fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

vogosca_rat - 80199 - 05.12.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (5)

Ubistvo Aleksandra Jovanović - Saše


Nalazio sam se u kancelariji u objektu ČVP, u Ulici Spasoja Jovandića. Zanimljiv slučaj koji je vezan za taj objekat, desio se pred sami početak izbijanja građanskog rata u BiH. Zgrada je bila napravljena pred sami rat i bila je namjenjena za penzionere Vogošće. Zbog vanjskog izgleda tog objekta koji je puno ličio na đamiju, penzioneri su odbili da usele, a u njega su uslelili "Komunalno Preduzeće Vogošća". Nakon rata taj objekat je prepravljen i sada služi kao đamija za izbjeglice. Da, dobro ste pročitali "đamija za izbjeglice".

Kada je februara 1994. godina formirana 3. sarajevska brigada u taj objekat je uselila ČVP i SVB brigade, a komunalci su prešli u objekta preko puta zgrade Opštine Vogošća.

No da ne dužim o tome jer to nije tema ovog mog pisanja.

Sjedio sam u kancelariji i pripremao naredbu za naredni ratni dan moje jedinice. Bilo je to ljeto '94. Dani su bili prilićno topli, zbog čega smo stalno morali držati otvorene prozore. Počeo je da se spušta prvi mrak. Vjetrić koji je pirkao napolju, uvlačio se kroz otvoren prozor i počeo da osvježava moju kancelariju.

Situacija u prostoriji je postajala podnošljivija i lakša za rad, zbog čega sam skoro svako veće to vrijeme koristi na radu za pravljenje naredbi. Moju pažnju oko započetog posla privukla je rafalna paljba, koja je zbog velike blizine izgedalo kao da se puca isred samog objekta. Skoćio sam sa stolice i prišao otvorenom prozoru. Pogledao sam kroz njega i vidio nekoliko vojnih policajaca ispred ulaza od objekta kako gledaju u pravcu "Doma Zdravlja".

  • "Šta se dešava?" - upitah ja.
  • "Ne znam, izgleda da neko rafala iz puške!" - odgovori jedan od njih.
  • "Odakle dolaze pucnjevi?" - zapitah ja
  • "Iz Ulice Skendera Kulenovića", kaže on meni.

    Zgrabio sam pušku koja mi je bila na dohvat ruke i siđoh niz stepenice. Rekoh jednom od policajaca da mi se pridruži, da odemo do te ulice da vidimo ko puca. Pošto je bilo jako blizu, krenuli smo pješice. Prođosmo pored "Doma zdravlja" i odatle dalje uz brdo pomenutom ulicom. Ulica je bila strma i lagano je zavijala u lijevu stranu. Sa desne strane ulice su bile zgrade u nizu a sa lijeve je bio betonski podzid, koji je štitio da se zemlja sa brda ne odranja na cestu. Kada smo došli do pred sami vrh brda, primjetismo jedno vozilo svo izrešetano sa mecima. Priđosmo autu i u njemu vidimo da neko nepomično sjedi za volanom. Kada sma otvoro prednja vrata vozila primjetih nepomično tijelo Saše Jovanovića koje je bilo izrešetano od glave do pete. Izvučemo tijelo napolje. Bilo je jezivo vidjeti kako je iskasapljeno od metaka. Prsti na rukama ispresjecani kao da ih je neko sjekao tupim predmetom. Noge prelomljene na nekoliko mjesta. Bilo je strašno vidjeti na šta je ličilo tijelo tog lijepog i jako zgodnog momka, koje više nije ličio na njega. Uzeo sam radio stanicu i pozvao svoje policajce. Ukratko sam rekao dežurnom o čemu se radi. Tražio sam od njega da pozove civilnu miliciju da dođu na mjesto zločina i da se napravi uviđaj. Saša nije bio vojno angažovan i za ovaj slučaj je bila nadležna civilna milicija.

    Saša Jovanović na početku rata bio je angažoivan u jedinici Bore Radića, uglavnom kao njegov lični vozač. Posle Borine pogibije, njegova jedinica je rasformirana, a njeni pripadnici raspoređeni u druge jedinice. Saša se nije odazvao na novi raspored i više nije bio ni u jednoj vojnoj jedinici. Vješto je izbjegavao vojnu obavezu odlascima u Srbiju u vrijeme kada se za njim pojavi potjernica i policija počne da ga traži. Međutim naručiocima njegovog ubistva nije promakao njegov boravak u Vogošći.

