fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_pale - 77680 - 30.09.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (5)

Srđan Knežević


Još jedan u nizu junaka je bio Srđan Knežević. O njemu se već mnogo zna. Prvi put sam ga vidio kada je zauzeto Zlatište (17. jun 1992. godine - ŽT).

Bilo je to par dana nakon te akcije, možda čak i drugi dan , ne sjećam se tačno. Nalazio sam se na platou ispred motela "Osmice", na samom ćošku gdje se spaja parking motela sa putem Vraca - Pale. Upravo na tom mjestu je počinjao tkz. brisani prostor. Sjećam se kao sada, nekakva žuta bankina tj. ograda ide od puta svom dužinom do sledeće oštre krivine odakle se Zlatiste vidi kao na dlanu. Dok nismo zauzeli Zlatište ni oka nismo mogli da sklopimo na ovom djelu. Ali eto, svemu dodje kraj. Nakon toga je bilo mnogo lakše. Međutim, ispod samog ćoška provalija i kuće. Neprijatelj ih koristi preko noći, a i preko dana nam zadaju muke. Pošto se nalaze u rupi nema neke opasnosti za nas, sem ukoliko ne izlaziš na taj brisani prostor, ali ako se pomoliš u toku dnevnog svjetla sam te dragi Bog može sačuvati.

Posebno je bila interesantna jedna kuća iz koje bi često zapucali. Ponekad nekoga i rane! Znali smo dobro koja je to kuća. Dolazio je tenk, ali nije mogao ništa uraditi jer je kuća u rupi a tenk ne može da obori cijev. Pokušavao je tenkista čak i da se popne malo na obalu kako bi dobio malo bolji ugao, ali u tome nije uspio.

U to vrijeme sam rukavao sa ručnim bacačem. RB je bio prilično dobro naoružanje ali je uglavnom namjenjen za uništavanje oklopnjaka. Pošto su granate kumulativne nanesu oštećenje na objektima ali nemaju ono trenutno dejstvo. Odlučih da pokušam da gađam tu kuću upravo sa RB-om pa koliko god da to trajalo. Nije bio lako, a da bi imao siguran pogodak morao sam se potpuno uspraviti i dobro nanišaniti. Nije mi išlo. Saborci su komentarisali da ako ja ne mogu da to uradim onda ne može niko, jer sam bio odličan u svim prethodnim okršajima gdje sam ga koristio. Vjerovatno je i strah radio svoje jer si svjestan da si idealna meta za neprijatelja. Trebalo je stati, uspraviti se i dobro nanišaniti, dobro ocjeniti jer kada gađate nešto u rupi uvjek nekako podbacite ili prebacite.

U jednom trenutku, pojavi se iza mene jedan čovjek i upita me šta pokušavam da pogodim i kakva je situacija ovdje na položaju. Dopuzali smo do jednog mjesta koje je po meni bilo jako dobro za osmatranje. Objasnim mu o kojoj se kući radi i da smo sa sigurnošću ustanovili da snajper djeluje upravo iz nje. Potom smo se vratili do rova. Zatražio je RB i pitao me odakle sam pokušavao da je pogodim. Objasnim mu i reče mi da bi bilo najbolje ukoliko bih mogao da pošaljem granatu ravno kroz vrata. Pokušali smo dva puta, jednom on a jednom ja. Međutim, nije nam išlo. Čovjek uze RB uspravi se, zvižde meci oko glave ali on ništa, ne mrda se već nišani. Sve je to trajalo neko vrijeme, ali kad ispali granatu ona prođe pravo kroz vrata. Bio je to 100% pogodak! Nakon toga, ladan kao špricer, spusti se na zemlju i reče mi:

  • "Ja sam otvorio vrata, a tvoje je da ubuduće poslužuješ goste!"

    Nakon toga, sa ostalim svojim saborcima ode put Pala.

    Vrijeme je prolazilo. Mi smo kasnije prebačeni na Jahorinu. Tog istog čovjeka sam viđao još u vrijeme dok je Švabo bio živ. Naime, išli su na izviđanje u pravcu Trnova i uvjek se vraćali sa ratnim suvenirima, protivničkim kapama i puškama. Jednom je rekao da su mu one dokaz da im je došao glave. Uvjek mi se nekako činio poznat, kao da sam ga negdje ranije vidio ali nisam mogao da se sjetim.

    Nakon što je Švabo poginuo, Srđan je preuzima komandu Jahorinskog bataljona. Spremala se prva akcija na Trnovo, ali je bila odgođena. Upravo kad smo došli do prvih sela javljeno je da se vratimo na početne položaje. Eh, iz koliko smo takvih akcija vraćeni nazad a da nikada nismo dobili objašnjenje za to.

    I upravo prije početka te prve akcije sam razgovarao sa pokojnim Srđanom i meni postade jasno da je on onaj čovjek koji je pogodio onu kuću na Trebeviću ispod Osmica. Uprkos tome što su meci zviždali oko njegove glave, nije odustajao dok nije nanišanio i pogodio, nije htio da se spusti na zemlju dok nije izvršio ono što je zamislio. U tom trenutku mi postade izuzetno drago što imam takvog borca za komandanta.

    Svi znamo kako je i kada Srđan poginuo. Neka mu je laka crna zemlja!




  • Idi na stranu - |listaj dalje|