fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

vogosca_rat - 68748 - 21.04.2012 : Max Sarajevo - best (0)

Ado iz Uglješića!


Moram ti navesti podatak da su Vogošćani mojoj brigadi pridodati prilikom transformacije u martu 1993. Mislim na promjene i transformacije koje su tada nastale u Armiji RBiH, pa je tako moja brigada koja se na početku zvala 1. mehanizovana ( a koja je u svom sastavu imala dva pofalićka bataljona i jedan velešićki ) promjenila naziv i dobila novo ime 1. motorizovana brigada ( ona je sada imala u svom sastavu tri bataljona i to: prvi pofalićki, drugi velešićki i treći vogošćanski bataljon, kao i prateće jedinice među kojim je bila i moja ČVP. S obzirom da je poginuo na početku tj. u prvim mjesecima rata kao pripadnik 12. brdske kao se tada zvala ta brigada pa zbog toga nisam poznavao pomenutog Adu.

Za kako si zvao Obrenova kuća. Tačno ja da je ta kuća poslije bila u međuzoni. Vjerovali ili ne, par puta sam uspjevao doći do nje i u njoj sam našao maskirni pancir, što su bili oni vrlo dobri panciri koje je koristila i specijalna jedinica VJ tačnije 72. spec. brig. jer sam iste pancire vidio na njima nekoliko mjeseci poslije u decembru 93 - tačnije 27. decembra ) u prednjem gornjem desnom đepu predvidjenom za bombe ili nešto slićno našao sam crni patent nož.

Za borbe na Ježevima
pošto vidim da poznaješ konfiguraciju terena i velike livade i čistine na tom dijelu moja zamisao je bila da bi bilo bolje da na Ježeve ili Mujkića brdo napadamo sa boka tj. gledajući sa vašeg dijela desnom stranom od Mujkića brda šumom iz pravca Kuta.
Pojedini delegati iz komande su mislili da mogu manipulisati i izvoditi operacije nacrtane na karti bez poznavanja terena, obilaska i izviđanja.

Moram ti priznati da su operativci u Brigadi u 95% slučajeva bili jajare, htjeli su uvijek da idu na slijepo, da uberu poene preko naših leđa i preko što većeg broja poginulih, e pa vidiš ja im to zadovoljstvo nisam priuštio i to nisma dao. Zato i dan danas imam poštovanje mojih saboraca, možda će neko od vas pomisliti, a smijem se zakleti mnogi da sam bio pička i da nisam imao hrabrosti i petlju, ali ja sam akcije izvodio samo na sigurno. Kada kažem na sigurno onda mislim na izvođenje svih onih priprema prije operacije, od izviđanja do planiranja do u same detalje.

Nažalost kako je rat trajao mi smo gubili one najbolje i najhrabrije prijatelje i operativce. Ovim koji nikada nisu izlazili iz komande i koji su sklonjeni od rata nisam vjerovao.

Da li sam imao hrabrosti evo još jedan podatak pa procjenite, Pravi i Miner znaju gdje su se nalazile kamionske gume u Jezerima, tu su naslagane još prije rata, 50 metara ispod sela u potoku, e ja sam sa jednom gurpom bio ubaćen kod tih guma u noći 4. na 5 decembar 1992 godine, a linije su bile na Orliću, Vis, Kotu 850, Golo Brdo i Jezera je tada držala VRS. Sve te kote su bile oko mene i moje ekipe. PAT je još uvijek bio kod dalekovoda na krivini ispod pravoslavnog groblja, sada je dolazio nama iza leđa.
Strah operativaca sam koristio na taj način tako što bi čuvao ljude, Pravi će se mislim složiti sa mnom, tako što može potvrditi koliko je lažnih napada imao, znao sam doći na početni položaj za napad i prvo obezbjediti ljude pa tek onda malo onako bez veze zapucati da bi sve to izgledalo kao napad.

Moram ti reći da "nema tvrđave koja se ne može osvojiti, samo je stvar do napadača".

Mujkića brdo smo uz velike gubitke mogli uzeti, da bi prošli sa manjim gubicima morali bi imati dobru artiljerisku pripremu, mi je nažalost nismo mogli imati, u takvoj situaciji preči su mi bili ljudi. Današnje vrijeme najbolje govori da li sam bio u pravu. Da li su moji postupci bili dobri ili loši.

Ipak ja i dan danas mislim da nijedna kota nije vrijedna ljudskih života. Kada sve stavim na vagu samo je onaj pošteni narod na sve tri strane ginuo.

Puno pzdrava
Max





Idi na stranu - |listaj dalje|