fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

vogosca_rat - 66682 - 04.03.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Preuzimanje komande Vogošćanskog bataljona


U samo početku rata mnogi građani srpske nacionalnosi u Vogošći, iz straha su odlazili u okolna sela i prijavljivali se u jedinice koje su tada bile tamo već formirane. Izbjegavali su da se mobilišu u Vogošćanski bataljon, kako njihove komšije ne bi vidile da su oni bili mobilisani u to vrijeme ozloglašenim "četničkim" jedinicama. Ovo je jako uticalo da Vogošćanski bataljon da bude brojčano slabiji od seoskih bataljona oko Vogošće.

Kako je rat odmicao, zbog velikog broja poginulih i ranjenih boraca a jednim dijelom i zbog velikog broja ljudi koji su pobjegli iz Vogošće a posebno nakon muslimanske ofanzive u decembu '92 i gubljena velikog dijelo teritorije oko Sarajeva. U tim borbama Vogošćanski bataljon je bio brojčano oslabljen, zbog čega nije imao dovoljno ljudstva da kao drugi bataljoni vrši smjene na svojoj zoni odgovornosti.

Nakon te silovite muslimanske ofanzive, Vogošćanski bataljon je brojčano imao jačinu jedna čete i iz tog razloga je tadašnji komandant brigade, major Jovanovski htjeo da rasformira Vogošćanski bataljon i pretvori ga u četu, koju bi pripojio Blagovačkom bataljonu. U bataljonu su nastala velika negodovanja i pobune boraca zbog pokušaja da se grdski bataljon pripoji seoskom. Tražili su od komandanta da se svi vogošćanski borci koji imaju adresu boravka u Vogošći, prekomanduju u Vogošćanski bataljon i na taj način napravi bojčana ravnoteža sva tri bataljona u brigadi. Major Jovanovski, svakodnevno je vodi sastanke sa borcima Vogošćanskog bataljona, kako bi našao najbolje rješenje i smirio uzavrelu situaciju u bataljonu. Pošto vojska u bataljonu a ni komada brigade nije bila zadovoljna sa tadašnjim komandantom poručnikom Bandićem, tražili su najidealnije rješenje za bataljon. Major Jovanovski se nije usudio da rastura druge bataljone da ojačava Vogošćanski bataljon jer se bojao da u tim teškim trenucima za Vogošću ne bi izazvao nezadovoljstvo kod drugih bataljona i na taj način ugrozio odbranu Vogošće koja je se tek spasila od silovitih neprijateljskih napada i sa velikim gubicima se održala da ne padne u ruke muslimanima.

Na predlog velikog broja boraca, major Jovanovski je došao na ideju da smjeni komandanta bataljona i na njegovo mjesto postavi mene i na taj način smiri situaciju u bataljonu. Ja sam tad obavljao dužnost komandira odeljenja brigadne policije i nisam ima pojma šta se dešava u Vogošćanskom bataljonu. Major Jovanovski me je pozvao kod sebe u kancelariju i predložio mi da preuzmem komandu u Bataljonu. Ja sam to odbio, rekavši mu da živim u mješovitom braku i da zbog toga ne želim biti komandant, jer bih mogao da dođem u neprijatne situacije. Rekao sam mu da bih ja na provokaciju žestoko reagovao i da bi to moglo da bude veoma kobno za sve nas. Major mi je objasnio da su borci od njega tražili da ja budem postavljen na mjesto komandanta i da se ta ideja svidjela i njemu. Ostavio me je kod sebe u kancelariji sa kompletnim papirima brojnog stanja i oružja koje duži vojska od Vogošćanskog bataljona. Ja sam tu jedan sat pregledavao papire bataljona kada se na vratima ponovo pojavio major Jovanovski, držeći nekakav papir u ruci. Rekao mi je "Ostavi sad to, ideš sa mnom u bataljon".

Pošto sam bio policajac, mislio sam da ja idem tamo u svojstvu njegovog pratioca, pošto je to tako bilo po vojnim pravilima da komandant uvjek ide sa pratnjom iz obezbeđenja. Kada smo došli u komandu on je izvadio onaj papir i počeo da ga čita. Bio sam zatečen i iznenađen, jer je major čitao naredbu o mom postavljenju na mjesto komandanta Vogošćanskog bataljona. Na kraju mi je dao naredbu u ruke i rekao: "Ako hoćeš sada možeš da odbiješ moju naredbu". Izašao je iz kancelarije komande bataljona i uputi se prema vozaču i vozilu sa kojim smo zajedno došli u komandu bataljona. Ostavio me je u nezgodnoj situaciji sa kompletnom užom komandom bataljona.

