fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

treskavica - 73889 - 14.09.2012 : Razvigor Srbija - best (5)

Pogibije na Treskavici 1995


Stanovnici Miljevine i Srbinja s tugom, ali i ponosom pamte 3. i 4. oktobar ratne 1995. godine.

Dok su se pripremali pregovori o miru, muslimanska Armija muslimanske BiH potpomognuta Nato artiljerijom svom žestinom je napala srpske položaje na planini Treskavici.

Minuti su odlučivali o proboju i izbijanju muslimanske vojske na Drinu. Međutim, nisu izgleda računali na žestok otpor srpske vojske na prevoju Lupoč.

Svojim tijelima dalje napredovanje zaustavili su Milivoje Bjelić (1947), Ranko Filipović (1963), Neđo Drakul (1938) i Sava Matović (1938), koji zauvijek ostaju na grudobranu. Vodila se borba prsa u prsa. U bolnici u Srbinju redovi za dobrovoljno davanje krvi...

Kada su vidjeli da linije srpske odbrane ne mogu probiti na Lupoču, muslimanski vojnici su oštricu napada usmjerili na brdo Kobiljaču, ne bi li srpske branioce doveli u okruženje.

U ovom okršaju poginuli su Anđelko Bilinac (1943), Radenko Zarić (1956), Velimir Kulić (1942), Anđelko Čančar (1951), Zdravko Trivun (1965) i Ranko Stanković (1958).


  • "Muslimanski vojnici padali su kao snoplje, ali ih je bilo mnogo više" - prisjeća se jedan od preživjelih učesnika bitke i napominje da je Komanda odlučila da upotrijebi izviđačko-diverzantsku četu Vojske Republike Srpske, kojom je komandovao neustrašivi Nedeljko Vukadinović zvani Šiš. Omaleni momak imao je "u nogama i pušci" najteža ratišta, od Vukovara, do Nevesinja, Goražda, Olova, Grahova...

    Šiš, čiji su nadimak dobro upamtili muslimanski jurišnici, bez velikih priprema je krenuo sa neustrašivom družinom.

    Nisu čestito ni predahnuli od prethodne bitke, bez pogovora, krenuli su na negostoljubivu Treskavicu Dragan Vujičić (1958), zamjenik komandira, Miroslav Vuković (1958), Radoje Radović (1968), Milojko Radović (1968), aktivni poručnik Milan Mališ (1967), načelnik Protivvazdušne odbrane i Veljko Ivanović (1964), koji se još uvijek, 10 godina poslije, vodi kao nestao.

    Puna 24 časa vodila su sedmorica neustrašivih srpskih junaka neravnopravnu bitku sa višestruko brojnijim muslimanskim vojnicima, koji su kasnije na sarajevskoj televiziji priznali da nisu uspjeli da ovladaju komunikacijom Trnovo - Srbinje.

    Tijela hrabro poginulih srpskih branilaca pronađena su i sahranjena mnogo kasnije.

    Nažalost, ne i tijelo Veljaša Ivanovića, čiji je otac Đoko dao krv za DNK analizu.

    Čika Đoko, nažalost nije dočekao da sahrani kosti svog sina jedinca.

    Ako neko nešto više zna o pokojnom Šišu i njegovoj jedinici neka napiše.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|