fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

treskavica - 73120 - 26.08.2012 : Milan Simović Foča - best (5)

Pad Treskavice


Nakon pada linije, kontranapad nije dolazio u obzir jer za to su bili potrebni sposobni ljudi. Naša jedinica je imala iskustva samo u obezbeđivanju linije, i daleko od toga da je bila nesposobna, svaka njoj čast, ali za to su bile potrebne diverzantske jedinice. Pored toga, nismo imali vezu ni sa našim minobacačima, a imali smo problem i sa dopunom municije...

Neprijatelj je udario tamo gdje su se oni koji su formirali liniju najmanje nadali. Glavni dio snaga neše čete bio je prema Nikolinim stijenama.

Iznad tebe, nekih 200 do 250 metara je bila bajta u kojoj sam bio ja sa još sedam momaka. Kad smo čuli detonacije kod brovinga nas dvojica smo krenuli u tom pravcu. Prešli smo stotinjak metara i ugledali njihovu grupu od nekih 10 do 15 ljudi. Zapucali smo, bacili 2 do 3 bombe da ih usporimo, kako bi se mogli izvući do komandne bajte. Zaposijeli smo kakve-takve položaje da se spojimo sa interventnim vodom i uz pomoć samo jednog čovjeka, kome sam zahvalan do kraja života, smo uspjeli da ih zaustavimo.

Moj položaj u tih dva sata borbe je bio prema interventnom vodu.

Međutim, posada koja je bila u komandnoj bajti se počela povlačiti prema nama. Bilo mi je savršeno jasno da smo svi gotovi ukoliko to mjesto padne, pa sam uperio svoju pušku u njih i zaprijetio da ću ih pobiti ukoliko se ne vrate nazad. Krenuo sam ispred njih i za nekih petnaestak minuta uspio da dođem do grudobrana.

Nakon toga sam poslao nekoga da zove onog borca koji nam je pomogao da se izvučemo. On dolazi sa 53-ojkom i tu smo ustalili liniju.

Tog trenutka nas je bilo devetorica, ali kako je vrijeme prolazilo većina te stare posade je napustila taj položaj i otišla na drugo mjesto, koje im se činilo sigurnije. Tu smo ostali samo taj "specijalac" i nas tri mlada vojnika.

Zatim su uslijedili jaki napadi, čak smo se i bombama dobacivali jer je međurastojanje između nas je bilo svega 10 metara. Na nas su pucali i sa pješadijskim naoružanjem sa desne strane. Tukli su nas i artiljerijom, na jednu našu odgovarali su sa pet njihovih granata.

Tog dana smo nekako uspijeli da se održimo, a pred veče smo sišli do komandne bajte, koja je ostala između nas jer je teren bio poput malog brdašca, da nas noću ne bi iznenadili.

Dolazi komandir čete, koji je toga dana bio na odmoru, uzima neku papirologiju i gubi mu se svaki trag. Vjerovatno je i on tražio sigurnije mijesto.

I tako, ulazimo u drugi dan ostavljeni bez dopune municije, vode, veze...

Uprkos njihovim provokacijama, poput poziva na predaju, "specijalac" i ja im puzajući prilazimo sa desne strane i na njih bacamo dvije bombe. Međutim, primjetili su nas oni koji su nam bili iza leđa pa smo jedva žive glave izvukli, vraćajući se nazad tih 7 do 8 metara.

Čitav taj drugi dan su vršili strahovit pritisak na nas. Uz sve to, nas je mučio nedostak municije i bombi. Sakupljao sam metke po blatu i punio okvire jer se nekoliko kutija prosulo po zemlji. A svaki borac dobro zna šta znači prljava municija! Usred jednog njihovog napada puška mi se zakovala, ali sam bio toliko priseban i smiren da je rasklopim i u svega nekoliko sekundi otklonim problem i nastavim da pucam po neprijatelju.

Tog dana sam iza tog grudobrana i povrijeđen. Nisam bio ranjen, nego me je nakon eksplozije jedne bombe pogodilo nekakvo kamenje.

Na tom mjestu ostajemo do pred veče, a onda u jednom trenutku sa moje lijeve strane na nas padaju tri bombe, na udaljenosti ne više od tri metra. Instiktivno sam se bacio do oborenog bukovog stabla koje mi je štitilo lijevu stranu. Ni dan-danas mi nije jasno kako su nam prišli do tog mjesta kada je neko drugi trebao da nas štiti.

Istog trnutka šaljem ovu moju dvojicu mladih vojnika, jednog u pravcu interventnog voda a drugog nama iza leđa, da jave našima da se povlačimo. Na tom mjestu smo taj specijalac i ja ostali još pet minuta, nakon čega me on ubjeđuje da se izvlačim prema prvim bajtama koje su nam se nalazile iza leđa, a da će on krenuti za mnom. Tako sam i učinio, izvukao sam se nekih 30-40 metara, kleknuo u borbeni položaj i čekao...

U jednom trenutku odjeknu eksplozija i pojavi se dim i prašina na mijestu gdje je ostao ovaj moj saborac. Ja sam pomislio da je on gotov. Počeo sam da se taktički povlačim - iz klečećeg položaja sam otvarao vatru na njih sa namjerom da ih usporim kako bi se mogli izvući.

Ispraznio sam tri okvira i ubacio četvrti, za koji sam tek kasnije ustanovio da je bio poluprazan jer sam u njemu izbrojao svega petnaest metaka.

Prvog dana smo bili u totalnom okruženju. Nakon toga su nam ostavili prolaz jer ni oni nisu znali koliko nas ima na LP, a kad su doznali prepali su se da bi i oni mogli imati velike gubitke...

Onaj moj specijalac se uspio izvući. Ona detonacija je bila njegova ručna, kumulativna protivtenkovska bomba, koju je stavio na pedeset trojku. To mu je i spasilo život jer se u onom silnom dimu i prašini pomiješao se sa njima i uspio izvući u pravcu interventnog voda.

Kada sam došao do minobacača, dobijam pet kutija metaka, dopunu municije. Ljutito ih bacam jer nisu bili u stanju pročitati šta piše. Bila je to municija sa teškim zrnom.

Ovo će potvrditi samo oni koji su tada bili svijesni, a bilo je i takvih. Međutim, ima i dosta onih koji su heroji poslije bitke, a u njoj manji od makovog zrna.

Još jednom ponavljam, svaka čast većini tih ljudi koji su bili na LP tih dana. Iskreno sam to rekao tada, a ponavljam i sada. Mislim da su samo oni mogli držati LP.

Svi mi imamo svoje viđenje tih događaja, i to je normalno. Ipak, nije mi jasno ponašanje komandnog kadra te čete, i to me još uvijek ljuti.

Ja poznajem tog tipa, koji na moj pomen tih događaja samo slegne ramenima i ćuti.

Ovo nije bilo moje prvo vatreno krštenje, jer sam ih u periodu od godinu učestvovao u dosta borbenih okršaja. Ipak, borbe na LP su bile najžešće.

Vjerovatno ćemo se i upoznati. Meni nije jasno zašto se ljudi kriju pod nekakvim nadimkom, ali dobro. Komandir brovinga je bio jedan od dvojice braće koja su bila na LP. E, njegov brat mi je prijatelj iz tih dana, pa ću ga pitati i za tebe. Tek onako, reda radi.

Pozdrav!




Idi na stranu - |listaj dalje|