fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

poturice - 68446 - 10.04.2012 : Kenan Sarajevo - best (1)

Janičari


Što se janičara tiče - teško da se može generalizovati. Ne znam odakle vam informacije o Osmanskom carstvu, jer to nije jača strana srpske istoriografije. Tačno je da su najuspješniji među njima ostajali na Istoku, često na najvišim položajima. Većina ih je sačuvala svoj jezik, pa se naš jezik koristio kao komandni u janičarima, pa čak i na dvoru i na Porti. Radojica Baja Mehmed paša Sokolović je najbolji primjer.

Dio ih se vraćao u zavičaj i upravo su oni bili vođe islamizacije u svojim selima i porodicama. To je u Bugarskoj bolje obrađeno i zapamćeno, ali samo ću reći da je jedan takav bio i Ferhat-paša Vuković-Desisalić kod nas u Vrhbosni koju znaš kao Sarajevo odn. Sarajevsko polje.

U kasnijoj fazi svi muslimanski muškarci na Baščaršiji su primljeni u janičare i bili stalna vojska u Sarajevu. Preporučujem vam da malo više čitate na tu temu.. . i to autoritete.

Poštovani,

Kao prvo, zamolio bih te da se fokusiraš samo na jednu temu, jer ne mogu na jednom postu da ti dajem deset odgovora.

Ovaj put ću ti odgovoriti na tvoje pitanje u vezi janičara. Na tu temu sam pročitao jako mnogo knjiga, a najbolji izvor smatram spise koje je ostavio Vuk Karadžić, koji je zapisao da su Turci poslije Kosovske bitke 1389. godine u Malu Aziju odveli više od 200.000 Srba, a poslije porobljavanja samo iz Bosne i Crne Gore su odveli dvostruko više djece. Zbog toga je i sasvim logično da se dvije stotine godina u turskoj Porti, za vrijeme dok je Srbija bila porobljena od Turaka, govorilo - srpski. Ne bosnanski, nego srpski!

Pored toga, vjerovatno si čuo da je ugovor Turske sa mađarskim kraljem Ladislavom iz 1495. godine potpisan na srpskom, tačnije ćirilicom.

Drugim riječima, Srbi koji su prisilno odvedeni u Tursku nikada nisu zaboravili svoje korjene. Primjera radi, dječak Radojica, poznatiji kao Mehmed paša Sokolović, je izgradio most na mjestu gdje su ga Turci splavom preveli preko Drine. Most je napravio u znak sjećanja na njegovu majku (Srpkinju) koja je ostala da plače na drugoj obali rijeke.

Veliki broj onih koji su zauzimali ugledne položaje u Turskoj carevini, su se nakon propasti Otomanske imperije vratili u Makedoniju, noseći sa sobom zvono za crkvu koja je ozidana u Galipolju. Napominjem da je ovo bila jedna velika migracija, a stručnjacu kažu da je riječ i do 40.000 Srba muslimana. Mnogo kasnije, njih će Tito da pretvori u Makedonce.

E sada, pošto si shvatio da "ćurak" na vagi može da pretegne i na jednu i na drugu stranu, hoću da ti objasnim i zašto je sultan bivše Srbe naseljavao u Malu Aziju, a Arnaute i Arape u Bosnu. Sultan nije htio da dozvoli da se ugledne i sposobne vojskovođe, nošene emocijama rodnog kraja, okrenu protiv njega samog.

Evo i jednog primjera! U prvoj polovini devetnaestog vijeka, muslimani Bosne i Hercegovine su podigli bunu protiv turske okupacije. Vođa srpsko-muslimanskog ustanka bio je Husein - beg Gradaščević. Njega su podržavale mnoge plemićke porodice, a ustanici su otvoreno pozivali sve Srbe muslimane da se osvete Turcima za srpski poraz na Kosovu polju 1389. godine. Ustanici su krenuli s vojskom iz Sarajeva prema Travniku 1831. godine, a suprostavila im se turska vojska na čelu sa Sulejmanpašićima Skopljacima: Mustaj-pašom i Osman-alajbegom. Nadomak Travnika, dvije vojske su se žestoko potukle. Pobjedila je vojska Srba muslimana, a Skopljaci su se spasili bjekstvom u Duvno. Husein - beg Gradaščević je desetak godina vojevao rat protiv Turaka. Jednom prilikom je prodro u Srbiju i pobjedio je tursku vojsku i na Kosovu. No, 1851. godine je turska vojska, sastavljena od Arnauta, na čelu s Omer-pašom Latasom (poturčenim Srbinom iz Like) upala u Bosnu i ugušila ustanak bosansko-hercegovačkih Srba muslimana. Bez obzira što su pristalice kapetana Gradaščevića bile privržene islamskoj religiji i protivile se sultanovim reformama o proširenju prava hrišćanima, njihov pokret je imao srpsko nacionalno obelježje - borbu protiv okupatora iz Azije, oslobađanje Bosne i Hercegovine i pripajanje Srbiji. Tu srpsku svijest kod muslimanskih ustanika, prepoznao je njemački istoričar i pisac Leopold Ranke. U knjizi "Srbija i Turska u devetnaestom veku", Ranke će, na str. 114, navesti da su Srbi muslimani pevali:

"Mi idemo na Kosovo ravno,
Gde nam stari slavu izgubiše,
Staru našu slavu prađedovsku.
I mi ćemo na polju Kosovu
Il' izgubit vjeru i junaštvo,
Ili ćemo, ako Alah dade,
Dušmanina svoga pobjediti,
I u Bosnu vratiti se slavno."


