fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

vogosca_rat - 70736 - 21.06.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

Operacija Koverat 2


Na današnji dan prije 19 godina, uspješno je slomljena muslimanska ofanziva, koja je imala za cilj, razdvojiti Srpsko Sarajevo na dva dijela, dovesti srpsku vojsku i stanovništvo u bezizlanu situaciju i povezati svoje snage iz Sarajeva sa snagama i Zenice i Tuzle.
Ovako je to bilo:

Kada sam došao na mjesto komandanta Vogošćanskog bataljona, napravi sam sa svojim pomoćnicima u bataljonu plan obilaska boraca na liniji. Svakodnevno je neko iz komande bataljona imao zadatak da obiđe liniju odbrane, popriča sa borcima o problemima i stanju na terenu i podjeli im po kutiju cigareta.

Naizmjenično redajući se kao na nekom dežurstvu sasvim slučajno došao je red na mene da 13-og juna 93' krenem u obilazak borbene linije bataljona. Bila je to uobičajena maršuta, izći na liniju "Ježevi", i od najviše tačke krenuti niz liniju od rova do rova. Iako smo imali nekih nagovještaja od više komande da će uslijediti napad na našu liniju, neznajući tačan datum početka napada, na liniji su se smjene odvijale redovno, bez povećanog broja boraca sa povišenom opreznošću na osmatračkim mjestima.

Tog jutra sa mnom u obilazak linije je krenu moj pomočnik za bezbjednost J. Maunaga. Izašli smo na najvišu kotu naše odbrane, 772, zvanu "Ježevi" i tamo zatekli Tešu i njegov vod na redovnoj smjeni. Kako sam još od prije rata bio blizak prijatelj sa svim tim borcim na tom dijelu linije, po mom dolasku poćela je uobićajena šala između nas. Pokojni Vlado Makić-Maka me je prvi primjetio da dolazim i odmah povikao saborcima, "pristavljaj tu kafu, stigo' nam komandant"!
Maunaga i ja smo tu zasjeli i isćeijfili kafu koju su nam oni napravili. Većina od tih boraca je bila raspojasana i nespremna za borbu. Kako je vrijeme bilo toplo, većina od njih su bila bez uniforme a Denis i Taka su bili u potkošulji, vojničkim gačama i papučama, kao da su došli na plažu. Upitao sam ih dali neko stražari a Teša mi je odma odgovorio da ne brinem jer se na tri najvažnije taćke neprekidno osmatra, bez obzira šta se dešava u tranšeama i rovovima. Smjena na Ježevima je trebala da broji 18 ljudi, ali su oni pravili svoj interni dogovor da na smjenu izlazi najmanje 15 ljudi a ostali su po njihovom međusobnom dogovoru dobijali da ostanu kod kuće ali u pripravnosti sa obavezom da u slučaju napada na liniju bezuslovno moraju doći da pomognu svojim drugovima.

Znajući o kakvim se borcima radi, iako sam za takav njihov dogovor znao, nisam ga zabranjivao niti pokušavao da ga sankcionišem na bilo koji naćin. Kada smo se dobro ispričali i sa užitkom popili kafu, odlučio sam da sa Maunagom krenem dalje niz naš liniju odbrane. Došli smo u prvi rov ispod Ježeva" prema Ugorskom. Čini mi se da smoga taj ro zvali "Đedo". Bio je malo istureniji od ostalih na liniji i mnogi su sa pravom govorili da je to najopasniji rov i da bi trebalo da se pridoda "Ježevima", jer u slučaju napada na tu liniju, taj rov će biti jedan od prvih na udaru. Pošto je to bilo teško za riješiti u to vrijeme, zbog broja ljudi koji bi mi trebali da se taj rov pokrije u četri smjene, taj rov nije pridodat četi Ježeva. U rovu smo zatekli nekoliko boraca. Popričali smo sa njima podjelili cigarete. U to vrijeme ja sam bio prestao da pušim i taj dan je bio sedmi dan od kada sam bacio cigarete. Iako sam nosio cigarete za borce po liniji a oni me svi nudili da zapalim, bio sam uporan, sve te krize uspješno prebrodio i nisam zapalio ni jednu cigaretu. U tom rovu, ne mogu da se sjetim ko je sve bio ali se sjećam da je bio Luka, inaće Hrvat po nacionalnosti. Pozdravili smo se sa Lukom i drugovima i krenuli dalje niz liniju. Sledeći rov na našem putu je bio broj "7". Čin mi se da smo u rovu zatekli Lalića, možda je tu bio i F16 Brioni, možda on to može potvrditi, pożto se ja ne sjećam njegovog lika i ne znam o kome se radi.

