![]() |
|
![]() |
|
![]() |
zaboravljeni - 69844 - 27.05.2012 : Zeljko Tomic Sokolac -
![]() Sjećanje na Momira Jeftića - Struju
![]() Iz njegovog ličnog života smo jedino znali da on bješe rođeni Ilijašanin i da mu je žena sa Nišićke visoravni, pa je zbog toga ona za Momira bila "Šišarika". U jednom svom tekstu Struja primjeti da su mu "šišarike došle glave. " Momir Jeftić bi veoma često navodio velike misli poznatih pisaca i umjetnika. Neke od njih postadoše i moje omiljene izreke: Ponekad, kada bi pomalo pripit došao kući, Momir bi do kasno u noć pisao svoje tekstove za ovu stranicu. U takvim trenucima, kad alkohol "progovori" iz njega, Momir Jeftić bi svoj "književni stil" zamjenio sa citatima velikih narodskih umova. Neke od takvih umotvorina je i sam je iskovao: Momir bi ponekad pisao satima, a onda bi, samo nekoliko minuta nakon što bih mu objavio neki tekst, do mene stizala poruka sa otprilike sledećim sadržajem: Opčinjeni njegovim vedrim duhom, "Oko" i ja se dogovorismo da ga te godine u julu mesecu posjetimo u Rogatici, u koju se Struja preselio nakon Dejtona. A onda se desi nešto jako čudno! Nakon 25. maja Momir Jeftić se potpuno prestade oglašavati na ovom forumu. Prvih par dana mi to nije bilo previše čudno jer mu se i ranije dešavalo da "odskita" po slavama i svadbama. Narod ga je volio, pa je u svakoj kući bio drag gost. Krajem maja 2009. godine, anonimna osoba iz Rogatice ostavi na ovoj stranici poruku sledeće sadržine: Tu poruku nikada nisam objavio, jer sam mislio da se radi o nekoj provokaciji. Par dana kasnije me obuze neka čudna slutnja pa zamolih Oka da nazove porodicu Jeftić i provjeri zašto se Struja više ne javlja. Ubrzo nakon toga do mene stiže tužna vijest da je naš dragi Momir Jeftić doista preminuo. Jednog vrelog julskog dana, ljeta gospodnjeg 2009. godine, umjesto na kafu i meze u poštenoj kući Momira Jeftića, Oko i ja završismo na Gradskom groblju u Rogatici. I dok je vjetar neprekidno gasio svjeće, mi smo nijemo stajali ispred ne tako davno iskopane humke i drvenog krsta na kome je pisalo Momirovo ime. Uhvatih Oka kako plače, a pošto je plakanje zarazno, opustih se i ja te suze udariše kao da upravo sahranjujemo nekoga najrođenijeg... Kafu smo ipak popili, ali ne kod Strujine žene "šišarike" već kod njegovog brata, takođe velikog lafa, za koga mislim da se zove Neđeljko. Momirova udovica bješe negdje otišla, a zbog njegovih tekstova na ovoj stranici meni pomalo i laknu što je nisam upoznao! Međutim, nešto kasnije sam se telefonom čuo i sa gospođom Jeftić i ona izrazi žaljenje što nije imala priliku da nas upozna. Nakon razgovora sa njom ispostavi se da je naš dragi Momir Jeftić bio objektivan u svemu izuzev u pogledu vlastite žene. U godinama koje slijede, iz škrtih komentara boraca Ilijaške brigade, upoznao sam Momira Jeftića mnogo bolje nego za vrijeme njegovog života ovozemaljskog. Postalo mi je jasno da Struja nije želio da piše o svom učešću u ratu, a ispostavilo se i da je imao mnogo toga da kaže. Primjera radi, jedan borac Ilijake brigade pomenu da je Struja bio u posadi koja je negdje kod Olova napravila herojski podvig kada je, rizikujući svoje živote, iz neprijateljskog okruženja uspjela da izvuče naš tenk. Saznadoh i to da je naš Struja bio vozač te čelične grdosije, koju je uspio da spusti niz neprohodne gudure obrasle mladim drvećem. Ova, a i mnoge druge priče, stvoriše u meni sasvim drugačiju sliku o Momiru Jeftiću - borcu, vitezu, junaku... Struja je na ovom forumu objavio 48 komentara. Od njega sam primio bar još toliko poruka privatne prirode, koje sam na na njegov zahtjev izbrisao. Kako "Vogošćanin Pravi" reče, Momir Jeftić je bio čovjek koji se rijetko sreće i još teže zaboravlja. Zbog toga, ukoliko ikada u Virtualno groblje budem dodavao i srpske borce koji su umrli nakon završetka rata, Momir Jeftić će svakako biti među prvima! Momire Jeftiću, neka ti je vječna slava i hvala milom Bogu što sam imao čast da te upoznam, ako ne uživo ono bar preko interneta! | |||||
Idi na stranu - |listaj dalje|