fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

granicar - 81323 - 08.01.2013 : Vuk Gradinski Nišići - best (4)

Planina čemera (uvod)


"Mir Bož'i, Kristo' se rodi!"

Govorilo se o Božiću nekada u mome kraju. Jer, u Srba sa Nišićke visoravni slovo "h" nije postojalo dugo vremena, opiralo se i migoljilo mnogim naletima "opismenjavanja" i reformi, tako da pravog korijena nikad uhvatilo nije.

A o Božiću su počinjani mnogi poslovi, govorilo se da će poslije ići "od ruke" tokom čitave godine. Tako i ja, odlučih da baš ovih dana započnem pisanje o mome kraju, koje bi, akobogda, moglo potrajati i malo duže.

Pričao mi, prije nekih 3-4 godine, moj rođak, pjesnik i filozof sa Pala Željko Grujić, kako je u Istorijskom muzeju u Beogradu upoznao (sada na žalost pokojnog) Uglješu Pejića koji je tu prikupljao podatke za građu knjige koju je pisao. Reče mu tada Uglješa da će se knjiga zvati "Pejići sa Nišića" (kasnije ugledala svjetlost dana), na što je Željko konstatovao:

  • "Znači, Pejići su dospjeli do knjige!".


    Na Nišićima živi još troje Pejića, koji zajedno imaju preko 250 godina starosti a situacija sa drugim familijama nije ništa bolja. Cijela Visoravan, na žalost, dospjela je "do knjige" i sve što nije ili neće biti napisano ubrzo će pasti u debeli zaborav.

    Moj prijatelj i majstor pisane riječi Miro Pejić napisao je krajem prošlog vijeka knjigu "Sarajevsko polje i planina", otrgnuvši od zaborava pjesme koje su se pjevale na prostoru pomenutom u naslovu knjige ali i podsjetivši da su tu nekada živjeli Srbi u velikom broju, da je taj prostor bio a nije ostao srpski, jer su moćnici tako htjeli. Moje pisanje odnosi se prevashodno na vrijeme odbrambeno-otadžbinskog rata, čiji sam bio učesnik a poslije kojeg je jedan veliki prostor (izgleda definitivno) ostao bez Srba. Namjeravam iznijeti i neke paralele i parabole u vezi sa vremenom Drugog svjetskog rata, vremenu neposredno prije i poslije njega, o kojem sam slušao od đeda i njegovih savremenika, o vremenu kada je cvjetao život na Visoravni(koje se poklapa sa vremenom moga djetinjstva), kao i o nekim meni dragim ljudima koji su bili simbol svoga vremena.

    Pošto o "polju" ne znam puno, pišem o "planini" koju sam upoznao tek tokom rata a koju vjerovatno nikada ne bih ni upoznao u potpunosti da se isti nije dogodio. Sada svaki pogled na Visoravan, bilo u slici ili stvarnosti, izaziva ushićenje ali i talas tuge, jer su Srbi zauvijek otišli iz ovog veličanstvenog predjela.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|