fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

bors - 65364 - 24.02.2012 : Specijalac Momčilo RS - best (0)

Otvoreno pismo (2)


...predsjednik rezervnih stariješina Banjaluke, a trenutno potpredsjednik Boračke organizacije RS, prilikom jedne izložbe inovatora u Školskom vojnom centru. Ostao sam prijatno iznenađen. Iznenađenjima nikad kraja. Iznenađen sam bio, ali ovaj put neprijatno i krajem 2009, kada mi je smanjena penzija " skoro prepolovljena. Ukidanje stečenog prava ovdje je odjednom postalo prihvatljiva praksa.

Odem do PIO " kažu: "izvrši kategorizaciju"! Kada sam "odlazio" to se nije moralo. Nije problem pomislim, pa prošetam do banjalučkog Odjeljenja Ministarstva odbrane. "NEMA TE u evideciji. Moraš pitati u Vladi, vi ste najgori iz tog MUP-a", reče mi ozbiljno referent. Popunim formular, priložim stare potvrde o ratnom angažovanju u MUP-u. Čekam. Pa čekam. Prođe jedanaest mjeseci. Više privatnih intervencija. Pismena urgencija. Odlučim da lično pronađem svoj predmet. Nije mi bila potrebna ni lična karta, ni uobičajena rendgentska kontrola. "Sprat, soba, desno"" Prepoznali su da imam problem "uvijek sam ponosan na njih, moje drage đake. "Kako ste ušli? Niste imali pravo da samoinicijativno dođete, samo pismeno kontaktiramo", reče ozbiljna Mira Miljević, referent mog "slučaja". "Ali kada ste već ovdje, možete da mi date "Izjavu o učešću u ratu"".

Totalno zbunjen, mislio sam da je, u najmanju ruku, za tih jedanaest mjeseci izvršen bilo kakav kontakt sa MUP-om i stručnom metodologijom rada provjereni moji navodi iz prvobitnog upitnika. Dajem izjavu: "Bio sam operativni radnik Nacionalne bezbjednosti RS na prvoj liniji, Sarajevo, Grbavica, bio sam u zasjedama, bio sam operativno duboko u teritoriji neprijatelja", učestovao sam "" "Šta ti je to "operativni radnik"", upita gospođa Mira? Nakon dva tri minuta odlazim. "Bićeš obaviješten, i to pismeno, ovdje se bez posebnog poziva ne dolazi", ponovi ona.

"NISI BORAC", odgovoriše pismeno. "Nisi, jer si bio u MUP-u". Potpis Načelnika odjeljenja, uliva neku značajnu snagu toj pismeni, ovjerenoj sa "profesor Radomir Graonić".

Ne lezi vraže, taman je i novoizabrani ministar već zasjeo u fotelju. Pa to je nekadašnji đak srednje Škole MUP-a BiH, sedma klasa, četvrti vod. Svi se dičimo njim. Kod Muftića, vaspitača, posebno se isticao u modelarskoj sekciji. Naš Perica. Škola MUP-a je kolektiv u kojem sam radio kao profesor, mogu ti reći, i to značajnog stručnog nastavnog predmeta - Pravila službe javne bezbjednosti, škole u kojoj se rat zvanično i rasplamsao.

Čitam " nisam borac i nemam pravo da budem evidentiran. NEMA ME, NE POSTOJIM.

Pa Brko, i ja sam po ocu i majci Krajišnik. Ne radi se sada samo o smanjenoj penziji. Radi se o čojstvu, Brko, i to KRAJIŠKOM . Predam na sud.

