ofanzive, Glavni Štab VRS došao je do zaključka da je muslimanska vojska istrošena i moralno slomljena neuspjehom protekle akcije, zbog čega su odlučili da krenu u kontraofanzivu pod nazivom "Prsten". Operacija je trebala da se izvede u što kraćem roku, kako muslimanska vojska ne bi imala vremena za oporavak od gubitaka u operaciji "Koverat".

Počele su pripreme za kontraofanzivu. Na referisanju u TG komandant Josipović je izdao naredbu potčinjenim brigadama da naprave plan napada na brdo Žuč, kao dio operacije "Prsten". Komandant Josipović ne krije da je naš pravac, pomćni pravac napada, koji je imao za cilj da veže jedan dio muuslimanskih snaga i tako oteža i smanji mogućnost odbrane Igmana, glavnom pravcu naše kontraofanzive.

Na referisanju su prisustvali predsjednici opština, svi komandati brigada i bataljona, koji su bili u sastavu TG. Zbog bliskog početka kontaofanzive, rok za donošenje plana bio je samo tri dan. On je trebao da bude gotov do sledećeg referisanja u TG.

U to vrijeme komandan naše brigade je bio kapetan Z. Antić, do tad jedan od najnesposobnijih oficira koji su prodefilovali kroz Vogošću. Zbog svoje nesposobnosti da prpremi plan, Antić izdaje naredbu komadnatima bataljona da naprave plan kontraofanzive.

U to vrijem, komandant 1. krivoglavačkog bataljona je bio kapetan Kovač, Mađar po nacionalnosti, aktivni oficir JNA, oženjen Srpkinjom iz Sarajeva, zbog čega je kako mi je rekao i ostao na Sarajevskom ratištu. Kapetan Kovač je po dolasku u Vogošću bio komandant Hotonjskog bataljona. Pošto je Hotonjski bataljon morao da se rasformira zbog malog brojnog stanja, Kovač je prebačen na mjesto komandanta Krivoglavačkog bataljona. Komandant 2. blagovačkog bataljona je bio M. Trifunović, nekadašnji komandant Crnovrške brigade. Konačno, ja sam bio komandant 3. vogošćanskog bataljona.

Kovač je bio jedina osoba koja je mogla i znalao kako da napravi vojnički plan za izvođenje ofanzive, ali sam u razgovoru sa njim mogo primjetiti da on taj plan neće napraviti, smatarajući da je to posao Operativnog centra Brigade. Pošto je moj brat tada bio u OC-u, od njega sam zatražio da mi pomogne i objasni kako se pravi školski plan vojne operacije. On mi je izašao u susret, tako što je pronašao u vojnim udžbenicima. Objasnio mi je šta sve treba da se isplanira i predvidi za izvođenje takve vojne operacije.

Za naredni dan je bilo zakazano referisanje u Brigadi, zbog čega je trebalo brzo spremiti plan akcije i ja sam taj zadatak shvatio veoma ozbiljno. Krenuo sam i razrađivanje plana kako bi do sledećeg dana imao sve na papiru. Cijeli dan sam radio na planovima, imao sam sve razrađeno u svojoj glavi i ucrtano na 1:500 katastarskim kartama, koje sam dobio od brata. Trebalo je još samo sve to staviti na papir i plan je bio spreman.

U to vrijeme moj pomočnik za bezbjednost J. Maunaga bio je uvjek pored mene, kao moja vjerna sjenka. Kada sam završio sa razradom plana Maunaga me je upitao:

  • "Da li si osmislio plan?"

    Klimnuo sam glavom i sa oduškom rekoh mu:

  • "Konačno, jesam."

  • "Hajde da čujem kako si to zamislio!" - reće on.

    Počeo sam da obrazlažem plan sve do najsitnijih detalja, učešće i položaj artiljerije, pravac napada za jurišnih jedinica, način upotrebe i pravci ubacivanja rezervnih snaga i MTS-a, sanitet i pravci izvljačenja ranjenika itd...

    Kada je Maunaga sve to saslušao, sa oduševljenjem uzviknuo:

  • "Super, sada sve to treba da stavimo na papir!"

    Kako se dan bližio kraju i vrijeme da se ode na odmor i do svoje porodice, krenu sam kući. Iako ga nisam pozvao, sa mnom je pošao i Maunaga, objašnjavajući da ide jer trebamo završiti započete planove i da će mi on u tome pomoći. Stigli smo do mog stana i tamo nas je dočekala moja porodica. Moj sin, kada me je vidio, od sreće mi je uskočio u naručje. Moja supruga me upitala:

  • "Hoćete li prvo da jedete ili ćete da pijete kafu?"

    Pošto smo već ručali u prostroijama Bataljona, rekoh joj:

  • "Daj kafu, već smo ručali!"

    Sjeli smo na trosjed u dnevnom boravku, ja sam odmah uzeo olovku i papir. I dok smo pijuckali kafu, ja sam pisao planove akcije a Maunaga je stalno dobacivao nešto u vezi moje sekretarice i ponavljao jedno te isto pitanje:

  • "Ko će nam sve ovo prekucati? Ne možemo ovo tek tako odnijeti u Brigadu!"

