fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_pale - 77710 - 01.10.2012 : Sarajlija Grand forks - best (6)

Upad muslimana na Trebević preko Jahorine


Na području između Jahorine i Međuplanine, tačnije sve do Crnog vrha je bila je prazna teritorija. Taj prostor je bio nepokriven sve do u jeseni 1992. godine, kada je formiran Jahorinski bataljon. Radari su bili obezbjeđeni sa stražama, a sav ostali prostor je bio prazan.

Sa obronaka Jahorine se pružao fantastičan pogled na trnovsku Crnu Rijeku, Šišiće i ostala okolna sela. Vidio se čak i Rogoj. Iako je ovo bila veoma važna teritorija bila je nepokrivena sve do jeseni 1992. godine. Muslimana nije bilo na tom području.

U zimu muslimani provališe u Međuplaninu. Tada nam poginuše i dva borca, Milorad Kovačević sa Korana i još jedan čijeg se imena ne sjećam. Milorada Kovačevića sam dobro poznavao jer je prije rata taksirao sa kombijem na relaciji Pale-Vijećnica.

Milorad je poginuo 21. decembra 1992. godine. Lično sam učestvovao u akciji vraćanja položaja. Muslimani su prošli između 6. i 7. bajte. Kako je bila jaka zima, naši borci su naložili vatru u bubnjarama, i zaspali ko da se ništa ne dešava, a oni su udarili gdje smo se mi najmanje nadali.

Na Međuplanini su upravo zbog jake zime i velikih vremenski nepogoda bili postavljeni veliki šatori. Unutra su bili kreveti i bubnjare. Šatori su bili iza položaja na nekih 300 do 500 metara. Borci su trebli da se smjenjuju svaka dva sata: jedni su bili u pripravnosti, drugi na straži a treći su spavali. Da nesreća bude veća u tom trenutku su svi spavali i samo su dvojica bila na straži. U trenutku kad su se muslimani pojavili, oni su pobjegli glavom bez obzira. Uletjeli su u šator i uspaničili ostale rekavši da muslimana ima 300 i da su već prošli liniju. Nastala je opsta panika i bijeg. Na našu sreću, bilo je i pribranih boraca pa se rasporedili na potezu oko četvrte bajte i zaustavili njihovo dejstvovanje po liniji. Upravo kod te četvrte bajte su ubili dvojicu muslimana. Jedan od njih je bio Arapin, mudžahedin.

Naš odred sa Korana je u to vrijeme bio kući. Javili su nam ranom zorom da se spremimo u akciju vraćanja položaja. Međuti muslimani i nisu imali u planu da zauzmu tu liniju. Plan je bio da tuda prođu i da dođu do tornja na Trebeviću, a zatim da pošalju muslimanima u Sarajevu signal da su uspjeli kako bi ovi krenuli iz grada na Trebević. Ovaj podatak je sto posto tačan jer smo ih pohvatali žive, negdje oko njih pedeset. Kasnije su razmjenjeni.

Nihov glavni problem je bio što su ostavljali jasne tragove u snijegu, koje smo mogli veoma lakoo da pratimo. Najveći broj hapšenja se desio u rejonu sela Kasidole, negdje baš na pola puta od Međuplanine do Trebevića.

Vrlo je interesantno da su se mnogi muslimani izmješali sa našima. Jedan je čak došao do Trebevića i ušao u autobus koji je vozio smjenu boraca za Pale. Par njih je zarobjeno i na Palama. Pošto su bili promrzli odmah su se predali. Milorad Kovačević je poginuo jer su se muslimani izmješali sa našim borcima, upravo na Međuplanini. Za sve to je bila kriva naša nesmotrenost i neozbiljnost!

Što se mina tiče, one su obično postavljane u planinskim usjecima i rupčagama gdje se teren baš i nije mogao pokriti sa ljudstvom. Tu na tim prostorima je bilo da se primjete muslimani ili da su bili blizu.

Jednom smo sišli do njihovog sela Delijaši i samo je jedna naša grupa vidjela živo stvorenje - nekakvu nanu koja je došla po vodu. Drugim riječima tamo nije bilo nigdje nikoga, pa sumnjam da je ona dodatna mina mogla biti postavljena od muslimana.

Traba se prisjetiti da je pokojni Švabo još jednom, pre njegove pogibije, sa svojim borcima naletio na mine koje je upravo oni postavljali. Srećom, ovaj put su bili u vozilu tako da niko nije nastradao. I taj put se utvrdilo da je neko postavio dodatnu minu.

Ipak, ne odbacujem mogućnost da su i muslimani imali svoje diverzante koji su nas baš pomno promatrali. Nikad ne reci nikad!

Sarajlija,

kao prvo da ti čestitam na još jednom izvanrednom članku koji sam sa zadovoljstvom pročitao. Ništa od ovoga nisam znao sem za onog muslimana što je sa našim vojnicima sjeo u autobus i krenuo za Pale.

U mojoj evidenciji sam našao da je Milorad Kovačević poginuo 21. decembra 1992. godine. Međutim, našao sam još nekoliko boraca koji su poginuli u predjelu Međuplanine, tačnije Orčevih voda. To su:

  • Dubovina (Obren) Željko rođen 06.07.1966. godine a poginuo 19.12.1992. godine u Orčevim vodama. Njegovu fotografiju možeš vidjeti i u Virtualnom groblju.
  • Kovačević (Rade) Nenad rođen 23.12.1972. godine a poginuo 20.12.1992. godine u Orčevim njivama
  • Jokić (Manojle) Goran rođen 14.02.1970. godine a poginuo 20.12.1992. godine u Orčevim vodama

    Po svemu ovome meni izgleda da su muslimani prošli našu liniju negdje oko 19. decembra 1992. godine, a da je Milorad Kovačević poginuo tek treći dan kada su se neki od njih pokušali vratiti istim putem za Trnovo.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|