fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

zaboravljeni - 68478 - 11.04.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

Mićo Četnik


Poštovani,

Miću Sprečakovića, zvanog Mićo Četnik, sam lično poznavao. On bješe oniži čovjek, ali dobro građen. Na njemu se posebno isticala njegova duga, gusta, žuta brada. Mislim da je već tada imao negdje između 45 i 48 godina.

Mićo je prošao sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji: Borovo selo, Vukovar, Baranju.. . Nije bilo mjesta gdje ga nije bilo!

Miću sam upoznao u Ilijašu, otprilike mjesec dana nakon početka rata. Pošto je već tada bio prekaljen borac, on je radio stvari koje su bile nepojmljive za mnoge Srbe - u to vrijeme i na tom području.

Primjera radi, on bi često odlazio u izviđanje na protivničku stranu i vrlo često dovodio "žive jezike" tj. neprijateljske zarobljenike. Jednom prilikom je zarobio pet muslimana, od kojih je jedan bio pripadnik Specijalne policije. Natjerao ih je da se popnu na Tamić, jedan muslimanski vojnik je morao da vozi dok ih je Mićo držao na nišanu. I tako, pravim čudom je uspio da ih, skupa sa tamićem, žive i zdrave prevede na srpsku stranu. Kada je jedan od ilijaških boraca prepoznao tog muslimanskog policajca (mislim da se zvao Kenan ili Kemal) nisu mogli da vjeruju vlastitim očima koga je Mićo zarobio.

Drugom prilikom su neki Ilijašani pobjegli sa linije. Mislim da se radilo o njih pet. Jedan od njih (nekada civilno lice pri JNA) je kasnije radio kao magacioner u 27. PoB, skladište Misoča. I upravo mi je prijatelj od tog magacionera pričao kako im je sledeću noć Mićo oduzeo puške i podjelio po dvije bombe rekavši:

  • "Evo vam po dvije bombe! Ukoliko muslimani napadnu, prvu bacite na njih. Ukoliko se ne odbranite, drugu aktivirajte da se sami pobijete, jer bolje vam je i to nego da vas ja nožem koljem!"

    Sledećeg jutra su ovi borci molili komandanta da im vrati puške, uz čvrsto obećanje da nikada više neće pobjeći sa linije. Takođe su tražili u komandi da otjeraju Miću.

    Jednom prilikom se Mićo uvukao u muslimanski rov i likvidirao trojicu muslimana. Međutim, ni to mu nije bilo dovoljno, nego je u tom istom rovu čekao nekoliko sati, da se pojavi komandir linije koji je bio u svom redovnom obilasku rovova. I njega je ubio!

    Opet jednom drugom prilikom, Mićo je, izviđajući u nekoj šumi, opazio tragove u snijegu. Kažu da je na tom mjesu čekao punih dvanaest sati, a kada je naišla jedna omanja grupa muslimanskih vojnika, on je otvorio vatru i gotovo sve ih pobio.

    Eto, to su bili neki od Mićinih doživljaja sa početka rata!

    Nakon završetka rata, put me jednom prilikom nanese kroz Sombor. Ne znam kako, ali u razgovoru sa mojim domaćinom pomenuh Miću, pa mi on predloži da odemo da ga posjetimo.

    Petnaest minuta kasnije, sjedili smo u nekom selu i pričali sa Mićom. Nažalost, ime sela sam zaboravio. Mićo bješe sasvim drugačija osoba u civilu. Djelovao je sasvim obično i nimalo zastrašujuće!

    U toku ovog mog kratkog gostovanja kod Miće, on se uglavnom žalio na ženu koja ga je ostavila, na lokalnu vlast i policiju. Pričao nam je koliko je puta bio u zatvoru i koliko su mu pušaka, bombi i municije policajci odnijeli iz kuće.

    Mislim da mi je tom prilikom rekao i da ga je Ratko najurio iz Ilijaša, vjerovatno zbog njegovog bahatog ponašanja prema srpskim vojnicima, a čini mi se i prema muslimanskom civilnom stanovništvu.

    Prije nekoliko mjeseci sam se čuo preko Skajpa sa jednim srpskim dobrovoljcem, koji se na ovoj stranici potpisuje pod pseudonimom "Somborac". Upitao sam ga i za Miću i meni se sve čini da on reče da je Mićo - umro.

    Lično mislim da Mićo nije bio primjer uzornog srpskog borca. Ovo tvrdim, prije svega, zbog toga što ovaj "Rambo" nije priznavao ni jednu vlast, ni jednu vojnu komandu. Mićo bješe paravojna jedinica sastavljena od samo jedinog srpskog dobrovoljca. Ipak, što više razmišljam o Mići sve mi se više čini da u prethodnom ratu nisam sreo, a ni upoznao, ni jednog borca hrabrijeg od Miće Sprečakovića.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|