fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

ilijas_sjecanja - 68394 - 08.04.2012 : Boris Sirob - best (1)

Dvadeset godina Ilijaških Nemanjića


Dvadeset godina od kada su naši borci ušli u legendu zvanu Ilijaški Nemanjići.

Kako koja godina prolazi. Nekako s proljeća, mi nostalgija sve teže pada, sve je teže podnosim.

Posljednjih petnestak dana nisam dopro do sjećanja, moga kuma , mojih rođaka, komšija. Mojih Nemanjića.

Sjetih se jednog događaja, za koji mi je jednom kum, za života pričao.
A opet vezano za nešto o čemu razmišljam zadnjih nekoliko mjeseci. Nećemu što mi teže pada od ove prolječne nostalgije.

Grupa građana iz Ilijaša u Bijeljini, već duži period pokušava da izgradi spomen obilježje za Ilijaške Nemanjiće. Čini mi se kako vrijeme prolazi da im je sve teže, iz kojekakvi razloga.

Problem mjesta, lokacije u BN, nedostatak para, podjeljena mišljenja i mnogo još toga.

E, sad pitam one koji budu ovo čitali a ujedno i molim. Da podjele mišljenje sa mnom dali su Ilijaški Nemanjići zaslužili jedno spomen obilježje. Da li zaslužuju da im država pomogne, da pomognu svi građani jedine nam države, čije temelje su podizali Ilijaški Nemanjići.

Da li će politika i lokalni interesi da zatru ono što je ratom stvoreno?

Da li će lični interesi da upropaste ovu ideju grupe građana?

Da li ljubomora neće dozvoliti da se to uradi?

Čuo sam od jednog druga da je neko iz Ilijaša sa svojim prijateljom akademskim vajarom ponudio da če izgraditi spomen obilježje za džaba. Samo da im se obezbjedi valjano mjesto za to i da se to mjesto uredi.

Međutim do dan danas nisu dobili odgovor.

Oprostite našim dušama grešnim, jer ne znamo šta radimo ili ne radimo.

Kad sam ovo saznao, obuze me tuga. Kao so na ranu mi pade na nostalgiju koja me ubija.

Oblije me ledeni znoj kad sam se sjetio, kako gore već rekoh jedne priče.

  • "Kume, znaš li šta je bilo sa Grgom?" - tako smo ga ponekad zvali kaže kum.
  • "Ko je Grga?" - upitah ja.
  • "On je bio jedan od najboljih komandanata Bataljona."
  • "Pa šta bi sa njim ?"
  • "Poslije dejtona se iselio u Zvornik, sa ženom i djetetom. Kao pravi komadant i poslije rata je nastavio borbu za svoj narod. Bio je presjednik Boraćke organizacije u Zvorniku, borio se za svoje saborce. Boreći se izgubi o je svoju prvu bitku, u ratu nije ni jednu.

    Jedan dan u kancelariju boračke organizacije mu je došao rođak.
  • "Šta radiš ovdje?" - upita ga rođak?
  • "Pa ti se ovde boriš, a ženu i dijete ti izbacili na ulicu iz potkrovlja gdje si živio."

    I ovoga puta Grga je donio odluku na brzinu, kao i mnogo puta u ratu. Međutim, ova odluka mu je bila najteža. Izgubio je bitku, morao je da se povuće sa položaja. Pokupio je ženu i djete i vratio se u roditeljsku kuću u okolini Ilijaša. Kaznio je sam sebe. Nedugo potom se razbolio, kažu da se bio prepolovio.
    Koliko znam i dan danas kažnjava sebe i svoju porodicu!

    Hoče li grupa građana izgubiti bitku, koju vode, pitam se? Kao i Grga i povući se na kraju. Da li i mi treba da se kaznimo zato što za ovi dvadeset godina nigdje ne stoji, bar mala ploča, mali krajputaš na kojem bar piše "Ilijaški Nemanjići"

    Bojim se da nekada negdje ne bude pisalo: "Oprostite našim dušama grešnim što ne uradismo ništa."

    Posvečeno Grgi, i svim komandantima Bataljona i ostali jedinica. Njih rijetko spomene neko, a radili su najteži posao. Bili su komadanti svojim očevima, braći, drugovima svojim selima.

    Boris.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|