fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

igman - 72484 - 09.08.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (5)

Naređenje je glasilo (2)


Moj (tj. Velimirov) komentar u vezi članka u "Avazu":

Na ovako neozbiljan članak teško je dati ozbiljan komentar. Da "avaz" nije što i "glas" i da "laž" nije što i "istina", to je najbolje pokazao autor prednjeg članka.

Zamislite ovu rečenicu u prvom pasusu: "Izgleda da su brigade s prefiksom "muslimanske" sudbinski ugravirane u biografiju Sarajeva." Bez imalo stida ističe da su oslobodile Sarajevo 06. aprila 1945. godine pripadnici 16-te muslimanske partizanske i 17-te krajiške muslimanske brigade. Možda su to bile brigade u kojima je bilo po 16 i 17 muslimana pa prozvane muslimanskim brigadama. Ali to je bio kraj rata, ranije ih je bilo još manje.

Dalje, kaže da su 48 godina kasnije, pripadnici 7. muslimanske brigade Armije RBiH, zajedno s jednom četom 17. krajiške, 312. brigade i združenim jedinicama Prvog korpusa Armije RBiH, zaustavili jake Mladićeve snage koje su u strahovitom pohodu došle do olimpijskih skakaonica na igmanskom Malom polju te da su u noći na Igman, 2. avgusta 1993. , prema naredbi rahmetli Izetbegovića, dovedene 7. muslimanska, dio 17. krajiške i dio 312. travničke brigade Armije RBiH koje su munjevitim kontranapadom slomile četničku ofanzivu.

Ma kakav kontranapad, radi se o prevari srpskih snaga od strane UMPROFOR-a! Pošto je Karadžić želio da na mirovnoj konferenciji u Ženevi startuje sa što bolje pozicije i da ima najveći rejting od sve tri nacionalne pregovaračke strane iz BiH, on želi da prikaže faktičko stanje na ratnim bojištima u BiH i da u Ženevi prezentira teritorije i borbene linije koje drži VRS u BiH. U tu svrhu on organizuje jednu helikoptersku misiju u kojoj će učestvovati, osim srpskih vojnih i političkih predstavnika i strani članovi misije i UMPROFOR-a na čelu sa stranim političkim predstavnikom Jakušijem.

Predstavnik srpske misije je bio Ratko Mladić. Bilo je planirano da se obiđu ratna bojišta Igman, Bjelašnica, Srebrenica, Bihać, Zenica itd. I prva stanica je bila Igman i Bjelašnica.

Karadžić i Mladić odlaze u Ženevu na mirovnu konferenciju a generala Manojla Milovanovića ovlašćuju da zamjenjuje njih obojicu i da vodi pregovore sa UNPROF-om oko Igmana, Bjelašnice, odnosno oko Sarajeva.

General Milovanović priča:

  • Ja sam vodio pregovore sa strancima; Karl Biltom, generalom Hejtom i Nambijarom. Za status Sarajeva smo se dogovorili da se srpska artiljerija povuče na 20 km od grada Sarajeva, a da muslimanska vojska napusti položaje oko Sarajeva i da se povuče u kasarne. Dogovor oko Igtmana i Bjelašnice smo vodili na licu mjesta na Bjelašnici. Kada je general Hejt uvidio kojim smo kotama ovladali na Igmanu i Bjelašnici, rekao mi je:

  • "Gospodidne generale, ovo ste odlično uradili i ja vam kao vojnik čestitam, ali napravili ste jednu veliku grešku zbog koje ćete se morati povući sa ovih kota."

    Na moje pitanje "mogu li znati koju grešku?" on je odgovorio: "Vaša greška je što ste malo zakasnili sa akcijom i vi ste ovladali Igmanom i Bjelašnicom i zauzeli najznačajnijih dvanaest kota 02. avgusta, a međunarodna zajednica je nametnula mir 31. jula, što znači da ste vi puna dva dana zakasnili i zato vam to međunartodna zajednica neće priznati.

    Ja genertalu Hejtu kažem:

  • "Gospodine generale, vi ste vojnik i znate šta znači kada ja vojnicima sada kažem da se moraju povući sa ovih prostora koje smo krvavo i uz velike gubitke zauzeli. To će veoma poražavajuće djelovati na njihov moral i možda me neće ni poslušati. Ali ako me i poslušaju, kako da ih motivišem za neku za neku buduću akciju?"

    General Hejt je odgovorio:

  • "Ja to dobro znam i zato ti predlažem kako smo se lijepo dogovorili oko Sarajeva, tako ćemo se dogovoriti i oko Igmana i Bjelašnice i zato predlažem da se vi povučete sa tih 12 kota, odnosno sa Igmana i Bjelašnice, a mi UMPROFOR ćemo zauzeti te kote i muslimani se neće vratiti na iste jer se mi nećemo povući s njih sve do kraja rata. Ja vam to kao general garantujem.

