fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

vogosca_rat - 68918 - 26.04.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Tenk na Orliću


U jednom od mojih tekstova sam spominjao tenk koji je proklizao na blatnjavom terenu i oišao na muslimansku stranu. Taj tenk su vozili tenkisti Vogošćanske brigade, Pike i Srpsko. Ovdje bih želio da još jednom opišem šta se sve dešavalo u tim vremenima.


Bilo je to septebra '92. godine, nakon naše akcije na Orlić u kojoj je poginulo mnogo naših boraca. Neki od od njih su bili istaknuti borci, kao npr. Božur i Krčo milicioner.

Po ovladavanju najviše kote na Žuči, poznate i kao kota 873 ili Orlić, naše snage je na zadnjem nagibu tog brda dočekao jedan rovu koji je pružao žestok otpor i zaustavio naše borce u daljnjem napredovanju. U tim borbama smo imali dosta ranjenih i poginulih boraca.

Naša komanda na čelu sa potpukovnikom Vukotom Vukovićem je pretpostavljala da se tu radi o samo jednom rovu, i da bi, ako ga osvojimo, naše snage mogle da nastave dalje napredovanje u tom pravcu. Zbog toga su razmatrni razni planovi za zauzimanje tog rova. Ipak, jedna od najluđih ideja je bila da se izvede napad na taj rov - sa cisternom punom kerozina.

Po tom planu, trebalo je cisternu sa kerozinom dovesti u blizinu rova a da se nakon toga protiv-požarnim topom kerozin izbaci na taj rov i na kraju iskoristiti bacač plamena da se taj kerozin zapali.

To i nije tako loša ideja da smo mogli zamoliti muslimane da ne pucaju za vrijeme te akcije, dok se mi spremamo da ih zapalimo, jer bi u slučaju pogotka cisterna mogla da bude zapaljena tako da bi mnogi Srbi raspoređeni na toj liniji nastradali.

Vukota je uporno insistirao da se ta ideja sprovede u djelo, pa je zbog toga na to mjesto i došao bager koji je počeo da prokopava put. Kada je i put bio spreman, stigla je i cisterna sa kerozinom.

Bio sam šokiran kada sam doznao da je za taj zadatak određen moj rođeni brat! Za mene je to bilo kao da ga šalju u sigurnu smrt. Kako sam u maju mjesecu iste godine već izgubio oca, odlučio sam da spriječim izvođenje te akcije i tako spasim brata od sigurne smrti.

Za mene je to bilo kao da je neko dovukao atomsku bombu na našu liniju i dao je mom bratu da je pronese kroz masu boraca do same neprijateljske linije.

Zbog opasnosti koja je prijetila mom bratu, ja sam se dobrovoljno prijavio i predložio komadni da na taj rov izvedemo napad sa bacačem plamena ali bez cisterne. Komanda je prihvatila moj predlog, a meni je malo laknulo jer sam uspio da spasim brata i mnogo borce sa naše linije.

Cisterna je povučena nazad u vatrogasnu bazu a ja, Teša, pokojni Piće, Slava, Pesak i Popa smo počeli pripreme za izvođenje akcije. Ja sam trebao da baratam sa bacačem plamena a "Tešini vukovi" su trebali da mi daju vatrenu zaštitu dok sa bacačem plamena pokušavam zapaliti rov.

Najprije sam otišao u komandu Brigade u krug fabrike "Pretis", na obuku za bacač plamena. Tamo sam našao pokojnog zastavnika Rajka Brezu. On me je obučio kako se koristi bacač plamena i stekao sam utisak da to baš i nije moćno oružje sa kojim bi se mogao izvesti taj napad, kao što to izgleda u američkim filmovima. Ipak nisam htjeo odustati od te, takođe, sulude ideje, jer sam se bojao da će komanda vratiti još goroj ideji da sa cisternom kerozina krenu u napad.