Kaže meni uticajni kolega iz MUP-a, blizak sudijama iz Okružnog suda: "Nećeš stići na red ni do mjeseca maja. Sudinica koja te je "zapala" je preopterećena predmetima. Ali računaj da nećeš proći. Znam unaprijed. Sa rogatim se nije bosti. Taman se "uhvatila" dobre plate. Nije luda. Izgleda da si napravio veliku grešku. Sam prosudi koju. Iz MUP-a su vrlo rijetko, nekim čudom samo pojedinci dobili kategorizaciju. Samo oni koji su poginuli. Da si mrtav, uradili bi nešto. Najbolji su mrtvi borci prijatelju.. . " Koju grešku? vjerovatno ŠTO SAM U RATU BIO, šta li!? Brzo računam. Okružni sud prelazi u "vođstvo" nad mojim maltretiranjem. Jedanaest mjeseci Vlade RS, je "mala maca" šta me čeka od suda, a pravda, kažu, uvijek stiže. Druže Brko, znam da si preopterećen, svakodnevno si na tim prijemima, posjetama grobovima naših nesretnika, neizbježnim bravetinama, smirivanjem situacije sa tim našim nestašnim borcima koji se bune, kukumaču, traže svakojake zadovoljštine.. . Nije ti lako. Pa ti si legenda Dubice. Posebno zadnjih dana rata.

Gledam ja to ponekad na udarnim vjestima naše televizije. Razlika se vidi i na brkovima kada izađeš sa zvaničnih sastanaka. Nekako neubičajno strše, prorijede se, kao da ih nema. Nije ni tebi, vidi se, po volji, ali mora se. Ta šta bi se po stare dane drugo radilo. Ko bi lud, nazad u ovozemaljski život. Taman si se zaokruglio. Ko bi nazad u Dubicu. Nekako mi drago, čuo sam, da si dobio i brže vozilo " sa signalnim svjetlima. Brže se stigne i ne gubi se vrijeme. A uvijek se Brko, sjetim jednog događaja ispred stare zgrade Vlade RS. Kao slučajni prolaznik, nađem se na raskrsnici ipred pomenute zgrade. Zvučni, reski, policijski signali daju mi do znanja da se ne pomjeram. Stojim i čekam. Velikom brzinom, kako se to po pravilu i radi kada se vozilima "prati" ili obezbjeđuje neka značajna ličnost, uz naglašenu škripu guma, saobraćajna policija spretno se zaustavlja i osigurava prostor. Iz srednjeg vozila, nesvakidašnje popriječenog na cesti, izlazi direktor Sekretarijata za vjere RS, uzima svoju aktovku, uz osmjeh se zahvali policajcima na dobroj vožnji, pa zagrabi, onim svojim dugim koracima, pješke prema Boriku, naselju gdje stanuje. Kako ne bi prepoznao "čika vaspitača", kako smo ga zvali. Uvijek je bio pažljiv prema nama, iako smo pravili dječije probleme na "njegovom" igralištu đačkog doma "Gavrilo Princip" na Grbavici.

P. S. Gospodine Ćurguz! Predsjedniče boračke organizacije RS, uvjeravam Vas da nisam protiv Boračke organizacije. Ja sam protiv Vašeg neshvatljivog stava, i rukovodstva uz Vas, koji ste dozvolili da se ja ovako maltretiram. Znam unaprijed šta bi mi rekli: "Šta si se mene dokačio? "Kuš name?" Imaš te svoje u MUP-u, pa rješavaj tu priču. Ja sam za prijeme, za institucionalno rješavanje problema, za značajnije izjave, za televiziju, za bravetinu""

Gospodine predjedniče u tome i jeste stvar. Sve se izokrenulo. Odozgo prema dole. Pojede revolucija svoju djecu. Ja nemam nikoga nego Vas. Ne želeći da ovo moje otvoreno pismo prema Vama dobije smisao frontalnog sukoba (a mnogi likovi bi ovdje kvalitetno pristajali), navodim samo one koji su trenutno ti koji bi trebali biti "oni moji iz MUP-a":

