fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_pale - 77670 - 30.09.2012 : Sarajlija Grand forks - best (4)

Milorad Lolović


Milorada Lolovića sam već spominjao u člancima koji opisuju naše stradanje u Gođenju. On nam je tom prilikom pomogao da se uspostavi veza sa komandom na Sokocu ili gde je već bila. Njemu, Lolović Miloradu, možemo biti zahvalni što smo uspjeli da preživimo taj nesrećni 4. juni 1992. godine, naravno uz pomoć ostalih koji su zajedno sa njim to odradili.

Ja sam na Pale došao iz Sarajeva sedam dana prije početka rata. Uspjeli smo da zamjenimo kuću prije nego što je rat počeo jer nam je bilo jasno da se Srbima u Sarajevu ne piše dobro pa smo za ono što smo imali pristali da dobijemo šta bilo dok je još bilo vrijeme.

Upravo na Palama sam upoznao i Švabu, Kušića, Lolovića i Srđana, pokoj im dušu. Zbog toga ne znam sve o njima, samo ono što je vezano za rat.

Milorad Lolović je bio vrlo tih čovjek. Govorio je malo, ali kada je pričao slušaoci su bar imali nešto pametno da čuju. Sa samim njegovim podvigom na Gođenju tj. Podžeplju stekao je veliko povjerenje od strane boraca. Svi su htjeli da nam upravo on bude komandir. Ali tu na Palama je bilo par odreda, kao odred sa Korana, Staničari itd...

Upravo tu na Žepi, posle par događaja, usledilo je imenovanje komandira od strane boraca. Jednom smo naivno odvedeni i to baš na Žepu pa nam se to poslije nije više dešavalo. Foteljašima je lijepo rečeno da ćemo ratovati ali samo ako upravo mi borci sami izaberemo svoje komandire. Tako je jedan naš odred dobio Lolovića za komandanta, a ja sam bio u Koranskom odredu na čije čelo je došao pokojni Desimir Petronić - Dele.

Sa nekadašnje observatorije na Trebeviću je počeo da dejstvuje snajperista i da ubija i ranjava ljude koji su se kretali na putu Vraca - Pale. Mnogi od nas se jako dobro sjećamo tog puta. Upravo zbog toga je dogovorena operacija čišćenja terena. Taj snajperista se morao skloniti.

Ranom zorom je počela ta akcija, koja je završena negdje pred veče. Sve to je odrađeno je munjevito i sa mnogo dobrom pripremom. Nije ispaljeno mnogo granata, ali su pješadijski transporteri odradili takav posao da je i mene samog bilo strah da gledam kako dejstvuju po rovovima ispod same zvjezdarnice.

Međutim, nije baš sve išlo po planu! Neprijatelj nam je ušao u vezu. Imali smo one male rupovke (trojke) i bili smo podijeljeni u cetiri grupe, svaka od njih je imala svoj naziv: Strela 1, 2, 3, 4. Ušli su nam u vezu i jednu od nasih grupa, koja je išla od motela "Osmica" dole prema gradu su doveli do samih rovova. Naši su uspjeli su da se izvuku, ali bilo je i poginulih. Kasnije su razmjenjeni. Od samog početka se osjećalo da nešto nije u redu. Mi smo se naprosto ušetali u njihove rovove jer je priprema terena odrađeha odlično, bar na ovom djelu kod Zvjezdarnice, gdje sam i sam bio. Naš zadatak je bio da se bukvalno popnemo uz stijenje, pa ako vas ikada put nanese preko Trebevića. zastanite pa pogledajte sa ceste kakav je teren ispod same Zvjezdarnice i sve će vam biti jasno.

Međutim, kada smo zauzeli njihove rovove, preko rupovke smo dobili komandu:

  • "Strele 100 metara naprijed!"

    Mi smo se pomjerili 100 metara naprijed, pa zatim 50 metara nazad, pa lijevo pa desno, pa naprijed sve dok jedna od naših grupa nije upala u klopku. Nakon toga smo preko rupovke dobili sledeću poruku:

  • "Svim strijelama alahu egber!"

    Eto tako! Nasamarili su nas. Nemam šta da kažem. Nakon toga je uslijedila komanda da pređemo na komunikaciju koja je svima vama poznata kao "živa veza". I uspjeli smo, nažalost sa gubicima.

    Na samom kraju akcije, negdje u predjelu Čoline kape, nalazio se i Milorad Lolović. Kada je sve bilo utihlo, pogodio ga je naš trocjevac u leđa. Trocjevac je bio na nekih 300-400 metara vazdušne linije iza nas. Sve je imao ko na dlanu. I šta reći nakon svega? Siguran sam da nije bila greška. Optikom na PAM-u se na 300 metara vidi i boja očiju. Izgleda da je neko ubijao naše heroje! Zašto?




  • Idi na stranu - |listaj dalje|