fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

16_krajiska - 67811 - 15.03.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (1)

16. krajiška brigada


Prvo želim da vas sve pozdravim, a posebno Lunu, jer sam još u ratu čuo za njega i njegove momke. Dosta sam čitao po ovom forumu, svidio mi se jako, ali nisam našao ništa o jednoj od najjačih brigada VRS, o 16. krajiškoj.

Brigada je bila u sastavu Prvog krajiškog korpusa, kažu da je kroz nju prošlo oko 15000 ljudi, što je po meni koji sam tokom čitavog rata u BIH bio njen pripadnik (jedno vrijeme i u HRV). Brigada nikada, ni u jednom trenutku, nije imala više od 7000 pripadnika, bila je sastavljena od 8-10 bataljona, uz to imala je i one osnovne "jedinice" kao npr: Manevarske čete, Izviđačko-diverzantski vod (u kome sam bio i ja), Sanitet, Četu vojne policije, Četu veze, Inžinjerijska četa itd.

U početku rata komandant brigade je bio Milan Čeleketić, a ko je bio poslije njega ne sjećam se jer je to bilo jako kratko vrijeme. Zatim je na to mjesto došao pokojni Novica Simić, pa opet neki na par dana pa Vlado Topić.

Brigada je u toku rata imala oko 450 poginulih boraca, što i nije tako puno u odnosu na to kad se pogleda na kojim je sve frontovima ratovala. Lično smatram da je najviše gubitaka bilo tamo gdje je slato samo po 100 do 200 ljudi, a ne cijela brigada. Navešću za primjer Vozuću i Vlašić.

Ratni put brigade bio je viteški, veoma težak ali uspješan. Ona je već1991. godine, dok ja još nisam bio njen pripadnik, ratovala u Zapadnoj Slavoniji i imala zavidne uspjehe. Početkom 1992. godine sam sa još nekolicinom mojih saboraca direktno sa obuke za "Diverzante" došli u 16-u. Ratovali smo u Zapadnoj Slavoniji (Seovica, Bijele Stijene, Novska itd). Kada je 1992. godine počeo rat u BIH prešli smo na Posavsko ratište, tačnije na "Proboj koridora".

16. krajiška brigada je bila kičma ove operacije i ona je i započela proboj. Južno od Dervente smo uz veliki napore probili neprijateljske linije. Dalje je sve išlo lakše, i ubrzo smo se i spojili sa jedinicama Istočno-bosanskog korpusa. Nakon toga počeli su da padaju gradovi kao kule od karata: Derventa, Modriča, Odžak, Šamac... Neko vrijeme smo proširivali koridor, a zatim smo krenuli na Brod gje je bilo izuzetno teško. Moram priznati da se Handžar divizija i 108. brigada grčevito borile, ali smo ih slomili uz ne baš tako velike gubitke.

A onda je došlo ono najgore po nas, a to je bilo Oraško ratiste. Tamo sam izgubio jednog od najboljih drugova, kako u privatnom životu tako i u ratu. Tamo su pali i neki od najboljih boraca naše brigade. Sa 2. krajiškom smo uzeli jedan dio teritorije, ali smo prije toga izgubili Vidoviće. Kasnije smo odbili tu jaku ustašku ofanzivu. Teren je bio loš za tenkove, stalno su bili zaglavljeni u blatu.

Nakon Orašja smo prešli smo na Brčansko ratište. U početku smo zauzeli jedan dio teritorije kao i jako uporište ulice, u to vrijeme nekako je i bila operacija "Sadejstvo 93". Tada smo i izveli jedno od najgorih akcija po muslimane, njihova akcija se trebala zvati "Noćni skok", a mi smo to saznali i par sati prije tog se spremili i napali prvi, a oni su jadnici već bili izašli prema našoj liniji. Većina je bila bez zaklona i tu su imali jako velike gubitke.

Zatim smo prešli na Dobojsko-teslićko ratište, gdje nam je bilo najljepše i najmirnije. Linija je tamo većinom mirovala, nisu nam dali da idemo u napad, jednostavno je tako komanda naredila, dok muslimani nisu mogli. Pokušavali su ali svaki put bi dobili "porciju". Jedino su pravili probleme prema Tesliću, gdje je bila čini mi se 1 Teslićka brigada, ali mi smo služili kao interventna grupa, pa smo uskakali, zaustavljali i vraćali muslimane.

Kao što sam rekao, na većini naše linije je bilo relativno mirno, s vremena na vrijeme poneka akcija, zauzmemo pokoju kotu i to je to. Jedino je na koti "Križ" bilo kritično. Tamo je stalno gorilo, stalno smo se tukli. Sve je to bilo lijepo, tad se i kući išlo, nekad i svakih 15 dana, mada treba da pomenem da mi se dešavalo da tri mjeseca neprekidno budem na liniji.

E, onda su "neprijatelji" došli blizu Banjaluke pa smo prešli na Manjaču, gdje smo dočekali i kraj rata.

U drugim postovima će biti i ličnih doživljaja.




Idi na stranu - |listaj dalje|