fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

operacija_prsten - 68486 - 12.04.2012 : Max Sarajevo - best (0)

Operacija Prsten (3)


Pitali smo se šta da radimo, ko da ostane na straži. Mirso je rekao:
  • "Boli me briga, mene nije strah."
  • "Kad nije tebe nije ni nas" - odgovorili smo mu ja i Pašo i povaljali smo se.

    Ubrzo je počelo da sviće. Ustao sam i izašao ispred, ali sada sam bio mnogo oprezniji i pažljiviji. Pogledao sam lijevo prema Golom Brdu. Pogled sa kote 830 na Golo Brdo je bio takav da je Golo Brdo bilo kao na dlanu.

    Na bageru koji se nalazio skroz lijevo visila je srpska zastava. Probudio sam Mirsu i Pašu i rekao im šta sam vidio. Odmah su ustali i pogledali smo ponovo prema dole.

  • "Ma to se neko od naših zajebava".

    U produžetku iza bagera i zastave se nazirao friško iskopan rov, a puškarnica je bila okrenuta prema našim linijama. Počelo je ponovno granatiranje. Ništa nam nije bilo jasno! Povukli smo se do komandnog rova jer taj istureni rov u kojem smo proveli noć se pokrivao samo po noći. Na ulazu ispred komandnog rova stajao je Ela. Vidjevši nas odma je upitao:

  • "Jeste li čuli kako sam rok'o sinoć?"
  • "Samo nemoj reči da si ispalio pet okvira i bacio bombu" - ja sam se našalio, a on je dodao
  • "Dvije bombe, ali jedna nije pukla mamu joj j...!"

    Ja sam tada podigao glas:
  • "Pa konju jedan, pucao si na mene! Četri okvira pa prva bomba koja nije eksplodirala, pa onda druga bomba i peti okvir, je li tako?".

    Ela se samo nasmijao i kroz smijeh rekao:
  • "Pa što si šušk'o!?".

    Nasmijali smo se i mi svi ostali. Hvala Bogu dobro je prošlo! Mirso je opet dodao:
  • "Što govno nisi ubio? Ja sam mu govorio da se smiri."

    Ubrzo smo se svi uozbiljili i vratili na dešavanja i o onome što smo vidjeli sa pitanjem zna li iko išta šta se to dešava na Golom Brdu. Pogledao sam u Zeku, a on je i dalje izgledao zbunjeno.

  • "Pali su rovovi sedamnaeska i kec. Četnici su izašli na Golo Brdo i to kod bagera. " - odgovorio nam je neko od momaka iz bataljona.

    Tad nam je postalo jasno odakle ona zastava na bageru. Zna li se ko je od naših (mislim na momke iz naše jedinice) poginuo jučer, niko ništa nije znao bili smo zatečeni.

  • "Odoh u komandu po hranu ili smjenu" rekao sam.
  • "Pričekaj da prestanu granate" neko mi je odgovorio.
  • "Neče one stati ili poginuo ovdje ili u putu, isto mi je" samo sam odgovorio.

    Pašo reče da i on hoće da ide sa mnom. Da bismo se mogli brže kretati svu opremu smo ostavili u rovu.

    Jednim dijelom smo morali da puzimo jer su nas četnici sa dijela Golog brda na koji su bili izašli, kao i sa kote 772 Mujkića brda mogli baš ono pravo vidjeti. Trenšeje su več odavno bile zatrpane. Neke dionice smo pretrčavali. Uspjeli smo pobjediti metke i granate. Prebacili smo se do kote 850 i onda se potokom spustismo do Baroševe vikendice. Bilo nam je čudno to što nismo nikoga sreli, a kamo li vidjeli nikoga od vojske. Sve je bilo prazno!

    Uspjeli smo se spustiti do puta koji je vodio prema selu Jezera. Dalje prema Jezerima smo nastavili ići putem. Više se nismo ni saginjali ni čuvali. Najednom nešto se prelomilo u nama. Neka veća sila, šta li je?

    Na granate koje su padale oko nas više se nismo obazirali. Samo smo išli dalje. Napokon na nekih 200 do 300 metara od isturenog komandnog mjesta Brigade uz ivicu puta smo vidjeli vojsku kako leži. Ležali su uz ivicu i po putu.

