fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_sarajevo - 77957 - 08.10.2012 : Kap i Željko - best (18)

Dvije strane medalje


Muslimanska verzija priče

Gledam raju iz ulice, sve mladost golobrada a hoće da brane grad. Puške su samo na filmovima vidjeli. Krv ključa, našao si maramu u ormaru, svezao je oko glave, farmerke i pumine tene na nogama. Daje ti neko prazan RAP, u njega si stavio neke gluposti. Tetejac odjednom u tvojim rukama, daje ti ga prijatelj od njegovog je starog, on već ima njemacki MP44. Nakon toga dobijaš papovku za tetejca, a ti kontaš svjet ćeš pokoriti sa 33 metka.

Odjednom eto komadanta! Čovjek prije početka ovog sranja radio u menzi neke firme. Po godinama je stariji od svih i prebio je dvojcu prije pola godine na očigled čitave ulice.

Neko reče da možemo sa papovke granate ispaljivati, a srce ti ko trafika. Može se prepraviti da puca i rafalno, ti već pucaš od sreće.

Kažu tenk, šta je tenk kantam imamo flaše benzina i samo ih bacimo na motor. Ako nas počnu derati doletice Zelene beretke kojih ima 15 000, ali su tako obučeni i opremljeni da ih niko nikada nije vidio, kažu tu su oni samo miruju.

  • "A šta ovo dere po gradu? Otkuda ovolike granate?" - pitamo mi.
  • "Ne brini nestace im za pet dana!" - odgovaraju nam.


    Komanda glasi: "Hajmo im raja gore usta razvaliti!!

    A gore, PAM, PAT, Praga, garonja, sijač smrti, odskočne mine, BST stvari o kojima nisi ni čuo u životu ali sada ih počinješ osjećati po tjelu, treseš se da te od toga sve boli.

    Dozivaš da ti pomogne neko, dolaze, pa tren poslije pomažu i njima. 20 dječaka oko trojice stoje u krugu od 10 metara. Sreća, a ne znanje, te vodi od školske klupe do čovjeka mirne ruke sa PASP-om (za kog nikad nisi čuo)...

    To je način kako su ljudi letili u akcije, ginuli, oni koji su preživjeli kalili se u odlične vojnike.

    Srpska verzija priče

    Hoće da nam ruše Jugoslaviju? Prave islamsku državu koju Alija Balija opisa u nekakvoj "Islamskoj deklaraciji"!

    E, pa neće moći ove noći! Oni nisu stvarali Jugoslaviju, pa nemaju pravo ni da je ruše! U poslednja dva rata za ovu zemlju je živote dalo skoro tri miliona Srba. Svi moji stričevi, djedovi i pradjedovi su poginuli da bismo danas ravnopravno živjeli u slobodi.

    Nismo se sa njima potkusurivali ni nakon onog zadnjeg rata u kome samo u Jasenovcu mučki pobiše 900.000 Srba pa smo danas zbog te njihove genocidnosti manjina u Bosni i Hercegovini!

    Kako ih samo nije sramota naše prošlosti! Da nije bilo srpskih vojnika i Solunskog fronta oni bi i danas bili bečki konjušari. Hoće da nam otmu ono što smo krvlju skupo platili. Ruše nam Jugoslaviju, a kažu da će i za nas Srbe biti mjesta u islamskoj Bosni!

    Samo u Sarajevu ime preko pedeset hiljada muškaraca sposobnih za borbu, a kod nas bar pet puta manje! Zbog toga je naša jedina šansa da izađemo na brda i da ih držimo u okruženju! Jer, ukoliko se oni razmile po planinama, mi ćemo nestati sa ovih prostora!

    Na našu sreću, mi Srbi po prvi put u istoriji imamo izvjesnu prednost u naoružanju pa više nećemo biti ovce za klanje. Ako ništa drugo onda ovaj put bar nismo osuđeni da poginemo goloruki. Pokazaćemo mi njihovim ratnim huškačima da nas nije strah ni njih, ni desetine hiljada muslimana iz Sandžaka, ni mudžahedina iz Afrike...

    I tako, izađosmo na brda oko Sarajeva. Stadosmo na međe naših djedova, jer nam drugog puta i nije bilo sem onog preko Drine. Neki odoše i tamo, ali nas ipak ostade dovoljno da se borimo muški.

    Granata smo imali samo za prvih pet dana. Srećom, Boro Radić je sa šačicom svojih saboraca uspio da odbrani "Pretis" i Vogošću. Zahvaljujući njemu, ta fabrika je čitav rat pravila granate za nas. A da smo kojim slučajem sve nade polagali u Srba preko Drine prošli bi k'o bos po trnju!

    Uprkos tome što su nam vojni eksperti širom svijeta davali veoma male šanse za pobjedu, ne ustuknusmo ni koraka pred muslimanima, ni pred HVO, pa ni pred čitavom hrvatskom armijom... Ne pokleknusmo ni pred NATO snagama koje su čitav rat pomagale neprijatelja, u zadnjim danima rata se i otvoreno staviše na njihovu stranu...

    Na kraju ipak pobjedismo! Za mir i slobodu smo dali i dosta onoga što bješe naše. Ipak, dobili smo Republiku Srpsku! Dobili smo čak i više nego što smo tražili da ne dođe do rata, kojeg doista nismo ni željeli! Danas i oni imaju svoje, ali su osuđeni da žive u nesrećnom braku sa Hrvatima. Iako dobiše više nego što im pripada, ni to im nije dovoljno. Hoće i naše. Huškaju narod na novi rat!




  • Idi na stranu - |listaj dalje|