fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

cekrcici - 79785 - 22.11.2012 : Delija Zvornik - best (2)

Dejton (1)


Kako me sjećanje služi, prekjuče je čuveni Dejtonski mirovni sporazum proslavio punoljetstvo. Možda griješim, ali mi se čini da je to bila jedna od najvećih izdaja u istoriji Srpstva! Tog dana su ona tri dželata svojih naroda potpomognuti, ili boje rečeno natjerani od strane bjelosvjetskih moćnika, potpisali dogovor koji je doveo do najvećeg egzodusa srpskog naroda još od vremena Prvog svjetskog rata.

I sada se sjećam svega toga, "kao da je bilo danas" što bi rekao Nele Karajlić u čuvenoj pjesmi. Bješe to prohladno jutro, smjena na liniji, već duži period je bilo mirno. Kažu da su opet u toku nekakvi mirovni pregovori i da je došao kraj rata, a mi "linijaši" se na to nismo baš previše osvrtali jer mnogo je takvih mirovnih skupova do tada propalo pa smo više razmišljali o tome da da se dobro pripremimo za "rokanje" koje je uvjek dolazilo nakon toga.

Pošto nam je došla smjena, ja sam dobio slobodno dva dana pa riješih da obiđem svoju familiju u u Vogošći. Najprije krenuh malo pješke a zatim "pic gauerom" dođoh do odredišta. I tako, uz kafu započeh priču sa stricem kojeg sam neizmjerno volio. On nije mnogo govorio, ali mu je svaka riječ bila "Njegoševa!". Tog dana bješe nekako ćutljiviji nego i obično, i samo mi kroz dim cigarete prozbori:

  • "Sine dragi, ovo neće izaći na dobro, kuva nam se opasan papica!"

    Ja se trznuh, kao da me neko polio kantom vrele vode pa odgovorih:

  • "Ma, nema šanse striko, sve će biti o redu!"

  • "Neće, neće sine! " - ponovo on meni uzvrati.

    I tako, dok su mi još uvijek odjekivale strikanove riječi u ušima, krenuh u šetnju. Mrak je već padao. Onako zmaišljenog me trznu strašna pucnjava iz pravca Sarajeva, što bi se kod nas reklo da "gori nebo". Odjekuju rafali a čuje se i pokoja eksplozija, kao nikad do tada. Pomislih u sebi:

  • "Eto ti njihovih pregovora, rokanje je već počelo!"

    Pojurih nazad do svojih da zgrabim pušku i krenem za Čekrčiće. U trenutku kad uđoh u kuću, zatekoh striku kako stoji skamenjen pred televizorom, drži se za glavu pa reče:
  • "Prodani smo sine! Ono što u Sarajevu gori, to muslimani slave za sve ono što je dato njima!"

    Eh, da je to bilo ko drugi rekao otjerao bih ga u tri lijepe, ali njegova riječ je za mene imala posebnu težinu. Sjedoh, još uvijek ne vjerujući svemu jer su to bile prve i nezvanične informacije. Riješih da pričekam još par dana u nadi da su to bile laži muslimanske televizije. Međutm, sa svakim narednim danom postajalo je sve očiglednije da je Srpsko Sarajevo prodano i to upravo oni dijelovi koji su najviše krvarili: Ilijaš, Vogošća, Ilidža... Tuga jad i čemer!

    Najtužnije je što smo imali samo 60 dana da se iselimo. Ljudi panično traže prevoz a ne znaju ni gdje idu: Zvornik, Višegrad, Bijeljina, Brčko... Pa Bože, da li je to moguće!

    Dolazim na most u Čekrčićima i tamo zatičem pravu pijacu. Ljudi prodaju sve samo da bi skupili pare za kamion: namještaj, odjeću, obuću pa čak i dječije igračke. Odlaze u nepovrat i najdraže uspomene samo da se izvuče ono što se izvući može.

    TEKST CU NASTAVITI SUTRA




  • Idi na stranu - |listaj dalje|