fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

vogosca_rat - 68964 - 29.04.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

Rovovi na Orliću


Pošto dobro poznajem taj dio linije na Orliću, moram da kažem Maksu da rov nije bio tako blizu kao što ti tvrdiš i da je bio sigurno dalje nego što je to bilo na Golom brdu.

Na Golom brdu su na kraju rata naši borci vašim borcima prebacivali sjekiru da nacjepaju drva jer oni nisu imali čime da to rade. Tada su iz rova u rov, kada su vratili sjekiru, u znak zahvalnosti, prebacili kutiju cigareta sarajevske Drine.

Tokom rata često su prebacivali kamenje jedni drugima u rov, kao provokaciju.

Evo ti neka dešavanja iz tih vremena, kada smo držali liniju na Orliću.

U septembru mjesecu '92. godine, kada smo izveli napad sa kote 850 i tom prilikom uspjeli da osvojim Orlić, u borbama je poginulo puno boraca a Boro Vuković je tada ostao na neprijateljskoj strani.

Kada je komanda Brigade odredila zone odgovornosti na novoj liniji na Žuči, 1. četa Vogošćanskog bataljona je imala zadatak da drži sami vrh Orlića. U to vrijeme Vogošćanski bataljon je držao linju na Ugorskom a Orlić odnosno sama Žuč je bila podjeljena po zonama odgovornosti za svaki bataljon posebno. Tom prilikom se Blagovački bataljon po prvi put uključio u držanje linije na Žuči. Njihova linija odbrane je do tada bila na Motki i štitili su se od eventualnog napada iz pravca Srednjeg. Oni praktično do tada nisu ni ratovali, jer na tom dijelu nije bilo nikakvih borbenih dejstava.

Takvu zonu odgovornosti su dobili zahvaljujući komandi Brigade u kojoj su večina članova komande bili iz Blagovca kao i ppukovniku Vukoti Vukoviću koji je takođe bio porijeklom sa Blagovca. No, bilo kako bilo, to danas više nije ni važno.

Vogošćanska brigada je dobila dio linije odbrane na Orliću i bilo je podjeljeno na sva tri bataljona. Tako je Krivoglavački bataljon imao zonu odgovornosti od kote 850, okrenut pogledom prema Ugorskom a pružala se obodom brda u pravcu Orlića, Vogošćanski bataljon je držao sami vrh Orlića a Blagovački bataljon je držao četvrti rov desno od vrha Orlića pa sve do spoja Vogošćanske i Rajlovačke brigade.

Naša četa ja dobila obavezu da drži Orlić i sa tri voda izvodila smjene. Smjena na Orliću se vršile po vodovima. Komandir 1. voda je bio pokojni Zoran Milićić - Zoka, komandir 2. voda je bio Teša a komandir 3. voda je pokojni Miladin Musić.

Liniju smo držali po 24 sata svaki treći dan. Naša četa je u to vrijeme imala i 4. vod. Komandir voda je bio Šima a vod smo zvali "Specijalci". Njega su sačinjavali stariji ljudi, naši očevi, kojima je izlazak na brdo bio veliki problem. Oni su u to vrijeme držali liniju od "Pržionice" potokom do mosta koji je služio kao prelaz u Uglješiće.

Našu nekadašnju liniju na koju smo držali na Ugorskom je preuzeo Toče i pokojni Desimir Lukić, komandiri 2. i 3. čete.

Prvi izlazak na Orlić je izgledao jezivo. Sami vrh Orlića je bio uništen i na njemu su bili samo patrljci od stabala, koji su (kao iz fimova strave i užasa) virili iz zemlje najviše jedan metar a oko nas je svuda naokolo bila gusta magla. Sve grane su bile totalno uništene i potkresane od silnih granata.

Miladin ( Ilija ) Musić 1954 - 1992Nakon zauzimanja Orlića, prvu smjenu su izveli Zokini borci iz 1. voda, drugu smjenu je izveo Teša (u kojoj sam bio i ja) a treću smjenu je izveo pokojni Miladin Musić. Pošto smo imali informaciju, da je jedan rov, uspio da zaustavi naš dalji napad, Miladin je odlučio da izvidi gdje se taj rov nalizi i pokuša da ga osvoji. Tako je odlučio tom prilikom, izaša sa jednim svojim saborcem ispred linije. Nakon izvjesnog vremena su se začuli rafali i njih dvojica se više nikada nisu vratili među svoje saborce. Tijela naših boraca se nisu mogla vidjeti kao ni rov iz kojeg su pogođeni.

Miladinovu hrabru pogibiju sam već jednom prilikom pomijao na ovom forumu. Miladine neka ti je vječna slava! Tvoji drugovi te neće zaboraviti!

