fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

operacija_prsten - 67612 - 09.03.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

Operacija Prsten - Pad Glavice


Nakon osvajanja brda po imenu Glavica, na kojem smo imali velike i nenadoknadive gubitke, zbog pogibije dvojice komandira četa, Bože i Vučka i vojničina kakvi su bili Ilija Lučić i Živko Kovačević a posebo heroja kakav je bio Vlado Makić-Maka, uzor svim borcima u bataljonu, komanda bataljona je bila pod strahom kako će se to sve odraziti na moral ostalih boraca i odbrane novoformirane linije.

Između ostalog bila je i velika dilema, koga postaviti za nove komandire četa, kome bi vjerovali borci a i komanda Bataljona za izvršenje teških zadataka u novonastaloj situaciji.

Nova linija je za borce u rovu uvjek davala dodatnu nesigurnost za odbranu, zbog čega bi muslimani dobro organizovanim kontranapadom lako mogla povratiti od nas izgubljenu linija. Međutim, desilo se nešto što u tom momentu niko nije mogao ni naslutiti. Ogroman inat i volja boraca za odbranom teritorije u čast naših poginulih junaka iz Bataljona, koji su za to brdo dali svoje živote, bila je toliko jaka da se ni jednog momenta nije dovelo u sumnju da će ti momci odustati od odbrane nove linije.

Napadi sa muslimanske strane su se nizali jedan za drugim ali hrabrost i odlučnost za odbranom teritorije nije jenjavala. U svemu tome je veliku pomoć dala Ilijaška brigada, koja je imala postavljen tenk T72 neposredno iza naših leđa. Odeljenje u tenku je sedam dana davalo podršku borcima na liniji i svojim preciznim pogocima razbijalo svaki neprijateljski napad koji su oni pokušali da izvedu na Glavicu. Bataljon je odoljevao svim napadima i svakog dana su se sve više i više ukopavali i učršćivali svoje položaje.

Zbog našeg žestokog otpora, muslimanske snage su imale ogromne gubitke, što nam je bilo poznato jer smo pratili razgovore njihovih komandira na radio uređajima. Posebno velike gubitke su imali u jednom njihovom tranšeu kod zgrade "Pliva", jer su javili njihovoj komandi da su u tom tranšeu totalno razbijeni i uništeni. Taj tranše je bio jedini mogući put, kroz koji su morali proći, da bi prišli našoj liniji odbrane, kako bi izvršili pješadijski napad. Budno oko Ilijaških Nemanjića je sve to pratilo i svaki puta bi na vrijeme reagovali, tako da linija naše odbrane nije ni osjetila sa kolikom snagom je muslimanska vojska pokušavala da povrati izgubljenu teritoriju. Zbog pravovremene reakcije Ilijaškog tenka koji je bio stacioniran i ukopan kod Softića kuća, muslimanska vojska je počela da smanjuje intezitet napada na taj dio terena, shvativši da je za njih postao neosvojiv.

Zbog zasluga za osvojenu teritoriju i njenu herojsku odbranu, komanda TG Vogošća je poslala zahtjev u Glavni štab da se Vogošćanski bataljon odlikuje ordenom za hrabrost.

Pošto je taj dio teritorije bio ispred zone odgovornosti Blagovačkog bataljona, komanda Vogošćanske brigade je smatrala da bi linija na Glavici trebala da pripadne Blagovačkom bataljonu i zbog toga naredila da preuzme tu tertoriju kao svoju zonu odgovornost. I tako su pripadnici Blagovačkog bataljona ušli u rovove na Glavici, nakon sedmodnevne odbrane Vogošćanskog bataljona. Na Glavici su bili razvedeni poljski telefoni, i kompletna linija odbrane je bila dobro ukopana. Na tom dijelu linije je bilo dobro uređeno osam rovova, od kojih su tri rova bili mitraljeska gnijezda i na njima su bili postavljeni mitraljezi M58.

