fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

dobrinja - 66422 - 02.03.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

O Feridu sa Dobrinje


Dobrinjac,






Predrag Tomić
1965-1992
ne treba ni ti da budeš na kraj srca i da sve stvari shvataš negativno. Način na koju si opisao Predragovu pogibiju, tipa "pozvao motorolom" izazvalo je u meni reakciju onakvu kakva jeste, i ja sam samo htio da pojasnim neke stvari. Ponavljam: na motorolu se javljao jedan drugi tip, mnogo krupniji od Predraga i obučen u istu ovakvu uniformu kao Predrag na slici. Mislim da je taj "vođa grupe" u to vrijeme imao i gustu, crnu bradu.


Zamolio bih te da mi tačno objasniš na kom mjestu je poginuo Predrag. Moj stan je bio u Ulici Marksa i Engelsa broj 5, ulaz tačno ispred Feridove kapije. Na trećem spratu te zgrade sam imao četvorosoban stan u vlasništvu. U toku rata u njemu je bila nekakva "komanda tunela", mislim da se radilo o "Lastama".

Bio bih ti zahvalan ako bi mi dao tačnu adresu, ulicu i broj zgrade kod koje je poginuo.

Inače, taj Ferid je bio mnogo gadan čovjek, mislim da je bio iz Novog Pazara, tačnije sela Gornje Sebečevo, iz istog sela odakle je i Ganić. Jedan od mojih najboljih drugova sa studija u Beogradu, vjerovao ili ne i on je bio musliman iz tog istog sela, bi ponekad dolazio iz Pazara sa ogromnom količinom deviza (svi Novopazarci su bili šverceri deviza). Zbog prirode svoga posla nije smio da odsjedne u hotelu pa je sa punom torbom maraka dolazio kod mene. Naravno, ja o tom njegovom poslu to vrijeme ništa nisam znao! Jednom prilikom je, uoči samog rata, sa moje terase prepoznao Ferida i odmah otišao da se pozdravi sa njim.

Nekoliko mjeseci nakon toga, u prvim danima rata, Ferid i njegov sin su pokucali na vrata mog stana i zaprijetili djevojkama koje su radile kod mene da će pucati ako bilo ko izađe na terasu. Ja sam dosta razmišljao zbog čega je on to uradio, jer nisam bio osoba koja se mnogo ekspnira. Jedini zaključak do kog sam došao je da mu je smetalo što sam u stanu stalno pravio žurke, pa smo sa svojim prijateljima često izlazili na terasu da pijemo pivo i pričamo. Ponekad bi nas na toj maloj terasi bili i po 4 do 5 muškaraca.

Dotakao si jednu veoma interesantnu temu: pogibija onih pet mladih vojnika u transpoteru na Dobrinji. Ne znam šta su radili tamo, ali znam da im je spala gusjenica i da su morali da izađu iz vozila. Detalji tog događaja mi nisu poznati, ali znam da su ubijeni na licu mjesta i da je upravo Ferid bio glavni akter tog događaja, tj. da ih je on ubio uprkos činjenici da su se prije toga predali.

Ovo nije priča rekla-kazala, ovo je informacija iz prve ruke, koju sam dobio od jednog očevica još u ljeto 1992. godine.

A sada jedna druga priča:

Bila je zima 1993. godine. Stopirah na Palama neki vojni kamion, koji je išao u pravcu Sokoca. Pod ceradom bješe nekoliko putnika, a među njima i jedan starac. Ustvari, ako malo bolje razmislim on i nije bio baš nekakav starac, nego je samo tako izgledao: mršavo lice, ispod sijede brade ukazivali su se isušeni obrazi. Ipak, na tom njegovom licu najupečatljivije su bile oči. Izvirala je iz njih nekakva čudna tuga, koja nikako nije mogla da ostane nezapažena.

I upravo zbog ovog njegovog upadljivog izgleda, sjedoh nasuprot njega, mada je u Dajcu bilo puno slobodnog mjesta. Inače, moram da priznam da spadam u onu vrstu ljudi koji su jako znatiželjni, ne zbog toda da bi se naslađivali tuđom nevoljom, više zbog toga što želim da ljudima pomognem.

U razgovoru saznadoh da taj jadni čovjek već godinu dana hoda po Sarajevu pokušavajući da pronađe svoga sina jedinca koji je "zarobljen" na Dobrinji "kada je sa transportera spala gusjenica". Priča mi čovjek da su mu muslimani rekli da je njegov sin u "Viktor Bubnju" i da ima neku vezu preko koje bi mogao da ga razmjeni.

Sjedio sam zapanjen! Nisam znao šta da uradim. Premotavam u glavi sjećanje na razgovor sa jednim Srbinom koji je, dok je prinudno kopao rovove po Dobrinji, bio svjedok tih ubistava i razmišljam da li da tom sirotom starcu ubijem i poslednju nadu da će jednoga dana ponovo zagrliti svoga sina ili da ga pustim da uzaludno luta po gradu pokušavajući da sazna istinu.

U tom trenutku kamion se zaustavi na Ravnoj Romaniji. Starac se ljubazno pozdravi, spretno iskoči na put, a potom zamače u šumu.


Možda za tebe ova priča nema nikakvu poentu. Međutim, ovaj događaj me već dvadesetak godina progoni, osjećam krivicu što tom prerano ostarjelom čovjeku nisam rekao ono što sam znao u tom trenutku - bez obzira što nisam 100% bio siguran da li je ta informacija bila istina ili laž.

Zbog toga te danas pitam, da li je informacija koju sam ja imao bila tačna? Interesuje me i da li bi ti postupio isto, tj. prećutao ono što si znao?

Htio bih da još jednom ponovim da nisam učestvovao u akciji na Dobrinju, a tamo sam došao tako što sam pobjegao sa Pala gdje sam bio na radnoj obavezi. U ratu su drugi bježali iz rova u fotelje i radnu obavezu, dok sam ja bio jedan od rijetkih koji su srljali u situacije u kojima se lako može izgubiti glava. Na Dobrinji sam se ta tri-četiri dana našao svojom voljom jer sam vjerovao da će to područje oko moga stana biti oslobođeno, tako da ću moći da se vratim u njega.

Iz sadašnje perspektive mogu samo reći da su me dobre vile pronosale kroz rat. Zbog moje reputacije dobrog poznavaoca kompjutera (radio sam na Ekonomskom fakultetu i FPN sa Zlatkom Lagumdžijom) za mene su se otimali i ministri iz Vlade Republike Srpske ali i visoki oficiri Vojske Republike Srpske, pa sam njihovom voljom u ratu bio radio druge poslove tako da nisam imao puno prilike da budem ratnik u rovu.

Ipak, na osnovu svog vlastitog iskustva, jednom prilikom sam rekao:

"Čovjek koji samo jednu noć provede u rovu u kome se stalno puca i gine, sledećeg jutra će shvatiti da je postao sasvim drugi čovjek!".

Slažem se da je akcija na Aerodromsko naselje bila jako loše organizovana sa srpske strane. Komanda je bila očajna i mislim da su operaciju vodili nekakav kapetan koji je kontrolisao aerodrom i Tomo Kovač. Ipak, treba da znaš da je ovo neprovjerena informacija, samo sam tako čuo dok sam bio na aerodromu.

Toliko za početak!




Idi na stranu - |listaj dalje|