fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

ratne - 71182 - 29.06.2012 : Malislatki Bačka Palanka - best (3)

Baba Gospa


Maj 03. 92. godine. Jutro je, oko 04:30. Ležimo i osluškujemo sporadičnu pucnjavu, čujem iza sebe šuštanje. Pogledam u tom pravcu i ugledah babu Gospu, koja nam nosi kafu i čaj. Baba nam grli, ljubi i govori:

"To, moji sokolovi, da sam i ja dočekala ovaj dan da vas ne odvedu na kanapi, svezanih ruku kao moga Jovu. Ako neko od vas i pogine bar će to biti sa puškom u ruci, a ne da vas kao stoku vode na klanje isti oni koji su odveli i moga Jovu."

Znam dobro o čemu baba priča. Ustaše su joj ubile muža i djevere u jednom danu. U tom ratu je samo je moj djed ostao živ. Proveo je četiri godine u njemačkom zarobljeništvu, u nekom radnom logoru kod Minhena. Baba je ostala sama i othranila dvadesetak djece, što svoje što djeverove. Zbog tog nemilog događaja cjelo selo je bilo zavijeno u crno.

Kada je baba otišla kući, poče moj stric da priča:

  • "Znate li vi omladino (tako nas je on zvao) šta je baba poslije uradila?"

    Osjetih ja da tu ima nešto što nama nije poznato. Znali smo mi ko je pobio naše djedove, da su krvnici osuđeni na robiju, ali nakon toga je uvijek slijedilo ono "ne pitaj". Mora da je ovo što nam je stric nakanio da ispriča bilo upravo ono "ne pitaj".

    Nekoliko dana poslije ubistva njenog muža baba Gospa je prošla kroz susjedno muslimansko selo, i sretne ženu jednog od ubica. Ona je upita:

  • "Gospo, kako je bećarovati?"

    Baba je pogleda, a zatim reče.

  • "Neka, neka vidjećeš i ti kako je!"

    Završio se rat, ubice osuđene na malu zatvorsku kaznu, brzo izađoše sa robije i dođoše kući. Isti dan, vraćajući se iz grada, baba naiđe ispred kuće tek pristiglog ustaše, koji taj dan postade slobodan građanin. Kleli su se ljudi nakon toga da zločinac nije ni ušao u kuću kada je baba naišla. Po povratku kući, ona se presvukla i otišla u šumu. Cjeli dan je nije bilo. Isto veče, u to muslimansko selo su došli četnici i odveli ubicu mojih djedova na isto ono mjesto gdje je ubijen njen Jovo sa još trojicom Srba.

    Nakon toga, digla se velika prašina oko tog slučaja. Međutim, babinu krivicu komunističke vlasti nisu mogle dokazati.

    Ja se nasmijah, stric me pogleda i reče:

  • "Znaj da naša porodica nikada nije nikome ostala dužna, ni u dobru ni u zlu. A vi momci pamet u glavu i nemojte da se ponesete, poput ovih što su ruke okrvavili! Dug je život, biće ga još dosta i nakon rata pa ne dozvolite da vas savjest kasnije proganja!".

    I doista, u prošlom ratu niko od naše porodice nije počinio nikakav zločin! Kod babe Gospe sam svraćao kad god sam bio u prilici, a kada sam ja bio ranjen posjetila me je i rekla mi:

  • "Sine, ima života i bez ruku, nogu, očiju... Međutim, nema bez glave! Sve od tebe zavisi. Osnuj porodicu i živi dalje, isto kao što sam i ja živjela."

    Baba Gospa se nikada više nije udavala, a ostala je udovica još davne 1941. godine, kada je imala tridesetoj godina života. Izvela je svu djecu na put, a nakon ovog zadnjeg rata je ostavila svoju kuću i poslije Dejtona se preselila u Bratunac. Umrla je u dubokoj starosti, 2002. godine.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|