Vogošćanski bataljon je sve to ostavio i uredno predao u ruke Blagovačkom bataljonu. Rov koji je bio najistureniji, a nalazio se kraj Šabanove kuće je zadržao Vogošćanski bataljon kao svoju zonu odgovornosti, pretpostavljajući da ga Blagovčani neće htjeti uzeti zbog toga što je bio rizičan za odbranu zbog loše preglednosti i opasnosti od artiljeriskih dejstava sa Orlića, kote 875, najviše kote na Žuči.

Istoga dana kada je Blagovčki bataljon preuzeo liniju, u prvi sumrak kada je vidljivost oslabila, uslijedio je muslimanski artiljerijiski napad na rov kod Šabanove kuće. U tom rovu su poginula dva borca iz Vogošćanskog bataljona, a dvojica su bila teško ranjena. Borci Vogošćanskog bataljona iz susjednih rovova su priskočili u pomoć i odmah izvukli dvojicu ranjenika, dok su mrtve ostavili u rovu zbog nedostatka ljudstva da im pomognu u izvlačenju.

Dok su iznoslili ranjene iz rova, prošli su pored rovova koji su držali Blagovački borci. Tražili su od njih da im pomognu u izvlačenju ljudi i rekli da su dva borca poginula od grante i ostala u rovu kod Šabanove kuće.

Blagovački borci nisu pritekli u pomoć u izvlačenju poginulih, nego su obavjestili ostale borce iz njihovog bataljona da se povuku iz rovova i odu u njihove rovove koje su ranije držali. Povukli su se samoinicijativno i pri tome nisu pokupili ni telefonsku liniju, tri mitraljeza M58. Ostavili su i šesnaest sanduka municije koje su dovukli sa sobom kada su popunjavali novu liniju. Sanduci sa municijom su bili slošenih jedan na drugi, na raskršću seoskih puteva na Glavici.

Nakon povlačenja Blagovačkog bataljona sa linjije, muslimanski borci su primjetili da je linija prazna i to je iskoristio jedan muslimanski borac, poznat u Vogošći pod nadimkom Pice. Ušao je u naše rovove i cijelu noć tražio da mu se neko pridruži jer je se kako je i sam rekao "usr'o se od straha". Tek sutradan, u četri sata ujutro, došao mu je prvi vojnik da mu pomogne u čuvanju linije. Pice je tog vojnika spominjao na radio uređaju, psujući i ljuteći se na svoje drugove, govoreći da je samo ustaša (vjerovatno Hrvat) došao da mu pomogne. Kada je svanulo jutro, muslimani su ubacili još svojih vojnika i tako su bez borbe povratili izgubljenu teritoriju.

Pošto se u to vrijeme na IKM-u brigade nalazio moj brat koji me je tačno obavještavao o tome šta se dešavalo na Glavici, odlučio sam da izvedem noćni napada na Glavicu i tako otjeram usamljenog i preplašenog Piceta. Dok sam radio na pripremama za taj noćni napad, shvatio sam i zašto se Blagovački bataljon povukao. Oni su u starim rovovima imali razvučenu struju iz fabrike, koja je i po najvećoj restrikciji neprekidno bila u rovovima tako da su osim grijanja imali i rasvjetu, što u onim ratnim danima ni stanovnici Vogošće nisu imali. Tada sam odustao od izvođenje noćnog napada jer sam shavatio da i ako se ponovo osvoji ta linija Blagovčani je ni tada neće htjeti držati i ponovo će pasti u ruke neprijatelju. Nisam htio da rizikujem da za njeno ponovno osvajanje ponovo neko izgubi život.

Tako je Glavica bez borbe ponovo pala u ruke muslimanima.

Zbog gubitka Glavice, Vogošćanski bataljon, iako za taj gubitak nije ništa kriv, nikada nije dobio zasluženi orden za hrabrost. Tako je Vogošćanski bataljon ostao bez ordena ali i bez svjih junaka zbog čega je ostala još veća bol i tuga za uzaludno datim žrtvama kakve su bili: Božo Hart, Radovan Vučković i Vlado Makić, takođe i Ilija Lučić i Živko Kovačević , kao i sve ostale žrtve u toj borbi.

Neka se vječno pominju i nikada ne zaborave naši heroji jer su oni istinski to i zaslužili. Slava im!




Idi na stranu - |listaj dalje|