fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rogatica_politika - 70659 - 20.06.2012 : Zoran Janković Rogatica - best (11)

Tu sam


Tu sam ja. Čitam redovno ove stranice.

To što se ne oglašavam ne znači i da ne pišem. Nije stvar ni u tome da ne želim ovdje da objavljujem. Čak sasvim suprotno. Radi se samo o tome da ne želim da priče koje ovdje bivaju ispričane skrećem sa pravog toka, jer većina njih nezaustavljivo teku put okeana jedne jedine i vječne istine.

Mislim da neću pretjerati ako napišem da nešto slično ovom portalu ne postoji nigdje. Bar ja ne znam za to. Sve do sada ispisane stranice istorije pisali su pobjednici. I to njihovi istoričari. Najčešće uopšte i nisu bili akteri događaja koje su bilježili. Činili su to koristeći različite izvore, dokumente, karte, često "iz treće ruke" i vrlo, vrlo nepouzdane. I bili debelo plaćeni za to.

Ovo je jedinstven primjer da istoriju pišu oni koju su je i stvarali. Ima li iko više prava od njih na to? I to je ne pišu čak ni generali, ni velike vojskovođe, nego obični vojnici ili starješine nižeg komandnog ranga. Oni koji znaju kako "peče rana i kako boli nož", rekao bi pjesnik.

Dok čitam istinite i žive opise bojeva i borbi, ponekad kao da ponovo osjetim ono strašno zviždanje granate ili pisak metka iznad glave; ponovo ugledam šest mrtvih Fočaka na Treskavici, osjetim bespomoćnost kao onda kad nas na Zlatištu uhvatiše u vatru na sred asfalta, ugledam opet raznesene glavice Nataše i Milice snajperskim metkom sa Bristola"

Pišite, samo pišite, molim Vas pišite, istinu pišite ma kakva ona bila, na ma kojoj strani da ste bili u ratu. U ratu su sve strane krive, nema prave, nema pobjednika. Pobjednici svakoga rata negdje su daleko, nisu ti među nama. Ni slučajno. Mi imamo samo majke zavijene u crno i siročad koja nikad očeve upoznati neće. Neka barem jednom ostane zapisana prava ratna istina, satkana od krvi i mesa, odbijenih ruku i nogu, preklanih vratova, ispletena od naših strahova, gladi i žeđi, patnje i stradanja, nas koji jesmo živa istorija.

Ja danas vodim neke druge bitke. Tučem se u neravnopravnoj borbi sa vladajućim režimom. Pošto je to čista politika, ne želim jednu ovako značajnu, da ne kažem svetu, stranicu da trujem nečim tako prozaičnim. Ako ipak poželite pročitati nešto od toga samo ukucajte u pretraživač "piše Zoran Janković" i naći ćete na stotine objavljenih tekstova.

Ponavljam: ne objavljujem ih ovdje samo da ne bih pisanje žive istorije još ne skorelom krvlju zagadio poganom politikom, Samo zato!

Prijateljice Snežo, pozdravljam te mnogo, ne zamjeri mi što ti ne pripomognem u tvojim plemenitim, humanim i humanitarnim djelima ali i meni samo što nije potrebna humanitarna pomoć. Mnogo toga što bih dušom htio - ne mogu. Neću o tome reći više ni riječi.

"Krezo" hvala Ti na pozdravima, ako mislimo na istog "Ducu" na njegovoj živopisnosti gradiću jedan lik u mojim proznim radovima. Hvala Ti na lijepim riječima. Jedino na šta me tvoj nik asocira jesu braća muzičari kojih se sjećam od prije rata.

Nejla, hvala Ti na pohvalama. Gode, ma koliko čovjek izbjegavao da hrani aždaju od sujete i ega, ko god kaže da mu pohvale ne gode, laže

I svi Vi ostali, znani i neznani prijatelji, ova stranica odavno nije više Željkova, nego Vaša, tj. naša, ispisujte stranice istine, Vi koji jeste i istorija i istina. Neće proći dugo, mnogi koji svoje pisanje budu željeli hraniti čistom istinom dolaziće ovdje od Vas da prepisuju. Pisanje je stavljanje života na papir, svako od nas ima samo jedan, a na ovoj stranici svakodnevno žive i ginu u krvavim bojevima desetine ljudi. Ko ne umije u tome da vrijednost vidi džabe mu je i pričati o tome.

Srdačno Vaš, Zoran Janković




Idi na stranu - |listaj dalje|