fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

saljivi_dogadjaji - 68412 - 09.04.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (0)

Smiješna strana rata


Pročitao sam neke smiješne anegdote iz rata, a najviše me je nasmijala ona anegdota sa nekim momkom i generalom Ratkom Mladićem. Moram priznati da dobrih 10 minuta zbog smijeha nisam mogao doći sebi.

Desilo se to na Teslićkom ratištu, blizu mjesta Vitkovci gdje smo proveli najviše vremena. Bio je to kraj 1994. godine, u vrijeme kada se peče rakija.

Ali da bi bilo potupuno jasno moram jos nesto da ispričam. Naša dva momka što su bili u kihinji, a naravno povremeno su dolazili i na liniju, da nama olakšaju. Jednom su se oni vraćali iz sela, naravno napili su se i usput sreli našeg tadašnjeg komandanta Vladu Topića, a on je imao običaj da gotovo svakog vojnika uputa kada je rođen.

I tako i bi, vidi Vlado da su pijani, pa upita jednog od njih:

  • "Vojniče, kad si rođen?

    ...a ovaj mu, mrtav hladan odgovara:

  • "Ne znam, bio sam malen!" - i pade u smijeh

    Vlado se toliko iznervirao da je počeo skakati u mjestu, malo je falilo da ih strelja. Naravno to se kod nas nije radilo pa ih je zatvorio u neki podrum na jednu noć. Eto, bili su kao u nekom zatvoru.

    I tako, Dragan i ja, moj najbolji drug kako i u ratu tako i u privatnom životu, od djetinjstva pa do dana današnjeg, smo otišli predveče u Vitkovce. Kad tamo jedan čovjek peče rakiju, i zove nas da probamo, naravno oko kazna okupilo se puno ljudi.

    Uz kavu i rakiju, koja je bila vrlo jaka, Dragan i ja se dobro naroljasmo. Već je pala noć pa smo morali na liniju. Ne trebam ni govoriti da smo cijeli put pjevali. Dok smo prilazili liniji spazimo pored jedne kuće komandanta Vladu Topića kako nešto galami, a Dragan povika:

  • "Ajooooj jebaće nam Vlado mater sad!"
  • "Ma ko ga jebe!" - dobacih i ja.

    I tako spazi nas Vlado, pa po navici zapita:

  • "Momci gdje ste to bili? Ma jeste li vi to pijani?"

    Rekoh mu:

  • "Ma jok, čini ti se!"

    On me mrko pogleda i upita po navici:

  • "Kad si rođen vojniče?"

    Ja se sjetih ona dva vojnika, i da sam bio trijezan nikada mu to ne bih rekao, ali progovori alkohol iz mene pa mu ja odgovorih:

  • "Ne znam pukovniče, bio sam malen!"

    Kad ču ovo, Dragan se zacenuo od smijeha.

    To je njega tako pogodilo da je reagovao gore nego kod onih vojnika na početku priče.

  • "Majku vam jebem balavu, mene ste našli zajebavati. Pobiću vas ko pse! Sad ćete vi meni na streljanje!"

    Mi smo naravno znali da je samo bijesan i da od toga nema ništa, pa umjesto da se primirimo mi smo se smijali sve više i više, tako da nas je Topić zatvorio u onaj isti podrum.

    Podrum je bio pun vode i u njemu se nalazilo samo nekoliko dasaka naslaganih na blokove. Pokušali smo da na njima zaspimo, ali nam nije baš najbolje išlo. Kada god bi se ja pomjerio Dragan bi spao, i obrnuto.

    Ujutro kad smo se probudili, a zaspali smo samo na kratko, ulazi jedan vojnik i kaže nam da smo slobodni. Tek tada nam je bilo jasno šta smo uradili, ali ponovo nam je bilo smješno.

    Kad smo došli na liniju svi su nas zezali.

    Nekoliko dana nakon toga, Dragan i ja ponovo sretosmo Topića, a on nam pridje i reče:

  • "Momci, je li ono bješe Milan i Dragan?"
  • "Jeste gospodine pukovniče" odgovori Dragan.
  • "Momci ono vam nije trebalo, čuo sam ko ste i šta ste, da ste se stvarno dokazali u borbama, svaka vam čast ali ste ujedno i velike budale!"

    Naravno, svi se nasmijasmo.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|