Bio sam veoma zbunjen nastalom situacijom ali su svi u komandi pokazali veliku radost zbog mog postavljenja na mjesto komandanta i vrlo brzo razbili tu neprijatnu situaciju. U to vrijeme komanda bataljona je bila u prostorijama hotela "Biokovo". Pošto se komanda bataljona nije selila iz tih prostorija od početka rata, tako je muslimanska vojska imala poznate kordinate za svoju artiljeriju i veoma često je precizno granatirala, baš taj prostor oko komande. Stoga sam odlučio da komandu izmjestim na novu lokaciju i počeli smo intezivne pripreme oko preselenje komande.

Za to vrijeme ja sam provjervao i pripremao se za nova imena i promjene mojih saradnika u bataljonu. Moji glavni savjetnici za novi stručni kadar u bataljonu su bili pošteni i provjereni ljudi od velikog povjerenja na tim prostorima, O. Jajčanin i LJ. Lalić. U dogovoru sa njima sam formirao novi tim sa kojim sam planirao voditi bataljon.

Nakon sedam dana smo se preselili u novu komandu u ulici Radovana Šućura u zgradu obdaništa "Mira Cikota", koja je u vrijeme rata bila prazna. Prvi dan preselenja sam pročitao naredbu o postavljenjima uže komande i komandira jedinica. Za mog zamjenika sam postavio kapetana Boru, izbjeglicu iz Sarajeva, pomočnik za moral je bio kapetan O. Jajčanin, pomočnik za pozadinske poslove LJ. Lalić. Pomočnika za bezbjednost nisam mogao sam da biram nego sam ga dobio po naredbi više komande(Jojin čovjek), a to je bio J. Maunaga, Jojin kum.

Tačnog datuma mog postavljenja za komandanta bataljona, se danas ne mogu sjetiti, ali znam da se to sve dešavalo krajem januara i početkom februara 1992. godine.

Vršenje smijena po liniji odbrane su postale sigurnije i počeli smo da izvodimo smotre pred odlazak vojske na liniju, koje su do tada bile nemoguče i veoma rizične zbog opasnosti od granatiranja. Na smotrama sam osjeti veliko raspoloženje i visok moral boraca zbog mog dolaska na mjesto komandanta. Pošto sam u to vrijeme bio sa njima u bataljonu, kao običan borac, uvjek išao u borbu u dobrom raspoloženju, sa osmijehom i šalom. Borci su me na te dane podsjetili i insistirali od mene da takav i i dalje ostanem dok ispraćam borce na smjene za odbranu Vogošće.

Bataljon je iz dana u dan postajao sve jači, i kod više komande je ulijevao veliko povjerenja da može funkcionisati kao bataljon. Tako su prestala dalja razmatranja o njegovom rasformiranju, a on je u daljem toku rat postao udarna brigada naše brigade na tim prostorima, kao i cijele TG Vogošća.

Na liniji odbrane smo, uz pomoć dodatnog kopanja, pojedine rovove isturili nekim djelovima linije i tako smo smanjili broj rovova i popravili kontrolu teritorije. Samim time smanjeno je i brojno stanje na liniji. Međutim, ni to nije bilo dovoljno da se organizuje još jedna smjena pa nam je komanda Brigade smanjila zonu odgovornosti i tako omoguči da bataljon vrši smjene 24 na liniji 48 kući, kao i drugi bataljoni u brigadi, što do tada nije bilo moguće.

Vojska je nakon toga bila raspoloženija i voljnija za odbranu. Prava snaga i moral boraca Vogošćanskog bataljona se najbolje pokazalo u toku odbrane od muslimanske ofanzive pod nazivom "Koverat" a takođe i u našoj kontra-ofanzivi pod nazivom "Prsten". Trećina bataljona je učestvovala u jurišu u kojem je ovladala brdom pod nazivom Glavica a druge dvije trećine bataljona su to brdo hrabro i viteški branili, zbog čega je TG Vogošća poslala zahtjev u glavni štab da se naš bataljon odlikuje za hrabrost u toj ofanzivi.




Idi na stranu - |listaj dalje|