fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

bijeli_vukovi - 72020 - 27.07.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

Kako su poginuli Sergej Mironćuk i Jurij Pilipćik


Pokušao sam da za vas prevedem sa ruskog jedan dio knjige pod nazivom "Bijeli Vukovi", autora Olega Vitaljevića Valeckoga, koja govori o pogibiji Jurija Pilipćika i Sergeja Mironćuka, ruskih dobrovoljaca na području Srpskog Sarajeva.

Ovom prilikom bi želio da se zahvalim i mom bratu pravoslavcu iz daleke Rusije koji mi je poslao ovu knjigu nakon što je na ovoj stranici pročitao da sam zainteresovan za biografiju Jurija Pilipćika...


U to vrijeme nije dolazila u pitanje pobjeda, već opstanak Srpskog Sarajeva, što je u suprotnosti sa onim što su izvještavale zapadna sredstva informisanja. Na tim prostorima je živjelo desetine hiljada srpskih civila, porodica srpskih boraca koji su se borili na frontu.

Neprijateljska operacija deblokade Sarajeva je završena kao kompletan neuspjeh muslimanskih generala Bosne i Hercegovine, koji su imali na desetine poginulih i stotine ranjenih boraca. Međutim, i Srbi su pretrpjeli značajne gubitke, a među mrtvima su bila i dva Rusa - Jurij Pilipćik, rođen u Kišinevu (Moldavija), i Sergej Mironćuk, koji je živio u Odesi (Ukrajina) i bio na službi u miliciji.

Jurija nisam poznavao, ali sam čuo da je bio pripadnik Jurišnog bataljona Ilijaške brigade, skupa sa još jednim Rusom, Alikom, koji je porijeklom odnekud iz Centralne Azije. Jurij je poginuo kada je neprijatelj probio liniju kod Vogošće, gdje je iskoristio lošu organizaciju srpske odbrane i tako došao skoro do sela Semizovac, koje se nalazi u neposrednoj blizini Vogošće. U toj akciji muslimani su pretrpjeli velike gubitke od strane srpske interventne jedinice.

Sergeja sam poznavao. On je proveo par sedmica u našoj ruskoj grupi pod komandom Aleksića, a zatim je otišao kod Borisa u Kasindolski bataljon. Tamo je ratovao nekoliko mjeseci i bio je kod Trnova za vrijeme neprijateljske ofanzive. U to vrijeme Sergej je na ratištu zamjenjivao jednog Srbina. Kada je počela neprijateljska ofanziva, lokalni komandanti su napustili liniju fronta, zajedno sa većinom srpskih boraca, tako da su Sergej i Zoran Kezić zarobljeni od strane muslimana nakon što su zbog eksplozije granate ostali onesvješćeni u rovu.

Borci iz muslimanske interventne grupe su se prema Sergeju odnosili humano, pa su ga čak ponudili i cigaretom. Međutim, nakon toga je pristigla i glavnina muslimanske vojske. Uprkos činjenici da je on pokušao da im se odupre, on je naprosto pregažen.

Nakon toga je slijedilo višednevno ispitivanje. Oficir iz vojne bezbjednosti, koji je ispitivao Sergeja, je bio Himzo Popović. Interesantno je i to da je njegovo prezime tipično za Srbe, i nikako za muslimane. Nakon dugotrajnog mučenja, u toku kojeg su mu čak odsjekli i noge i ruke, Sergej je konačno ubijen.

Nešto kasnije, Sergej je razmjenjen. Sahranjen je u Donjim Miljevićima, dok je Jurij Pilipčik nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma prenešen na Vojničko groblje u Sokocu.

Олег Витальевич Валецкий
ВОЛКИ БЕЛЫЕ
Сербский дневник русского добровольца 1993-1999


Изуродовав Сергея, они в конце концов его убили, и после долгих мытарств, передали сербской стороне. Он был похоронен на кладбище Дони Миливичи с остальными погибшими русскими добровольцами, тогда как Юра Пилипичик, был перезахоронен на кладбище в Соколаце, в связи с переходом Сербского Сараево в мусульманские руки (по договору о мире в Дейтоне и Париже, октябрь - ноябрь 1995 года).




Idi na stranu - |listaj dalje|