    Odgovorio sam mu:

  • "Ne znam, vidićemo! Nekoga ćemo već naći!" i ne razmišljajući na šta on aludira.

    Maunaga nije odustajao od dobacivanja i ja sam vidio da je nešto smislio u svojoj glavi ali nisam znao šta hoće. Pošto Maunaga nije odustajao od svoje ideje, u jednom momentu mi je povukao živac i ja ga upitah:

  • "Šta hoćeš da kažeš?"

    On me tad iznenadi sa svojom riječima:

  • "Ja ne znam šta ti imaš sa svojom sekretaricom, ali da sam na tvom mjestu ja bih je otjerao i postavio novu, bez obzira u kakvoj ste vezi!"

    Ignorisao sam njegovu priču iako sam dobro znao šta je misli da kaže. Iz njegove priče je bilo očigledno da me okrivljuje kao da sam u ljubavnoj vezi sa tom mladom djevojkom. Pošto za to nije imao nikakvog razloga, dobio sam osječaj da je imao namjeru započne svađu u moju porodicu.

    Moja tadašnja sekretarica Snježa koje je imala nešto više od osamnaest godina, otišla je bez mog odobrenja sa svojim roditeljima na more. Zbog toga nisam imao nikoga da mi otkuca plan i zbog toga sam odlučio da na Snježino mjesto dovedem Gogu, koja je nakon ranjavanja na liniji obavljala dužnost četnog evidentičara u 1. četi. Iako nije bila vješta u kucanju, Goga je bila vrijedna i znao sam da će uspjeti da na mašini prekuca moje planove. Goga je odmah prionula na posao i uspjela da na vrijeme završi sve što je bilo potrebno. I tako, dok smo ja i Maunaga sjedili u mojoj kancelariji, prilazi nam Goga sa širokim osmjehom na licu, pruža ruku prema meni u kojoj su bili otkucani papir i kaše:

  • "Evo komandante, završila sam ovo!"

    Uzeo sam papire iz njene ruke i rekao:

  • "Od danas si ti moja sekretarica, Snježa će dobiti otkaz".

    Goga je počela da se buni zbog toga rekavši mi:

  • "Ne želim da ona zbog mene dobije otkaz!"

    Rekao sam joj:

  • "Snježa je već dobila otkaz i neko še svakako doći na njeno mjesto. Ja lično mislim da si ti sposobna za taj posao i hoću da je ti zamjeniš!"

    Goga onda reće:

  • "Dobro, ako je tako, ali ako se šta promjeni hoću da se zna da ja nisam željela da to radim i nisam kriva za to. Ne želim da se moja drugarica ljuti na mene zbog toga!"

    Porvrdio sam joj klimanjem glave i rekao:

  • "Ne brini ništa, to ti obećevam!"

    Tog momenta sam pogledao u Maunagu i primjetio sam da se on pobjedonosno smije, kao da je ostvari neki svoj cilj. Samo sam ga pogledao ali nisam prokomentarisao njegovo ponašanje.

    Maunaga je ustao sa stolice, prišao meni, uzeo mi je papire iz ruke i usput je rekao:

  • "Daj da to pogledam!"

    Potom je sjeo na stolicu i počeo da čita. Kada je završi, ustade i kaže:

  • "Ovo je odlično! Odoh ja u Komadu da ovo odnesem kako bismo večeras na referisanju imali uvid u ovaj plan. Ti ne moraš ići, možeš pomoći Gogi da je uputiš u personalne poslove koji je čekaju kao sekretaricu!".

    Njegov savjet mi se učinio sasvim u redu jer Gogu je doista trebalo uputiti u njene obaveze. Ja sam ostao da pomognem Gogi oko papirologije koja se nagomilala na radnom stolu.

    Maunaga je sam sa mojim planovima otišao u komandu Brigade. Tamo je iznio plan napada i prestavio ga kao svoju ideju. Komandant Antić ga je pažljivo saslušao i bio oduševljen "Maunaginim" planom.

    Pošto je Maunaga uvidio da su planovi urađeni po vojničkim školskim pravilima, odlučio je da ih ne preda u Brigadu, nego je sa njima otišao u komandu TG i plan ponovo predstavio kao svoju ideju. Maunaga je dobio pohvale od komandanta TG i tako sebi prokrčio put do budučeg Načelnika bezbjednosti Brigade.

    Kada je njegov kum Joja ponovo došao u Vogošću, sa svojim autoritetom je uspoo da Maunagu postavi na funkciju Načelnika Milicije Opština Vogošća.

    Komanda TG je dopunila planove koje im je dostavio Maunaga, i prilagodili su ih svojim potrebama a zatim proslijedili u GŠ VRS. Planovi su tamo pregledani i prihvaćeni. Nakon toga Brigada je dobila saglasnost za izvođenje operacije "Prsten" po takvim planovima.

    Eto, tako su počele pripreme za ofanzivu "Prsten".




  • Idi na stranu - |listaj dalje|