Lalić je bi jedan divan i pametan čovjek i sa njim se uvjek imalo nešto popričati, tako da smo se i na tom rovu malo zadržali. Kada smo udlučili da krenemo dalje niz liniju, pala je jedna granata i pogodila direktno u rov "Đedo".

Maunaga i ja smo se bez ijedne rijeći okrenuli i počeli da trčimo prema tom rov. Uletili smo u njega i tamo zatekli jednog borca ranjenog, čini mi se da je to bio Luka. Bio je lakše ranjen i mogao je sam da se kreće. Jednom borcu u tom rovu sam rekao da pođe sa Lukom i pomogne mu da ga dođe do doma zdravlja u Vogošći. Maunaga i ja smo zaposjeli taj rov i spremili se za odbranu. Pošto je granatiranje linije nastavljeno a najviše na rovove na "Ježevima", Maunaga je rekao, idi ti gore do njih vidi šta se dešava a ja ću ostati ovde da branim ovaj rov. Znajući da je Maunaga hrabar, i spreman da ostane da se bori, odmah sam krenuo prema "Ježevima". Artiljerijski napad je bio tako žestok da se tako snažno potresalo tlo pod mojim nogama. Uspio sam da se probijem do tranšea i prvog rova na Ježevima. Tamo me je dočekao Teša, rekavši mi "ništa ne brini sve je pod kontrolom". Odma me je izvjestio šta je odradio na liniji odbrane i ja sam bio oduševljen Tešinom sposobnošću i načinom na koji je postavio i zaštitio ljude od artiljerijskog napad. Zahvaljujući Teši na liniji Ježeva niko nije bio ozlijeđen. Kada je počelo granatiranje, Teša je prošao kroz tranšeu, obišao sva osmatračka mjesta i iz njih izvukao ljude nazad u tranše. Zadnji čovjek kojeg je Teša našao u osmatračkom mjestu bio je Đole bokser, kojem je to bio prvi put od kada je rat počeo da je izašao na tu našu liniju. Kada ga je Teša ugledao u osmatračnici, povikao je "izlazi brže odatle" Đole je taman izašao u tranšeu a granata se zabila u grudobran njegove osmatračnice. Tako je Đole u zadnjem djeliću sekunde zahvaljući Tešinoj sposobnosti ostao ošamučen od udara granate ali živ i bez ogrebotine. Teša je povukao sve ljude nazad na sigurno i strpljivo čekao kada će stati artiljeruijski napad da se ponovo vrate u svoje osmatračnice. Kroz tranše sam sa Tešom obišao kompletnu liniju i vidio da se borci osjećaju sigurno bez znakova straha. Hodaju ći tako kroz tranżeu ponovo sam sreo pokojnog Maku. Kada me je ugleda pokojini Maka, počeo je da viće iz sveg glasa, "hej raja, dożo komandant upet na kafu, pristavljaj odma". I stvarno, Maka je odma uzeo onu špiritušu, potpalio vatru i počeo da pravi kafu. Dok su granate od neprijateljskog tenka i topa rasturale naże rovove, Maka je napravio kafu i mi smo je mirno popili kao da se okolo ništa ne dešava. Monogi borci nisu žurili ni da se spreme, nego su nako u gaćama hodali po tranšei. Dok smo mi pili kafu, na liniju su pristigli i borci koji su po njihovom dogovoru taj dan bili oslobođeni od dežure na liniji. Od svih boraca, koji su dożli u pomoć, najviše me je iznenadio izlazak Okca. Sav u znoju i onako zapuhan od žurbe, ispričao nam je da je jedna tenkovska granata uletila kroz prozor u njegov stan i razvalila sav naještaj. Pošto je bio kući kada je počelo granatiranje, rekao je svojim roditeljima i ženi da se sklone u najsigurniji dio stana dok ne prođe granatiranje. Oni su se sklonili u kupatilo koje je bilo u sred stana i tako se spasili da ne budu povrijeđeni kada je granata uletila u stan. Iako je njegov stan bio pogođen, Okac je uzeo svoju opremu i po dogovoru sa svojim saborcima izašao na liniju odbrane, pod kišom gelera, da pomogne svojim drugovima u odbrani Vogošće.

