fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

ilidza - 79399 - 11.11.2012 : Sarajlija Grand forks - best (2)

Šta se jelo u ratu, Pijaca na Ilidži...


Na ovom sajtu stvarno može da se pročita mnogo lijepih članaka. Svaka čast uredniku i ekipi koja mu pomaže. Neki tekstovi bude sjećanja kad se čovjek najmanje nada. Eto jutros ustadoh, i onako uz doručak, uzeh kompjuter da se malo i odmorim. Kaže naš narod "valja se". Na to će moja supruga:

  • "E, sad si baš našao da se time baviš! Malo ti je bilo rata! Hajde ostavi to, bar dok se jede!"

    I eto, prisjeti me našeg ratnog jelovnika koji smo vjerovatno svi u ono vrijeme imali u kući. Sjećate li se one humanitarne pomoći, ona riba u konzervi pa je naše žene ocijede i kasnije nekako pohuju. Eh, dobra bila, samo takva!

    Pa onda oni naresci: žene ih samelju a kiselog kupusa uvjek bilo pa se smota sarma od narezaka, a onda kada dođeš sav nikakav sa linije pa zamiriše sarma i odmah ti nekako lakše. Jeste da je bila od narezaka, ali je bila dobra.

    Pa onda pita od riže, pa ono mlijeko u prahu... Eh, ala su se naše domaćice snalazile, pa jedna od druge uzimale kvas da naprave kiselo mlijeko od mlijeka u prahu uz koje dobro ide pita sa rižom.

    Pa onda onaj kolač što ga naše domaćice nazvase "Zebra kolač", mlijeko u prahu i čokolada u prahu pa da vidiš desert za medalju.

    Eto, neka se malo i naše žene, sestre i majke malo uključe pa možda ispadne i kakav dobar recept. Da se malo prisjetimo onih vremena!

    U 1993. godini sam dobrovoljno sa Pala prešao na Ilidžansko ratište. Bješe to u februaru mjesecu i tu sam ostao do kraja rata. Doduše, u maju 1993. sam teško ranjen, ali je živa glava...

    No, da se vratim na temu! Kada sam došao dole bila je sasvim druga priča. Na Palama je bilo i mesa ali dole bogami zajebano da ne povjeruješ da je to bila jedna država. I gore i dolje smo se borili za istu se stvar, ali na Palama se ide i u školu dok dole na Ilidži ništa. Nadvila se neka čamotinja i tuga poput nekog sivog neba iznad grada. Svaki dan dovezu po jednog mrtvog ili iz Nedžarića ili iz Aerodromskog naselja. Dok sam kao ranjen boravio u bolnici "Žica", bio je opšti haos. Stalno dovoze ljude, žene pa čak i djecu. Bilo je dolje krvi do koljena, samo sam Boga molio da normalan izađem iz te bolnice. Kako li je bilo onim našim doktorima to samo oni znaju.

    Ilidžanska pijaca je ponekad radila, pa se na njoj mogle kupiti razno-razne kućne potrepštine. Prodavci su dobro znali šta se traži: svijeće, baterije, gaće, čarape, a bilo je i duvana.

    Stariji ljudi su u ono vrijeme zezali prodavce da im je čaj kao duvan ali eto duvanilo se. Bilo ga je i skupog i dobrog ali i onog kila pet maraka, a on ko trina.

    Sjećam se jednom dođe jedan iz Specijalne policije na pijacu i reče jednom od prodavaca:

  • "Šta si mi bona ono prodala? Žena mi dva puta otkuvala one gaće što kupih od tebe prošle sedmice i sada ne mogu da ih navučem na ruku a kamo li na noge!"

    I doista, uvjek je bilo zafrkancija oko te robe.

    U ono vrijeme izaći na ilidžansku pijacu je bila kao nekada izlazak u grad. Naravno, kada je radila. A onda je i Brne otvori nakav mali kafić u onoj staroj zgradi preko puta restorana "Erato". Međutim, on je samo kratko radio, što bi reko Đoja "radilo".

    Pozdrav svima svako dobro!!!




  • Idi na stranu - |listaj dalje|