fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

hadzici - 69344 - 13.05.2012 : Zoka - best (5)

Napad na Grnčar (3)


Pješadijska pucnjava na našem dijelu fronta je skoro prestala. Ali iz pravca Ilidže, Vele i Ilijaša još uvijek se čuju artiljerijske salve. Sarajevski front je napadnut čitavom svojom dužinom. Za ove tri godine rata dobro smo se upoznali i potpuno smo ubjeđeni da ilijaški i ilidžanski junaci neće ustupiti ni milimetra naše teritorije.

Ni na našem dijelu nije bilo pomjeranja iako smo imali žestoke napade od Igmana preko Košćana do Vele. Naša brigada brani front dužine dvadesetak kilometara, a na njega napadaju čak tri korpusa muslimanske vojske: prvi, četvrti i sedmi. Prve vijesti govore da ima poginuluh ali "ne tako puno" s obzirom na silinu udara koji smo trpjeli. Kod nas na koti dvojica poginulih: Čedo i Relja.

Pušimo i ćutimo. Iza Igmana se pomalja Sunce. Nikad se nisam toliko obradovao svanuću i nikada mi Igman nije izgledao tako lijep. Ispod njega Hadžići. Da su neka ljepša vremena rekao bih da su usnuli. Međutim, čvrsto sumnjam da je ovu noć iko u gradu mogao da spava.

Odnekud se stvori i flaša rakije. Po ukusu prepoznah onu Čampinu špiritušu od koje oči iskaču. I opet pade ono njegovo pravdanje:

  • "Jebaj ga, bio mrak pa sam opet nasuo više špirita od vode!"

    Preko nas i dalje prelijeću granate. Odlično vidimo kako padaju oko pošte i crkve. Inače, crkva im je bila glavna meta tokom čitavog rata. Mnogo je civila izginulo u okolnim zgradama dok su gađali crkvu među njima. Poginulo je i dvoje djece. Sjećam se neke bake koja nam je sa prozora Vampirice, zgrada koja je napravjena na pravoslavnom groblju odmah pored crkve, govorila:

  • "Uzmite djeco eksploziv pa je roknite da nas se dušmani više manu!"

    Oko nas svuda tragovi bitke. Razbacane čaure, pootkidane grane, rupe od granata. Ima i nekoliko krvavih prsluka koji srećom nisu naši. Sakupljamo sve! Ja pronalazim jednu pušku, odmah ispod rova. Malo dalje pronađohn i minobacač od 60 mm i dvije mine. Bilo je tu i dosta torbi sa hranom, a u svakoj po jedan limun, narandža, haše, kikiriki, pašteta, čokolada, jedan hljeb, šteka Drine... Izgleda da se neprijatelj spremao da ostane duže.

    Pronašli smo šest puški, devet krvavavih prsluka, nešto bombi i mina za minobacač. Ispod trojke smo pronašli i jednog poginulog muslimanskog vojnika. Neki ga poznaju, mada jedva, pogođen je iznad desnog oka i ima veliku ranu. Nekako mi ga je žao, ali šta se tu može, da mi nismo ubili njega on bi nas.

    Odvajam se sa Slobom, naslanjamo se na drvo i ćutimo. A šta i da kažemo jedan drugom? E, jebem ti raketu, umalo da izginemo zbog budale!

    U daljini se nazire moje rodno selo, pa me se počinju rojiti misli na one prošle, srećne dane. Generacije mojih predaka su oduvijek ginule u ratovima. Često su pominjali nekog Miću koji je umro u Beču, nakon bitke u Soči. U Drugom svjetskom ratu ustaše ubiše sedmoricu, onako ispred kuće. U ovom ratu već su mi poginula dva rođaka, Srele i Gaša...

    Preko nas i dalje prelijeću granate i padaju u grad. Iz pravca muslimanskih položaja ne dopire nikakav zvuk samo zvuk ispaljenja artiljerijskih oružja. Izgleda da su se dobro opekli.

    Na položaj nam dolazi pukovnik Savić, očigledno sretan što smo se odbranili. Na nekom referisanju kod Mladića on je reko da tamo gdje njegovi ljudi drže front "Turci" ne mogu proći. Sada se kočoperi i pravi važan. Stalno ponavlja jednu te istu rečenicu:

  • "To sokolovi, to junaci ne dajte se!"

    Pukovnik nam donosi i vijesti o stanju na frontu. Prvi utisci govore da je napadač potpuno razbijen i da je pretrpio velike gubitke. Naša artiljerija nije smjela odmah da dejstvuje jer je bila pod kontrolom snaga Ujedinjenih nacija. Očekuje se još jači napadi, mada nas više ne mogu iznenaditi. Nema opuštanja!




  • Idi na stranu - |listaj dalje|