Smjene su se i dalje redovno nastavile da se vrše, sve do jedne prilike kada je Hakija Mršo iskoristio neozbiljnost naših boraca i uskočio u rov Špicu, kako smo ga mi tada zvali, mislim da je bio broj 7 od 9 koliko smo ih mi držali na toj liniji. Bio je to najistureniji rov na Orliću i Teša, Popa i ja smo redovno popunjavali taj rov, kada smo bili na smjeni.

U to vrijeme ukazala se potreba za popunjavanjem Vojne policije u brigadi i ja sam po zahtjevu bezbjednjaka Zlataka prebačen u tu jedinicu.

Ja sam bio u policiji kada se desio taj Mršin diverzantski napad na taj rov na špicu. Na liniji je bio 1. vod i komandir pokojni Zoran Miličić- Zoka. U rovu na špicu je bio Bojić Z. , koji je samoinicijativno ranije napusti rov i sišao u podnožje brda da dočeka smjenu koja je krenula da preuzme liniju. Hakija je to vidio i iskoristio, uskočio je u rov na Špicu. Linija je počela da se osipa po bokovima a pokojni Zoka se nije htjeo povuči iz rova u kome se tada nalazio. Pokušao je da odbrani liniju i bio pogođen direktno u glavu.

Tada je na Žuč izašla Vojna policija da zaustavi taj napad. Pokojni Nešo Lalić je sa M84-kom uspravno i bez saginjanja krenuo u juriš a ja i Bodan nismo mogli da ga pratimo zbog brzine kojom se kretao u napadu. Kada smo stigli do pod sami Orlić, prišli su nam borci iz Zokinog voda, jedna djevojka nam je ispričala šta se desilo.

Nažalost zaboravio sam joj ime iako sam je dobro poznavao, jer je bila borac iz naše čete. Evo njenog opisa, možda se neko sjeti njenog imana, bila je visoka za djevojku, imala je prirodno plavu kosu i bila mršava. Mislim da je došala kao dobrovoljac, jer nije bila Vogošćanka. Možda F16 Brioni zna o kome se radi.

Ta djevojka nam je rekla da se Zoka nije htjeo povući, i da je pokušao odbraniti liniju a da je njima rekao da se povuku za svaki slučaj ako on ne uspije. Rekla nam je da je Zoka ostao u rovu pogođen u glavu i da je ona to lično vidjela, prišla je do njega ali mu nije mogla pomoći. Nije imala snage da ga izvuče, a ostali borci su se već bili povukli.

Zoka nije uspio da se odbrani i svoj život je položio hrabro braneći svoje drugove u povlačenju. Zoka vječna ti slava bila!

Tijela od ove četrice borca koji su poginuli na Orliću u to vrijeme koje sam opisao u ovom postu, dobili smo od muslimanske strane kao poklon za "Pravoslavni Božić" i to bez razmjene. Tijelo pokojnog Bore Vukovića je još uvjek imalo kosu i nokte, kada smo ga dobili. Sumnjalo se da je poginuo u borbi u septembru, jer je bilo nemoguće da se toliko dugo kosa i nokti održi na mrtvom tijelu, pošto se zna da nakon nekoliko dana ti djelovi isplivaju iz tijela.

Pošto se sva vojska povukla na kotu 850, bilo je veoma rizično doći do pokojnog Zoke i pokušati izvući njegovo tijelo. Zbog toga se odustalo od ideje iako smo imali tu namjeru.

Nova linija se postavila na koti 850. Samo nekoliko dana nakon toga je počeo novi napada na tu liniju i Krivoglavački bataljon, tačnije četa Jeftića se povukla bez borbe i ostavila nebranjenu liniju, koja je ubrzo pala u ruke neprijatelju. Ta dešavanja sam takođe jedne prilike opisao na ovom sajtu.

U našoj četi je u toj borbi bilo ranjenih boraca a Gojko Šojić-Šoja kao komandir tog voda ostavio je ranjenog druga, mislim da se zvao Goran, imao je i nadimak ali sam ga zaboravio. Šoja je pokupio sve konzerve za hranu, koje su bile u rovu i otišao okrečući glavu od saborca koji ga je preklinjao da ga ne ostavi živog da padne u ruke neprijatelju. Šoja je otišao u nadi da niko neće saznati šta je uradio a Goran iako je bio teško ranjen u nogu zbog čega je ostao invalid, uspio se puzajuči izvuči na sigurnu teritoriju i ispričati svojim drugovima kakav je čovjek Gojko Šojić. Mislim da Gojko Šojić danas živi u Trebinju i uživa boračku penziju.

Gojko, trebaš da se stidiš zemlje po kojoj hoda!




Idi na stranu - |listaj dalje|