Nakon što je sve bilo spremno za akciju, ja i Tešini vukovi smo pozvani u komandu Brigade i tamo nas je dočeka potpukovnik Vukota. U kancelariju smo šli Teša, Popa i ja. U njoj je u tom momentu bio sastanak komande, i Vukota je nas šestoricu pohvalio pred cijelom komadom. Pokazao je rukom prema nama i rekao:

  • "Zapamtite dobro ove hrabre momke, oni su se dobrovoljno javili da izvedu ovu akciju i ja im se zahvaljujem na tome ali mi smo odustali od tog plana!"

    Nakon toga smo izašli iz kancelarije. Potom su nas odveli u fabričke magacine u kojima je bio smješten MTS i za nagradu nam podjelili vreće za spavanje. U tom momentu su nam one jako puno značile jer smo tako olakšali nošenje opreme na borbeni položaj.

    Nakon toga smo se vratili u jedinicu i nastavili redovne dužnosti na liniji odbrane.

    Nakon nekoliko dana procurila je vijest da će se akcija na Orliću nastaviti sa pokušajem da tenk probije muslimansku liniju odbrane i osvoji taj zaostali muslimanski rov. Tenk je bio spreman, napunjen gorivom i u njega ubačeno četrdeset granata, kao da se tenk sa posadom danima neće vračati iz borbe.

    Put do vrha kote je bio probijen i tenk je stigao na polaznu tačku sa koje je trebao da krene u napad. Jedna grupa dobrovoljaca je bila određena da prati kretanje tenka i dadne mu vatrenu podršku.

    Mislim da je već bio mjesec oktobar kada je tenk krenuo u napad. Dani su bili kišni i na terenu se stvorilo blato koje strašno otežavalo kretanje, kako vojsci tako i vozilima. Pošto je teren bio blatnjav kada je tenk krenuo napred, odmah je počeo da proklizava prema neprijateljskoj strani. Članovi posade tenka, Srpko i Pike su se prepali i u panici napustili unutrašnjost tenka, a potom su zajedno sa grupom koja ih je pratila na zadatku došli nazad do naše borbene linije.

    Tenk je, koliko se ja sječam, skoro četri dana, neprekidno radio a za to vrijeme ga je naša artiljerija bezuspješno pokušavala uništiti da ne bi pao neprijatelju u ruke. Nakon četvrtog dana, zvuk motora tenka se više nije čuo jer su muslimanski borci uspjeli da ga odvuku na svoju teritoriju i nakon toga su ga koristili protiv Srba u svim operacijama koje su organizovane na tom dijelu ratišta.

    Moj mišljenje je da potpukovnik Vuković Vukota nije bio tako glup kako nam je tada izgledalo da pravi pogrešan izbor za napad na Orlić. Svi njegovi potezi su bili dobro smišljeni i tenk je očito bio planiran da se preda u ruke neprijatelju a da se za to ne posumnja da ga je Vukota prodao. Kišovito vrijeme, neiskusna i strašljiva posada tenka, maksimalno napunjen tenk sa granatama i gorivom, klizav teren - sve su to stvari koje je Vukota iskoristio da prebaci tenk na neprijateljsku stranu a da se pri tome uopšte ne posumnja u njegovu izdaju.

    Eto, ja sam svoje rekao a vi presudite da li sam upravu ili ne!

    Ubrzo nakon toga, potpukovnik Vukota Vuković povučen sa te funkcije a na to na njegovo mjesto je došao tadašnji major Josipović koji je na tom prostoru stvorio za neprijatelja neprobojan bedem. Zbog njegovog poštenog i herojskog ophođenja prema stvarima, stekao je izuzetno povjerenje kod boraca pa je sumnja o trgovini sa neprijateljem pala u zaborav.

    Zastavnik Rajko Brezo

    Zastavnik Rajko Brezo pred sami kraj svog života. Inače, bio je komandir minera pri 3. sarajevskoj brigadi. Vječna mu slava!




  • Idi na stranu - |listaj dalje|