Kada je neprijateljska artiljerija počela da smanjuje svoje dejstvo prema prvoj liniji i prenijela svoje dejstvo na prilazne puteve prema liniji i po samom naselju, to je bio znak da će uslijediti pješadijski napad.

Teša je naredio svijim borcima da se pripreme i popune osmatračka mjesta na liniji.

Linija Ježeva je imala 7 osmatračkih mjesta i u tom trenutku sve i jedna osmatračnica je bila direktno pogođena sa atiljrijskim projektilima. Iako je bila razvaljena kompletna linija odbrane, borci su se vratili u srušene rupčage i zalegli spremno čekajući pješadijski napad. Kada je krenuo napad, mi smo žestoko uzvratili sa pješadijskim naoružanjem. Napad je trajao nekih petnestak minuta a onda je sve ponovo utihniulo. muslimanske snage su bile iznenađene otporom koji smo im pružili iz tih razvaljenih rovova. Tako je odbijen prvi napada a da pri tom nismo imali nijednog poginulog borca. To je borcima dalo samopouzdanje da je linija čvrsta i laka za odbranu.
Pošto smo na liniji, neposredno iza naših leđa, imali zemunicu u kojoj se moglo smjestiti dvije smjene za odbranu Ježeva, tu zemunicu sam odredio kamo IKM mog bataljona. Induktorskim telefonom sam pozvao komandu i rekao da podignu kompletan bataljon na uzbunu. Sve je bespreorno funkcionisalo i bataljon je vrlo brzo bio podignut i izveden na iniju odbrane. Na Ježevim sam imao dvije smjene u rovovima i jednu smjenu u IKM-u. Neprijateljski artiljerijski i pješadijski napadi su se smjenivali u talasima i iz dana u dan su postajali sve slabiji i slabiji. Pošto je linija bila dosta stabilna i borci su ulijevali povjerenje da će to braniti po svaku cijenu, odlučio sam na zahtjev boraca da vratim jednu smjenu kući, kako bi smanjio rizik od ranjavanja boraca u prepunoj liniji. Nakon 7 dana neprijateljski napadi su potpuno stali i kada smo pomislili da smo slomili njihov napad, uslijedio je diverzantski napad na Hrastik. Napad je bio neuspješan i nismo imali nikakvih gubitaka. Taj napad sam već spominjao u nekim od mojih tekstova.

Na IKM-u sam ostao svih 7 dana i za to vrijeme nisam zapalio nijednu cigaretu iako sam imao čestih kriza, naročito u trenucima žestokih borbi. Ipak sam uspio da odbijem sve te napade kao i neprijateljske koji su bili još žešći. Kada sam prvi puta od početka te ofanzive, došao kući, žena me je pital, "šta ćeš prvo, kafu ili da jedeš". Izabrao sam kafu, da je u miru za stolom popijem. Kada mi je žena prinjela kafu i vidjela da ja koji sam oduvjek bio strastveni pušać, nisam zapalio cigaretu uz kafu, reklami je onako kroz šalu, "pa ti stvarno nisi normalan".
Na žalost, poslije nekoliko mjeseci opet sam počeo da pušim!
Nakon što se sve smirilo, na Ježeve je došla TV SRNA i snimila reportažu o odbrani Vogošće. Snimili su razrušene rovove na Ježevima i stvari koje su ostale od diverzantske grupe na Hrastiku.
Iako je linija na Ježevima bila jedna od natežih linija odbrane u toku rata, nakon uspješno odbiujene velike neprijateljske ofanzive, niko od istaknutih pojeinaca nije pohvaljen a kamli odlikovan ili unaprijeđen sa činom.

Ovom prilikom želim da istaknem da su u toj borbi najzaslužniji za odbranu Vogošće bili Teša sa svojo fenomenalnom organizacijom odbrane i njegovim momcima, Maka, Taka, Denis, Okac, Mića, Popa, Slava, koji su se cijelo vrijeme ponašali kao da su došli na neki piknik a u borbi neustrašivo branili kotu 772. Čestitam vam junaci!!!




Idi na stranu - |listaj dalje|