fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

zepa - 70464 - 18.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (1)

Žepa i stradanje kolone


Nigdje nisam naveo da ste pobjegli nemajući vremena da pobijete zarobljene. A da ste pobjegli, to jeste!
Kada ste okružili ljude koji su ostali u drugom djelu kolone i pozivali ih na predaju sama sreća što se među borcima našao jedan pametan i predložio ljudima da se predaju. Citiram njegove riječi:

"Ajde ljudi da se predamo, možda imamo neke šanse da ostanemo živi. Ovako ćemo se svi poubijati i nemamo nikakvih šansi, ako se predamo možda i preživimo!"

Prije predaje rekao je ljudima da povade udarne igle iz puška, sva postojeća dokumenta da poderu ili bace, jer je mislio ako i dođe do ubijanja da nas bar ne ubijaju našim puškama. Jedan od veliki razloga što su se predali je i to dok su bili u okruženju oko kamiona tako ste ih precizno gađali da koji god dio tijela pomjere taj dio je bio i pogođen. Žao mi je što nisam u trenutnoj mogućnosti da stupim u kontakt sa pojedinima ljudima pa da vam sami to kažu. A nadam se da ću i to uspjeti jednog dana.

Zarobljeni navode da ste pojedino naoružanje koje ste tada pokupili od mrtvih i zarobljenih, po njihovim ocjenama prvi put vidjeli u životu. Kada ste ih odveli u školu, tamo je nastala galama i vriska, čak su neki tražili da ih izvedete napolje i skinete gole da navodno otkrijete da li Srbi imaju repove. Međutim sva ta galama prestaje, pojavljuje se neko od komandanata Armije BiH i smiruje situaciju. Ista osoba ulazi među zarobljene i pita da li među zarobljenim ima neki komandant. Svi su ćutali i javio se pokijni Desimir Petronić. Izveli su ga i nije se pojavljivao par sati. Nakon izvjesnog vremena se vratio i rekao svima:

"Ljudi ne bojte se, nikome nece vise faliti ni dlaka sa glave, niko nas ne smije dirati, zamijeniće nas za brašno. Kažu od kako je rat počeo nemaju brašna. I sreća naša da smo se predali, svi preostali su pobijeni. Svi do jednog!"

Čovjek sa kojim je pregovarao, a bar njemu tako rečeno, bio je Murat Šabanović. I zarobljeni su tu boravili do dolaska naših snaga koje su nas izvukle.

Jednu grupu zarobljenih ste navodno odveli u neku štalu, možda to i jeste ta grupa koju Gođenac navodi, i kaže da su izvedeni iz sela. Iz te štale bježe trojica kroz kidaonicu (otvor za izbacivanje đubreta). Ta tri čovjeka su uspjeli da se pred samu zoru probiju do nas u šumu, lično sam ih vidio. Dugo vremena se nije znalo za preostalih 12 boraca. Mene lično je žena jednog od njih zaustavljala na Palama mnogo poslije toga i pitala da li se možda sjećam ikakvog detalja ili bilo čega. Sjećam se da je uvjek govorila da bi joj bilo lakše da zna da je mrtav i da može da ga sahrani kao čovjeka. Takođe se sjećam se njenih riječi, kada mi je govorila da su mnogi svoje sahranili a ona sa za svog muža ne znam ni šta je sa njim.

Tek prošle godine, jer prije se stvarno nešto nisam ni interesovao, vidio sam na internet portalu Istočnog Sarajeva članak o poginulim na Žepi i vidio sam video snimak sa parastosa poginulih. Nisam imao pojma da su im i spomenik podigli. E, tu sam prvi put čuo da se spominje 12 boraca koji su odvedeni u neku štalu i živi zapaljeni, pa sam to povezao sa onih dvanaest nestalih, odmah nakon bitke.

Kažem da sam na ovaj sajt slučajno naišao tražeći bilo kakve podatke o poginulom drugu iz Sarajeva. I vidio sajt, pod naslovom Žepa naišao i na Gođenca, tako sam i ovo počeo.

O ovim zarobljenim i njihovim događajima sam čuo od njih samih. A posle svega što se desilo baš zbog hrabrosti i sposobnosti za pregovore koje je vršio pokojni Desimir Petronić sami mi borci smo ga imenovali za našeg budućeg komandanta. Bio je sa nama do zadnjeg dana rata. Večna mu slava i hvala. Umro je prirodnom smrću.

Nadam se da će se još neko uključiti, pa će tako istina u svom punom sjaju izaći na vidjelo.

Pozdrav!




Idi na stranu - |listaj dalje|