fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

deblokada - 78142 - 14.10.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (10)

Početak ofanzive i istaknuti borci


Početkom juna '95, nakon ranjavanja komandanta Josipovića, imao sam osjećaj da je moral kod podčinjenih komandanata počeo da opada. Josipović nije imao adekvatnog zamjenika koji je bio sposoban da umjesto njega izdaje naredbe podčinjenim komandama a da se te naredbe izvršavaju i u potpunosti prenesu na borbene jedinice 3. sarajevske brigade.

Josipović, svejstan situacije, iako teško ranjen, pod lijekovima i injekcijama podiže se na noge i nastavlja držati referisanja u svojoj komandi. Izdao je naredbu, koja je glasila:

  • Od ovog momenta pa do završetka muslimanske ofanzive komandiri i komandati jedinica ne mogu odlaziti kući bez odobrenja isključivo komandanta Brigade.

  • Svaku jutro u 6:00 i veče u 21:00 potčinjeni komandanti i komandiri su imali obavezu da se sa komandnog mjesta jave komandantu Brigade putem vojnog telefona.

    Josipović je nastavio svakodnevna referisanja u komandi Brigade gdje smo ga redovno izvještavali o stanju u jedinicama i izvršenim naredbama koje smo dobijali od njega sa predhodnog referisanja.

    Sve je funkcionisalo perfektno i moglo se osjetiti da je moral po jedinicam naglo porastao, a borci su sa nestrpljnjem očekivali kada će neprijatelj krenuti u napad.

    U svojoj jedinici sam podigao borbenu gotovost na viši stepen! Izdao sam naredbu:

  • Dvije trećine jedinice moraju da budu neprekidno spremne za borbene zadatke a jedna trećina na odmoru sa obavezom da se hitno javi na poziv komande VP. U jedinici smo uvježbali kurirsku vezu za uzbunu i to je odlično funkcionisalo, tako da su borci mogli da stignu u jedinicu u roku od 30 minuta i budu spremni za pokret.

  • Prvi vod (borbeni) komandir Radenko Galinac dobio je zadatak da dva odjeljenja neprekidno budu u pripravnosti u prostorijama VP.

  • Drugi vod (vojnici do 21 godine starosti) komandir Dragan Damijanović, osim redovnih zadataka koji su bili obezbeđenje komandi u brigadi i pratnja komandanta, dobili su naredbu da preuzmu redovne vojno-policijske zadatke koji je do tada obavljao prvi vod.

  • Treći vod (sabraćajni) zamjenik komandira Saša Blagovčanin koji je mijenjao tadašnjeg komandira voda Boška Mandića a koji je bio teško bolestan, dobio je naredbu da jedno odjeljenje obavlja redovne kontrole u saobraćaju na punktovima, drugo odjeljenje da bude u pripravnosti i u slučaju napada na neku od linija, po potrebi izađu kao ojačanje odbranbenih linija ili u sadejstvu sa Borbenim vodom, po naredbi komande Brigade ili komande ČVP.

    Jedinica je bila u pripravnosti i sa neizvjesnošću se čekao početak neprijateljske ofanzive.

    Ja sam takođe držao svakodnevna referisanja u svojoj komandi po povratku iz komande Brigade. Prenosio sam situaciju na terenu i izdavao sledeće zadatke i uzimao informacije od komandira vodova šta je urađeno u toku predhodnog dana. Moral je bio na visokom nivou i sa pažnjom se sliušalo referisanja!

    Petnaestog juna '95, kada je muslimanska ofanziva počela, borbena gotovost ČVP je bila 100% i trajala je sve do potpunog sloma neprijatelja.

    Puno boraca iz sastava ČVP se isticalo u tim borbama: Radenko Galinac - Gali, R. Radovanović, S. Jajčanin, S. Ješić i još monogi drugi. Ipak, najviše me je oduševio vojni policajci S. Stanišić koji je bio mlađi od 21 godine i po mojoj ličnoj odluci tu djecu nisam želio da koristim u borbenim zadacima, zbog njihovih godina i zanosa koji ih može odvesti u nepromišljnost koja vodi u sigurnu smrt.

    Kada sam ga rasporedio u vod koji ne učestvuje u borbi, on je ljutito reagovao i rakao mi:

  • "Komandire, nisam ja došao u VP da čuvam zgrade nego da se borim i ja hoću u borbu, ako ne može, insistiram da me vratiš u moju matičnu jedinicu!"

    Prihvatio sam njegov zahtjev, priključio ga Galijevom borbenom vodu i bio je velika uzdanica te jedinice u toku borbi. Na kraju te ofanzive sam ga poslao u školu za oficire i po završenoj školi postao je potporučnik VRS.

    Drugi borac koji je ostao duboko u mom sjećanju, a takođe se isticao svojom nevjerovatnom hrabrošću bio je Đoš Košarac. Teško ranjen kao pripadnik VP u borbama na Žuči '92, od čega je zadobio veliki procenat invalidnosti. Nakon oporavka, ponovo je pristupio VP. Kada se formirao Saobraćajni vod, rasporedio sam Đoša u tu jedinicu, ali je on insistirao da ga zadržim u Borbenm vodu, jer je fizički sposoban za borbu. Njegovim željama nisam udovoljio obrazlažući mu da mi je potrebniji u Saobraćajnom vodu ali ću ga po potrebi ubacivati u Borbeni vod. On je to prihvatio, ali mi je na kraju ipak rekao:

  • "Ja sam sposoban za borbu, i kada naša jedinica bude išla na borbeni zadatak, hoću da idem sa njima, ne možeš mi to zabraniti!"

    I tako, Đoš je išao sa nama u sve borbe u kojima je učestvovala VP. Zbog njegove velike požrtvovanosti, njegova invalidnost u borbi se nije primjećivala. Bio je udarna snaga ČVP.

    Saobraćajni vod je paralelno sa borbenim vodom dao veliki doprinos da ČVP odlično funkcioniše u zaprečavanjima terena i borbama u toku muslimanske ofanzive.

    U najtežim trenucima za srpski narod na tom prostoru, nije bile teško voditi takve junak u borbu. Svi postavljni zadaci pred nas su izvršavani timski i bez pogovora i zbog toga jedinica je imala značajne uspjehe u odlučujućoj odbrani Srpskog Sarajeva.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|