fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

16_krajiska - 77541 - 26.09.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (4)

Rat je čudo!


Upravo slušam neku muslimansku pjesmu, koju sam slučajno našao prije par mjeseci i jako mi se sviđa. Vjerovatno zbog toga što me podsjetila na rat.

I onda, kad se sjetim nekih trenutaka, što lijepih što ružnih, dobro se zamislim. Pitam se zašto nam je sve to trebalo? Šta je to što nam je svima davalo snagu da izdržimo i da ginemo, i nama i njima? Šta me je to natjeralo da budem tri mjeseca na liniji, i da nikako ne idem kući? Šta nam je dalo snagu da izdržimo nemoguće, šta je njima davalo snagu da izdrže neke naše strahovite napade?

Ipak, najteže mi je da shvatim šta je to što nas tjera da se mrzimo?Ali šta je to što ipak pobija tu mržnju pa ja, poput većine drugih ipak sebi kažem: "Bilo pa proslo, svi smo mi samo ljudi."

Šta je neke od nas tjeralo da ubijaju kao životinje, do su se neki od nas toliko trudili da pomažu drugima?

Odovore na sva ova pitanja još uvijek nisam našao. Zbog toga kažem sebi da je rat čudo koje nam daje snagu ali nam crpi dušu. Zbog toga smo svi mi, koji smo imali sreće da se vratimo iz vrata, osjećamo ispunjeni nekom prazninom.

Sjetim se ponekad onih zima! Na liniji sam provodio i po mjesec dana, a vani debeli minus. Mi sjedimo u zemunici, kuvamo čaj ili kafu, ložimo vatru. Uprkos svemu u to vrijeme smo bili nekako dobri i veseli, a danas smo nekako tužni i pomalo zlobni.

Ni sam ne znam koliko sam suza prolio u ratu. Neki će možda pomisliti da sam bio kukavica. Naprotiv! Meni nikad nije bio problem ići u proboj, gdje god je trebalo i sa kim god je trebalo. Ipak, rijetki su bili momenti da nisam zaplakao nad mrtvim čovjekom.

Sjećam se jednog momka, nije bio naš već njihov. Nije imao više od 19 godina. Ostavili su ga jer ga nisu uspjeli izvući. Hladno sam ga pretresao, izvadio dokumente i sve ostalo što je imao u džepovima. Para nije imao, a i da jeste ne bi ih uzeo jer to nisam radio. U njegovim stvarima sam pronašao pismo koje je dobio od majke. E, tada sam se isplakao i to pošteno!




Idi na stranu - |listaj dalje|