fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

vogosca_rat - 69106 - 05.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

O ratu i ostalo


Hvala Vam svima za trud i informacije, realno gledajući sve je to davno bilo, ali opet te slike su ostale negdje u podsvjesti.

Pravi, F-16 Brioni, Valtere, Mineru: Kako ja Vama mogu pomoći, da Vam se bar malo pokušam odužiti.

F-16 Brioni, imam slike tih poginulih boraca pa cu vidjeti da ti ih preko G-dina Željka pošaljem na imail.

Ono što si napisao za Ježeve moram ti napisati, a to je moje mišljenje ono što je ko mogao osvojiti ili uzeti to je i uzeo prije tog pokreta perom 1995. Ostalo ili se nije moglo ili nije postojala volja boraca na obje strane.

Mogu vam realno reći kada sebi postavim pitanje da li sam ponosan kada danas odem, na primjer u Vogošću ali i na Ježeve, Golo brdo, Uglješiće, Rajlovac itd., a koje nismo vojnički osvojili već smo ih dobili potpisom pera? Smijem se zakleti da je ista stvar i razmišljanje ljudi i boraca VRS.

Sjeti se da smo i mi potpisom izgubili dijelove Krajine koji su vojnički bili dobijeni.

Teško je kada pojedina mjesta koja su do kraja rata ostala pod vašom kontrolom danas nemaju ulice sa imenima nekih junaka, kao npr. Vogošća nema ulicu pokojnog Bore Radića, zatim Miće Vlahovića, Špire itd. Vjeruj mi da ja to mogu jako dobro razumjeti.

A onda opet kada se sjetim kako su se pripadnici mog naroda razbježali iz Vogošće, faktički bez otpora predali Vogošću mislim na onaj urbani dio, danas ti isti po njoj šetaju kao paunovi podignutih glava, a sve su to Pizdurine, kao što jedan moj prijatelj kaže "Pusti ih bolan to su mehke kite". Na kraju ti isti nisu imali toliku želju da se ponovo vrate u Vogošću. Mislim na pojedince koji su skontali da je bolje u Sarajevu.

Moram ti priznati da ja i dosta nas koji nemamo nikakve veze sa Vogošćom smo želili vojnički uči u Vogošću.

Vjeruj mi u Vogošću nismo ušli vojnički i iskreno ću da ti napišem i odgovorim nimalo nisam ponosan na to.

Mineru moram ti odgovriti: "Dobri smo mi kakvih ima, vjeruj mi čak predobri!" Imaš sreće da si odavde na vrijeme otišao i uspio da se uklopiš u novi svijet, da se malo rehabilituješ. To mogu razumjeti, novi svijet, nova sredina, normalna situacija, neki lijevi ljudi. Uklopi se u nju i bigaja vajpli.

Mi, koji smo tu ostali, koliko god da pokušavamo da pobjegnemo od prošlosti ona je uvjek tu oko nas, prati nas poput sjene. Na primjer, kada idem ulicama skoro svaka treća nosi ime nekog od poginulih prijatelja, slušaš radio pa počnu reklame i onda opet neka od ulica sa poznatim imenom, pogledaš oko sebe i za svako te brdo vezuju uspomene, svaka kota ima svoju priču... A ti moraš da živiš sa tim!

Pomagao sam i ranjenima, kada sam god mogao, bez obzira o kome se radi, naši ili vaši. Ovo može potvrditi jedan momak, vojnik VRS, mislim da je bio '74. ili '75. godište, kojeg smo zarobili na Treskavici kao pripadnika Gardijske brigade. Bio je ranjen u ruku i nogu. Ja sam ga previo, preživio je i sa još šest svojih saboraca je kasnije razmjenjen. Jednom prilikom ću i o tome pisati. Nije htio da se preda i borio se muski, ranjen je od bombe. Dok sam ga previjao rekao sam mu:

  • "Pa konju jedan hoćeš li da pogineš, glumiš borca?"

    Ne znam da li je preživio rat, ali ako jeste sjetiće se on mene: zvao sam ga "Borac".

    Da li sam bio human može potvrditi, ako je živ, i Neđo Bozalo stariji čikica koji se jednom prilikom toliko napio da je promašio put i došao u Butmir. Poslije je prebačen u Sarajevo i tamo je bio sa nama do razmjene.

    Za Minera: Ja sam najprije čovjek, pa tek onda sve ostalo. Kome god sam mogao pomoći ja sam i pomogao, a i dan-danas to radim.

    Za Valtera: Preživjeli smo, u pravu si, ali nam sada živci pomalo popuštaju! Mogu nas razumjeti samo oni koji su bili sa nama, i prošli isto ono što i mi. Drugim riječima, oni sa kojima smo bili u istim govnima.

    Mnogo pozdrava prijateljima,
    Max




  • Idi na stranu - |listaj dalje|