Nadam se da ti je sada jasno zašto je sultan poturčene Srbe - janičare naseljavao u Malu Aziju. On jeste cjenio poturice, i o tome govori podatak koliko je njih napravilo uspješne karijere u Osmanlijskom carstvu, ali je svaka sultanova odluka bila mudra. Jedna od njih je da je ono malo srpskih janičara, koji bi preživjeli mnogobrojne bitke i ratove u toku njihove duge vojne karijere, sultan nagrađvao tako što bi im dodjeljivao imanja u Maloj Aziji. Znao je on bolje od bilo koga drugog, da poturicama ne treba skroz vjerovati!

Pitaš me odakle sve ovo znam! E pa vidiš, prijatelju moj, ja čitam knjige i na engleskom, a takvi izvori su mnogo pouzdaniji i bolji od knjiga koje se pišu na našim prostorima. I Turci imaju dosta internet prezentacija koje govore o ovoj problematici, a ima i tekstova na engleskom jeziku. Ukoliko znaš turski, mogu da ti izdvojim i pošaljem par citata.

Uostalom, shvatićeš da u ovome ima dosta logike, pa pošto si (siguran sam u ovo) jako pametan čovjek, prihvatićeš neke stvari i bez neke velike potrebe za daljim dokazivanjem.

Ja ne isključujem mogućnost da su se neki janičari vratili na područje Bosne i Hercegovine. Međutim, radi se o procentualno jako malom, takoreći zanemraljivom broju.

Hajde da malo razmišljamo logično: Recimo da Osmanlije odvedu 1000 srpskih dječaka u Tursku. U internatima, u kojima bi ta djeca učila turski i savlađivala ratničke vještine, do njihove punoljetnosti vjerovatno bi bar njih 50-tak umrlo. Nakon toga, samo mali broj njih bi, kod starosti od 23 do 25 godina, bio odabran za ulazak u janičarske jedinice, u kojima bi ratovali 35 godina. Ostali bi služili kao obezbjeđenje plemstvu, i na drugim sličnim funkcijama.

Poznato je i to da je sultan svoje veterane (one koji su u vojsci bili oko 30 godina) slao u najžešće bitke, sa namjerom da ih što više izgine kako ne bi morao da im plaća penzije, da ne govorimo o onima sa većim zaslugama, kojima je morao i da dijeli zemljišne posjede. U najboljem slučaju, možda bi svega 10% janičara doživjelo starost i dobilo penziju. Ovo, prije svega, što su Turci stalno vodili ratove, bilo na granicama Carstva, ili su morali da guše bune. Obični ratnici bi uglavnom ostajali da žive u Istanbulu, a oni uticajniji bi odlazili na svoja imanja u Maloj Aziji.

Janičari su prestali da budu prava vojska 1566. godine, kada su od sultana dobili dozvolu da se mogu ženiti. Pored toga, od janičarske ruke su padale i sultanske glave. U 1622. godini janičari su pogubili mladog sultana Osmana II, a 1648. godine i sultana Ibrahima I. Janičari nisu smatrani "slobodnim ljudima", pa im zbog toga nije bilo dozvoljeno da nose brade (samo brkove) jer su brade bile obilježja slobodnih građana Carevine.

Od tog jako malog broja penzionisanih janičara tek poneki "bezemljaš" bi eventualno odlučio da se vrati u Bosnu. E, ako bi se takav vratio, on bi već imao oko 60 godina, pa ne vjerujem da je bio u stanju da sa svojim "alatom" napravi sve vas muslimane koliko vas trenutno živi na tim prostorima.

Da bi shvatio da sam u pravu, navešću ti i jedan primjer iz vremena sadašnjeg. Od svih onih ljudi koji su otišli u Australiju ili Kanadu, veoma mali broj će se pod starost vratiti u Bosnu. Ovo je zbog toga što oni u inostranstvu imaju djecu kojoj ne pada na pamet da se vrate na siromašni, krševiti Balkan. Nove generacije hoće da žive tamo gdje su se rodile i "gdje je civilizacija." Oni hoće da ostanu tamo gdje im je dobro. A roditeljima ne preostaje ništa drugo nego da ostanu tamo gdje su njihova djeca i unučići, bez obzira na to što ih drma nostalgija vezana za nekakve bosanske vukojebine...

Nadam se da su se tvoji i moji stavovi bar malo približili u pogledu janičara...




Idi na stranu - |listaj dalje|