fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_pale - 77579 - 28.09.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (2)

Linija na Međuplanini, Jahorina


Kasno ljeto, 1992. godine. Nalazimo se na novoformiranim položajima iza Jahorine, iznad Crne Rijeke, mjestu koje se zove Međuplanina. Komadant nam je Švabo. Milina božija, znam zvuči ludo ali osjećam se kao da sam na izletu. Ništa se ne dešava. Dvogledima razgledamo sa ovih visokih planinskih čuka i ne možemo vidjeti ni žive duše. Pogled je fantastičan! Mi se dosađujemo, a na radiju slušamo kako se na sve strane vode bitke. A sta da se radi, mora neko i ovo ne možemo svi biti u isto vrijeme na istim mjestima.

Polako se bliži noć. Napravljene su i bajte. Položaj je formiran po brojevima: jedinica, dvojka, trojka... Svaki broj označava jednu bajtu.

Neko predloži da igramo Anjca u cigarete. I tako, noć polako odmiče. U "Četvorki" se skupilo baš popriličan broj boraca, neki dolaze, prigovaraju, jedni ostaju da igraju.

Tu su bili i Željko, Tomo, Neđo, Mirko, Jadranko, i moja malenkost Siniša. Na jedinici je ukopan minobacač 60 milimetara, jedan broving, i lično naoružanje trojice iz te bajte. Međutim, u bajti se nalazi samo jedan čovjek, Rade. On je u to vrijeme imao nekih 60-65 godina. Predlagali su mu da ostane u komandi na Koranu i da djeli platu i cigare borcima kad krecu na položaj, ali on nije htio da to prihvati uz obrazloženje da ne želi da leži kući već da ide sa nama mlađima. On hoće i želi, ali je strašljiv, ne može da trči, i svi su se pitali šta će se desiti ako dođe do povlačenja ili napada. Ipak, došao je sa nama.

Igrajući Anjca, u jednom trenutku začujemo par pucnjeva, pa mali zastoj pa opet. Pucnjevi su dolazili sa naše strane, pa pomislimo da se neko zeza. Međutim u tom trenutku zazvoni poljski telefon. Bio je to Rade koji uzbuđeno viče:

  • "Dolazite ovamo, evo ih odozdo idu. Ima ih najmanje tri stotine!"

    "Daj Rade ne budali! Kad si ih već uspio prebrojati?" - odgovara Neđo.

    Bajtom se širi smijeh i razno-razni komentari. Dejstvovanje naše jedinice ne jenjava. Ispaljeno je i par granata. Shvatismo da je vrag odnio šalu, pa pužurismo na liniju dok ne bude kasno.

    Na položaju zatekosmo Rada u ležećem položaju, sa puškom na grudobranu, kako neprestaje puca. Međutim, mi ne možemo ništa da vidimo. Ispred se nalazio brisani prostor, mjesečina bješe jaka a preglednost odlična. Uprkos tome, ne vidimo ništa. Pitamo ga:

  • "Rade što pucaš kada nema ništa?"
  • "E, dok ste vi igrali Anjca njih 300 je išlo odozdo i sve su pušili cigare!"

    Šta se stvarno desilo i da li je Radetu bilo dosadno ili se čovjek samo uplašio, za nas je ostala misterija. Vratili smo se na spavanje, svako u svoju bajtu, i svaka dva sata smo se smjenjivali na straži ispred bajte i tako iz dana u dan. Pokojni Švabo i Srđan bi ponekad prošli pored nas i otišli u pravcu Trnova. Sjećam se da se Srđan uvjek vraćao sa tih izviđanja sa par kapa koje su imale oznaku ljiljana, i uvjek donese po par pušaka.

    Sarajlija,

    pošto pomenu pokojnog Švabu, imam jedno pitanje za tebe, naravno može i za bilo kojeg drugog:

    O pokojnom Švabi na internetu nije ništa napisano, čak ne mogu da nađem ni njegovo pravo ime jer su ga svi znali kao "Švabo". Mislim da se prezivao Vukadin i da je rođen na području opštine Pale. Gotovo sam siguran da je sahranjen na Sjetlini jer se dobro sjećam njegove sahrane.

    Pozdrav, Željko Tomić




  • Idi na stranu - |listaj dalje|