fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

zepa - 70524 - 20.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (1)

Žepa i stradanje kolone


Danas sam pročitao ove članke koji su navedeni u Rratnom dnevniku Žepa. Moram reći da poslije svega "jer sam preživio sve to" ovde se u tom dnevniku nenormalno laže. Istina je jedna i jedina, ko ce je kako prihvatiti to je lična stvar svakog pojedinca. Moram reći da borbe u Budučinom potoku nisu bile kako se navodi, konstante u manjim prekidima, pa onda opet. Vi ste presjekli kolonu, pobili ljude na brisanom prostoru. Sačekali ste nas sto bi se reklo partizanski. Pogibija i ranjavanje naših ljudi se dogodila u ta 2-3 sata borbe. Pred samo veče ste zarobili opkoljene. Poslije toga sve dok nije došlo do našeg izvlačenja nije bilo nikakvi dejstava.

Pa evo čitajuci taj "Ratni dnevnik Žepa", naiđoh i na podatak da nisu bili samo stanovnici sela. Bilo vas je mnogo i iz Višegrada, što ne izostavlja mogućnost da je tu stvarno bio i Murat Šabanović. Iz priloženog se vidi da je ipak bilo pregovora o prolasku kolone jer je vaš kurir i dobavio tu poruku u komandu TO Žepa.

Evo još jednog članka iz "Ratnog dnevnika Žepa":

Tenk koji su izgubili, uništen je u trenutku kad je pokušao da pređe prepreku na putu (stablo bora oko 15 kubika) gdje je i ostao. Zarobljeni vojnici su navodno pričali da im je pretpostavljeni Pavlović naređivao da izvrše samoubistvo koje je već počinilo više od četrdeset vojnika, te da su naočigled naših branitelja sami sebe uništavali jurišajući naprijed. Pored vozila JNA u krvavi pohod su bila uključena i civilna vozila kao i privatni kamioni domaćina sa Pala i Sokoca, o čemu govore civilne registarske tablice. U krvavim, ali i herojskim borbama naših branitelja prvo su ranjeni: Sead Sejfić i Jusuf Ivojević, tj. u prvim sukobima na Rizi (4. juna), prije ulaska u Budučin Potok, da bi naredna dva dana (5. i 6. juna 1992. god) svoje živote za odbranu Žepe dali sljedeći branitelji: Hamid Divović - iz sela Oškoplje kod Rogatice; Samedin Zimić; Zejnil Čavčić; Meho Čavčić; Edin Karčić iz Višegrada, dok je teže ranjen Zafer Lilić (kuglom PAM-a u glavu), a lakše je ranjen Rešid-Rešo Hodžić.

Pored ljudi koji su u odbrani svojih porodica i kućnoga praga za slobodu dali i svoje živote ili zadobili vječne i bolne ožiljke, kao i svih ostalih koji su stali kao čelični bedem na put dušmaninu, treba znati i to da je izuzetno mnogo zaslužan i čovjek koji je posjekao bor na kome se "okliznuo tenk". Mehmed Zimić je u vrhuncu borbe, motornom pilom presjekao bor koji je pao ispred tenka T-55 koji je pokušao preći preko i tu je ostao uništen. Njegova hrabrost je bila neizmjerno velika u trenucima kad je čekao da tenk priđe što bliže, da ga iznenadi i zbuni dok je granatirao teren ispred i oko sebe.

Jezivo je sjetiti se toga pakla i oružja koje je srpsko-četnički agresor upotrebljavao. Tu jezu nadilazila je i pojačavala borba naših patriota koji su im stali na put, koji su zaustavili agresora u njegovim krvavim namjerama.

Teško je opisati neprekidne odjeke koji su se satima poput huke olujnih vjetrova praćenih jakom grmljavinom, razlijegali žepskim šumama. Bilo je i malih pauza, pa ponovo ispočetka. I tako tri dana... Pojačanje koje im je dolazilo (5. juna oko 15:00 sati) iz pravca Han-Pijeska, preko sela Jelovci, na svom putu preko našeg sela Stoborani, uništavalo je i ubijalo sve pred sobom.




Idi na stranu - |listaj dalje|