    General Manojlović nastavlja i kaže:

  • "Ja znam da se mi ne možemo nositi i ratovati sa NATO i zato od dva zla izaberem ovo bolje zlo i potpišem taj dogovor 12. avgusta 1993. godine."

    Hejt mi poslije potpisa kaže:

  • "Ja sada idem u Sarajevo da obavijestim generala Rasima Delića o našem dogovoru, a mi ćemo se sutra ponovo naći na pola puta Trnovo - Bjelašnica i o svemu konačno dogovoriti.

    Ja sam ipak predložio da Ja, general Delić i on general Hejt obiđemo tačku po tačku i da zapisnički konstatujemo tačke koje drže Srbi da ne bi poslije bilo zabune.

    Na kraju, Srbi su povukli svoju artiljeriju na 20 km od Sarajeva, muslimani se nisu povukli u kasarne, nego su još žešče napadali Srbe u Sarajevu i oko Sarajeva.

    Igman i Bjelašnica su poslije par mjeseci od strane UMPROFOR-a predati muslimanima.

    Eto to je bio taj kontranapad.

    Ja vjerujem u muslimansku zakletvu "Sarajevo ili smrt". Istina je i to da su 28. decembra probili srpsku liniju odbrane i izašli na kotu Višegrad, ali nisu oslobodili selo Gornja Bioča. Lažne su i brojke o muslimanskim gubicima.

    Kao i mnogo puta do tada, hrabri borci 4. pb Ilijaške brigade beskompromisno su dočekali muslimane i u reonu Dragača - Ljubaja - Višegrad (G. Bioča) razbili njegove snage nanijevši mu pri tome velike gubitke. U početnom naletu u ranim jutarnjim satima, muslimani su uspjeli probiti srpsku liniju odbrane i izbivši na objekat Višegrad počeli se veseliti, jer su odatle ugledali grad Ilijaš i širu okolinu. Zapalili su jednu kuću i štalu, počeli kolo igrati i pjevati kao da su cijeli posao završili. Međutim vrlo brzo su razbijeni i vraćeni nazad.

    U službenoj zabilješci Službe bezbjednosti Brigade piše:

    "Neprijatelj je jačine jednog bataljon iz Sedme travničke brigade. Jedinica je brojala 480 muslimana. U svom sastavu je imala veliki broj mudžahedina iz islamskih zemalja i izvjestan broj plaćenika sa Zapada."

    Nakon završetka borbe 72 muslimana su nađena mrtva sa srpske strane odbrane. Kasnije su dopirale informacije da se od ukupno 480 muslimana koji su krenuli u napad vratilo živo sam oko 70. Muslimanska komanda je bila veoma ljuta na pripadnike ove jedinice koja je skoro potpuno uništena.

    Lično sam se uvjerio da je u tom sastavu muslimana bilo i mudžahedina jer sam jednog zatekao na objektu Višegrad, sav ukočen sa dugom bradom i prekriven prhkim snijegom. Da budem još uvjerljiviji, neko ga je položio na leđa, otkopčao pantole, izvadio penis i on mu stoji uspravno ukočen kao bandera.

    A kako su pomagali civile, najbolje govori slučaj male Mirjane Dragičević, koji se desio upravo tog dana.

    Kuća mještanke Bioče, samohrane majke Rade Dragičević, bila je blizu vatrene linije. Kada je u ranim jutarnjim satima tog 28. decembra 1992. godine čula pucnjavu u blizini kuće, znala je da je linija probijena. Te noći u kući su bili majka Rada, njen sin Janko od 11 i kćerka od Mirjana od 9 godina, te Radina majka i tetka.

    Dok je Rada obukla sina Janka i počela oblačiti kćerku Mirjanu, u kuću su uletjela dva crnca sa bradama i jedan lokalni pripadnik Armije BiH. Pošto im dvije žene - babe nisu bile pogodne za silovanje, njih su odmah sa vrata pokosili rafalima. Na nesreću, pucali su i u ll-to godišnjeg sina Janka, koji je samo ranjen i zahvaljujući brzoj intervenciji saniteta i danas je živ. Dakle, za trenutak su poštedili život samo majci Radi i kćerki Mirjani koja je tek navršila 9 godina. Toga momenta nastaje najstravičnija scena za majku i kćerku u njihovom životu.

    Dva mudžahedina i jedan musliman Armije BiH su riješili da prvo siluju kćerku Mirjanu od 9 godina, sa bi monstrumi, sadisti, ubice što više uživali. Dvojica drže majku Radu na sobnom pragu a treći skida dijete Mirjanu do gole kože i počinje vandalsko silovanje. Kada je prvi završio posao onda su se na isti način izredala i druga dvojica. Majka Rada je sve to gledala.

    O ovom događaju je već pisano i na ovom sajtu, a objavljen je i video zapis o Mirjaninom svjedočenju na ovaj događaj.









  • Idi na stranu - |listaj dalje|