fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

hadzici - 70420 - 16.06.2012 : Zoka - best (6)

Put za Pale


Ležim na nosilima spuštenim na zemlju. Sa okolnih brda još se čuju eksplozije. Čekamo sanitet koji će nas prebaciti na Pale. Pokušavam da saznam kakvo je stanje na frontu. Pitam nekog đeda koji je vjerovatno čuvar bolnice.

  • "Tučemo ih sine ko volove! Ništa se ti ne brini samo se odmaraj, nigdje nam nisu probili linije!"

    Kaže mi da ima sina na frontu i ne zna ništa o njemu. Nudi me cigarom.

  • "A ta Armija BIH" - nastavlja priču - "će da se raspadne kad ih mi poduhvatimo!"

    Sanitet stiže. U njemu je četiri ležaja, dva gore dva dole. Mene unose poslednjeg. Srećom smješten sam na donji ležaj. Neko me doziva. To je Dragan, nekad smo radili zajedno. Glava mu je zamotana i jedno oko. I on ide za Pale, ali pošto može da sjedi on će sa vozačem u kabini.

    Preko nas prelijeće granata i padaju negdje iza bolnice. Mene već počinje da hvata nervoza. Nakon nekoliko minuta ulazi sestra i krećemo. Sestra me pita kako sam i treba li mi nešto. Na licu joj se vidi umor. Ostala trojica spavaju samo ovaj iznad mene ponekad zakrklja.

    Ponovo sam zaspao. Budi me otvaranje vrata. Pomislio sam da smo već na Palama. Na vratima se pojavljuje vozač i grubo sestri kaže da spusti roletne na prozorima. Sestra me obavještava da smo u Butilima. Pa mi smo tek krenuli a ja mislio da smo stigli, tek smo desetak kilometara od bolnice. Zabrinut sam jer znam da put dobrim dijelom prolazi uz same linije razdvajanja. Do Pala ima sigurno 50 kolometara, moramo obići čitavo Sarajevo. Počinjem da trpim velike bolove. Ovaj iznad mene počinje da krklja i mlatara rukama. Osjetim da sam se nageo naprijed, znači počeli smo da se penjemo. Prošli smo Vogošću.

    Ponovo krkljanje, šištanje i mlataranje rukama. Sestra pokušava da mu pomogne ali je on udara rukama i ona ne može da mu priđe. Guši se! Mašući rukama podiže roletnu. Osvjetlio nas je i sada smo idealna meta. Oko nas već fijuču meci. Čujem dobro poznati zvuk granate koja nas prelijeće i eksplodira iznad nas. Vozač ubrzava i mi odskačemo po ležajevima. Ranjenik desno iznad mene samo što ne padne ali ga sestra zadržava uporedo se boreći sa rukama ovog iznad mene. Još samo da nas pogode ovako izmrcvarene i umorne.

    Odskačem po ležaju i trpim užasne bolove. Stalno pokušavam da uhvatim ruku koja udara sestru i napokon uspijevam. Sestra brzo spušta roletnu.

    Zviždanje metaka prestaje, vozač usporava ali zato bolovi ostaju i sve su jači. Sestra uzima neki aparat i pomaže onom pri disanju. Čvrsto mu držim ruku i mislim da će ga rame boliti čitav život. Sanitet nalijeće na rupu. Popuštam stisak. Sestra je odletjela u drugi kraj saniteta. Ponovo počinjemo bitku sa rukama koje udaraju sestru. U toj borbi sestri se raskopčava bluza i potpuno otkriva grudi. Moj pogled je prikovan na te velike, oble, čvrste grudi. Hvatam mu ruku i ja joj kažem da ga veže, što ona i čini.

  • "Uh, kako su krupne!" - prolazi mi kroz glavu.

    Sestra namješta bluzu nesvjesna mojih pogleda. Primjećujem da mi je zavoj prokrvario. Rekoh to sestri, a ona mi objašnjava da je to normalno poslije takve oparacije, a i da nije moralo je poslije ovakvog lomatanja.

  • "Pomoći ću ti koliko mogu!" - kaže.

    Nije ni bila svjesna koliko mi je već pomogla. Otkako sam joj ugledao grudi više me ništa ne boli, a mogao sam da vrištim od bolova.

    Sestra vadi cigarete, ali ih odmah vraća u džep.

  • "Zapali" - kažem ja - "nećemo pocrkati".

    Ona to i učini uz osmjeh.

  • "Odavno mi nije bila teža noć" - kaže.

    Po brzini kojom se kreće vozilo zakjučujem da smo na asfaltu, znači blizu bolnice. Pred bolnicu nas istovaraju kao kakvu robu. Neko me pita u šta sam sve ranjen, kao da se ne vidi. Grubo me podiže u sjedeći položaj zagledajući mi leđa.

  • "Samo noge" - čujem.

    Oh kakav kreten! Zamalo se ne onesvjestih od naglog pomjeranja.

  • "Nosite ih unutra"!

    Sestra im predaje dokumentaciju a potom prilazi mojim nosilima.

  • "Hvala ti, ne znam kako bih bez tebe izdržala ove noći, puno si mi pomogao".
  • "I ti meni" - kažem ja njoj.

    Njenim licem prođe smiješak.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|