fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

zepa - 70461 - 18.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (3)

Žepa i stradanje kolone - završni komentar


Uvjek kada se govori o krvavom 4. junu 1992. godine, spominje se i Žepa. To je tako još od tog kobnog dana, iako tom prilikom Žepu nismo ni vidjeli. Kao što sam već naveo, mi obični vojnici tom prilikom nismo ni znali kuda idemo. Navodno da se mjesto gdje su nas sačekali zove Budučin potok. Drugi opet kažu da se to zove Podžeplje, a treći Gođenje, ko će mu ga znati!

Moje lično viđenje stvari je da su nas Dragan Šuka tadašnji "major" i komandant paljanske čete sada već pokojni Novica Jokić odveli na klanje, prodali ili ko zna kakve su to sve kombinacije bile. Sa njima je u izvidnicu i na taj dogovor isao i Draganov brat, mislim da se zvao Jadranko. Da i vrlo važan podatak za vodiča po tim prostorima su imali nekog čovjeka koji je navodno bio šumar u tom rejonu. Ko je taj šumar i odakle je, to smo mi obični borci pokušavali u više navrata da saznamo, ali bez uspjeha. Kasnijim ratnim zbivanjima i događajima to se vremenom zaboravilo. Ostale su samo traume i sjećanja na poginule. A o šumaru ni traga ni glasa.

Pojedini borci to smatraju i velikom prodajom srpskog naroda jer je u to vrijeme došlo do pada Pofalića, a potom i pogibije jedne paljanske čete na Trebeviću kada je poginuo i Petar Pandurević. Takođe su se i tu na Trebeviću iživljavali na mrtvima, vadili im oči iz glava a umjesto njih u glave nabijali čaure od Brovinga. Lično sam i tome svjedok jer sam se po samom povratku iz Žepe našao i u borbama na Trebeviću, kada smo vraćali naše položaje.

Sve ove događaje borci povezuju u jednu cjelinu a to je da se oslabi brojnost ljudstva na Sarajevskom ratištu. Misle da smo mi namjerno poslati na klanje, nisu se izgleda nadali da ćemo se izvući. Kada smo uspostavili vezu sa komandom, ona je podigla veliki broj ljudstva sa sarajevskih položaja i poslala ih na naše izvlačenje. Tada su uslijedili napadi Armije BiH po svim našim položajima oko Sarajeva, pa su, dok su se obavljale sahrane poginulih na Žepi, provalili na Trebeviću. Zar ovo sve ne zvuči baš kao da neko javljao šta se kod nas dešava u svakom trenutku?

Međutim, zahvaljujući našoj prisebnosti i borbi za opstanak srpskog naroda, vratili smo sve naše izgubljene položaje i naučili Armiju BiH šta je pravo vojničko držanje. Na Trebeviću smo se popucali čak i prsa u prsa a ne ko oni iz zasjede, pa kad dođoše naši da nas izvuku na Žepi oni pogbjegoše kud koji.

Sami su krivi za sve što im se desilo tokom našeg izvlačenja. Pokazano im je kako se što oni stalno govore zauzima Zlovrh. Da nisu napali kolonu ništa im se ne bi desilo, ama baš ništa. Vjerovatno su mislili da su nas sve i pobili.

Toliko od mene o prokletom 4. junu 1992. godine. Pokušao sam da pomoću slova prenesem ove nemile događaje, pa se nadam da sam u tome koliko-toliko i uspio.

Možda će se nekada javiti neko ko je direktno učestvovao u svemu ovome i sa one strane tj. od Armije BiH, da i oni nešto napišu o ovome. Kao što rekoh po samom odvijanju događaja vidjelo se da je sve unaprijed izrežirano i namješteno, samo se čekalo da uletimo u klopku. Ipak su znali da ćemo mirno proći kroz sela. Sačekani smo na najgorem mogućem mjestu po nas.

Uz Božiju pomoć, mnogi od nas su i preživjeli. Svako dobro vam svima želim i fala vam svima koji ste čitali moje svjedočenje. Za pokoj duša svima onima koji poginuše taj dan!

I na kraju da se predstavim: moje ime je Đukić Siniša, rođen sam 11-02-1970 u Sarajevu. Trenutno živim u SAD, država Nort Dakota, grad Grand Forks. Vlasnik jedne uspjesne velike farme. Srbin Cowboy! Jedno je sigurno - ima nas svugdje.




Idi na stranu - |listaj dalje|