    Kada su vidjeli kako se slobodno krećemo bez saginjanja i treptaja na granate koje su padale oko nas, gledali su u nas kao u duhove. Njihove face su nam bile nepoznate. Pitali smo ih iz koje su jedinice. Odgovorili su da su iz Izviđačko-diverzantske čete Prvog korpusa, a neki su govorili da su iz Laste. Svi su bili izmješani. Ležali su pribijeni uz zemlju, a ja i Pašo smo i dalje uspravno koračali.

    Došli smo u IKM komande brigade. Poselamio sam se sa Panjeta Šabanom on je bio vezista. Šaban mi je rekao da se dio naše jedinice nalazi na odmoru u vojvodinoj kući. Stražar pred komandom je stao na vrata i upitao gdje ću. Samo sam ga zgrabio za ramena i prebacio do Paše koji se nalazio iza mene, a on mu je rekao da bude miran.

    Ulazim u komandu, tačnije u sobu koja se nalazila lijevo od ulaznih vrata. Ulazim bez kucanja. Pašo je ostao ispred. U toj prostoriji sa lijeve strane u fotelji sa PM-om poput mog ogrnut konjskim ćebetom, kako smo zvali vojničke sive deke sjedi Cero, lice mu je bilo naslonjeno na cijev PM-a. Žmirio je i cupkao nogom. Sa njegove lijeve strane, a preko puta mene se nalazio dvospratni vojnički krevet. Gornji je bio prazan, a na doljnjem je napola ležao Enver Šehović. Bio je pod opremom. Noge u čizmama su bile na podu. Desna ruka mu je bila preko očiju i bio je u polusnu. Za stolom sa moje desne strane su sjedili Ibro Dervišević i nepoznata faca koja mi je odmah na prvi pogled izledala arogantno i odbojno. Bio je to Zijo Rujanac, nisam znao šta je njegova uloga, tada ga nisam znao po imenu, a to sam tek kasnije saznao.

    Upitao sam Ibru šta je sa smjenom.
  • "Gdje ste?" - upitao je.
  • "Na koti 830, gladni smo i žedni, gore smo več više od 24 sata".
  • "Nema ko da vas zamjeni" - odgovorio je.

    Zijo se kao ni ostali nije mješao u razgovor.
  • "Ima vod vojne policije u Vojvodinoj kući!" Tako smo zvali največu kuću u Jezerima. Tada je Šeha neskidajući ruku sa očiju rekao:
  • "Nemože vojna policija oni su sinoć radili!".

    Ja sam udario šakom od sto i ljutito upitao:
  • "Šta smo mi komadante?".

    U tom momentu Šeha se trznuo i pogledao obratio mi se riječima:
  • "Mali zar ste još tu?"

    Zatim je pogeldao u Ibru i naredio Ibri da to riješi. Ibro je odmah rekao da imaju ljudi koji su došli na ispomoć iz 1. brdske brigade.

    Riješio je to tako što će nas zamjeniti ljudi iz 1. brdske brigade, a mi da se po izvršenoj smjeni prebacimo sa kote 830 do Jezera i spojimo sa ostatkom naših iz vojne policije u Vojvodinoj kući gdje ćemo ostati u pripremi do izlaska na Golo Brdo. Zijo se tada naslonio šakama na sto, nageo se prema meni i rekao:

  • "Momak, dobijaš mojih 60 ljudi, ako jednom bude dlaka falila lično ćeš mi odogvarati!"

    Ja sam mu se tada unio u lice i rekao:

  • "Ovo je Žuč, ovdje se gine iz sekunde u sekundu, i niko ni za koga ne može garantovati!"

    Možda bi se mi još raspravljali da nas nije prekinuo Ibro sa riječima da me čekaju dva voda sa komandirima iz 1. brdske kod Baroševe vikendice.

    Rekoh Paši za momke za smjenu. Dok sam bio u komandi bilo me je strah da me ne upitaju koliko nas je na koti 830. Bilo nas je svega 18. U putu dok smo išli prema Baroševoj vikendici sam razmišljao šta da radim sa 60 ljudi, to je previše ljudi za tako mali prostor. Tada sam dobio neku natprirodnu snagu, sigurno Božijom voljom i milošću. Počeo sam da razmišljam kao da imam duple godine u odnosu na one koje sam imao. Planirao sam kao da sam rođen za neku taktiku. Tako brzo sam našao riješenje i imao sam plan uvođenja jedinice.

    ...nastaviće se...




  • Idi na stranu - |listaj dalje|