    Saša se taj dan vratio iz Beograda, što očito nije ostalo neprimjećeno. Djevojka sa kojom se Saša zabavljao još od prije rata stanovala je u Ulici Skendera Kulenovića. Ubice su znale da će Saša nakon povratka iz Beograda prvo posjetiti svoju veliku ljubav. Zlikovci su pripremili zasjedu i strpljivo čekali kada će se Saša pojaviti pred zgradom svoje drage. I nisu dugo čekali! Prvi sumrak je za njih bio najpogodniji trenutak za akciju, a za Sašu koban. Dvojica počinioca zločina su ispucali po jedan pun okvir iz automatskih pušake, nakon čega su nestali u tamnu noć. Nakon što smo stigli na mjesto zločina, Sašu smo na rukama prebacili u "Dom Zdravlja". Naravno, doktor je odmah konstatovao smrt. Vratio sam se na mjesto zločina i počeo da istražujem i rekonstruišem događaj. Vidio sam jasne tragove zločinaca, koji su stajali uz pomenuti podzid pokraj ceste. Uz sami zid, odmah pokraj ceste, nalazila se manja hrpa pijeska, nepotrošena od prijašnjih radova. Sa jedne i druge strane pješčane gomile vidjeli su se tragovi obuće, a svuda okolo su ležale prazne čaure. Bilo je očigledno da su bila dvojica. Rasporedili su se na dvije strane i sa zadnje strane auta pucali u žrtvu, koja nije imala nikakve šanse da preživi tu žestoku paljbu.

    Uskoro, nakon moje rekonstrukcije događaja, stigla je i civilna milicija, tačnije Stanko iz kriminalne službe. Objasnio sam mu šta sam sve uočio. Napravio je zapisnik na mjestu događaja.

  • "Šta ćete da radite sa ovim slučajem?" - upitao sam Stanka.
  • "Isto kao i sa mojim rođakom Gipsom. Ništa! Napisaćemo da je bio srčani udar!"

    Stanko potom sjede u službeno auto civilne milicije i odveze se niz ulicu. Aleksandrovo ubistvo je ostalo još jedan nerješen slučaj! Istraga nikada nije pokrenuta iako se pretpostavljalo koji je bio motiv tog ubistva.

    Saša je, kao Borin lični vozač, znao sve poslove koje je Boro sklopio i sa kim je radio. Jedna veća pošiljka Golfova isporučena u Beograd, od koje je dobijeni novac od prodaje istih, Boro je planirao za kupovinu specijalne opreme za svoju jedinicu. Pošto je Boro u među vremenu poginu i nakon njegove pogibije nikad ta oprema nije došla u jedinicu. Jedini koji je znao kome je Boro prodao te "Golfove", bio je Saša. Pretpostavljalo se da je Saša uspio da preuzme taj novac, a da ga nije htjeo podjeliti sa svojim saborcima, nego ga je zadržao za sebe. Njegovi saborci su primjetili da Saša troši prilično puno novca, za koji se znalo da prije nije imao. Mislim da je uslijedila prijetnja Saši od određenih ljudi iz te jedinice, ako ne podjeli novac sa njima, oni će ga likvidirati. Saša očito nije imao namjeru da to uradi i uslijedilo je ostvarenje pretnje - njegovo ubistvo.

    Tek toliko da izvršioce ovog zločina podsjetim da se nije zaboravilo i da im poremetim njihov bezbržni san. Neka malo misle o tome!

    Aleksandar Jovanović - Saša, iako u vrijeme pogibije nije imao više od 24 godine, nije bio vojno angažovan, pa zbog tog se ne nalazi na spisku poginulih boraca.

    Njegovom ocu, koji je bio ratni direktor Pretisove Alatnice, još veći bol nanosi mlađi sin Predrag Jovanović - Peđa, koji je nakon odležane kazne zatvora od 15 godina zbog ubistva vogošćanina Savana Pustivuka, ponovo napravio krivično djelo, ubistvo pravoslavnog popa u Doboju. Ovi Jovanovići su napravili veliku mrlju na poznatu vogošćansku familiju Jovanović. Inače kompletna familija Jovanović je bila jedna časna i poštovana familija, koja je bila starosjedioc u Vogošći!




  • Idi na stranu - |listaj dalje|