Na samom vrhu, totalno nezainteresovan za "mupovske boračke gluposti", sjedi čovjek, koji je, kako to borci kažu "nagulio" iz Sarajeva u Banjaluku prije nego se zapucalo. Idealan lik za sve vrste političkih uređenja. Istina, to priznajem, što se tiče ratne priče, dao je veliki doprinos u proizvodnji makarona za Vojsku RS. On je sada, nezvanično, ključni igrač za "civilne", ali i bezbjednosne poslove. Ima više staža, nego godina. Pretekao je, po tom pitanju i, pokoj mu duši, našeg nekadašnjeg prvog sindikalca. Ratni savjetnik načelnika Centra Nacionalne bezbjednosti RS " Banjaluka. Sada se, kažu, do njega ne može doći. Kada je postao ministar, bilo mi je zaista ispod časti ostati u toj službi. Ako nije na crkvenim događajima oko Dervente i Doboja, onda bi se mogao naći na svojoj građevini na Jahorini. Ko to borcima brani, neka prave. Dokoni su, a i bez posla. Naš Sredoja.

Ministarstvo iz moje bivše branše (MUP) je u totalnoj tami. Borci se spominju, jednom godišnje, da ne griješim dušu, na "dan bravetine". Hvala im, uvijek mi "pošalju" pozivnicu. Kako i ne bi, zadnje dvije godine sam bio i na funkciji direktora našeg Centra za obrazovanje. Nezvanično, pomoćnik ministra. Jedini sam, od zaposlenih, sa đacima Škole MUP-a, išao u borbena dejstva. Sa đacima, Brko, u zasjede. Škola MUP-a u Banjaluci nema spomen sobu. Možda ministar za to i ne zna. Nije mi poznato, ko bi ga trenutno mogao informisati o tome. Kome je više stalo do te priče.

Istočno Sarajevo je neopjevan slučaj po tom pitanju. Moja personalna "zona odgovornosti". Tu sam rođen, išao u školu, radio. Pravi "agresor", kako ponekad, za mene napišu u Federalnom listu "Oslobođenje", u čemu se posebno ističe novinarka Edina Kamenica.

Naša ratna spomen soba (CJB) je puna fotografija mojih radnih kolega i nekadašnjih đaka sarajevske Škole MUP-a. Među njima je i jedan koji se posebno isticao. Prijatelj iz mlađih dana. Srđan Knežević. Legenda sarajevskog otadžbinskog rata. Rukovodilac CSB Istočno Sarajevo. Danas, jednom godišnje, na dan "bravetine" ispred njegove fotografije, spuštene glave, da nekog od prisutnih saboraca ili članova porodice poginulog ne pogleda u oči, "gordo" stoji, Zoran Renovica, sadašnji načelnik CJB Istočno Sarajevo. Jedva čeka da svijeće izgore. Da se pređe na bravetinu. O njemu kratko: prvi dopust koji je dobio 1992. godine "pametno" je iskoristio " nije se vratio. Dezertirao je i na crnogorskom primorju dočekao kraj rata. Pogodi ko ga je vratio u službu?

Resorni ministar " gospodin Đokić. On se posebno ne obazire na svoj kratkotrajni boravak u MUP-u. Nakon njegovog, dobro poznatog brčanskog sukoba sa zakonom, koji je "ovjeren" i od Ustavnog suda, milicionar, kao nekadašnje zanimanje ne spominje. Da li da se čudim, otkud on kao kriminogeno lice u Vladi RS ! Na kraju, krajeva, od njega sam i dobio pismenu: NISI BORAC I NEMAŠ PRAVO DA BUDEŠ EVIDENTIRAN. Perice, brate, da nije puno.

Moram da spomenem Obavještajnu agenciju BiH. Ona je pravni nasljednik Nacionalne bezjednosti Republike Srpske, kolektiva u kojem sam u ratu imao ratni raspored " OPERATIVNI RADNIK. Nemojte mi zamjeriti što ću i dodati: od njenog osnivanja, ili prvog dana (04. 04. 1992). Bilo nas je vrlo, vrlo malo. Recimo probrani. A mi probrani smo preporučivali, birali druge radnike. Risto Zarić, zamjenik rukovodioca, predstavnik Republike Srpske u toj Agenciji, moj šef u ratnom periodu, nema volje za kontakt sa bivšim kolegom. Ne odgovara na dopise. Ne poznaje me. Moj šef Rile, recimo zna da sam ja jedini iz sarajevske Škole MUP-a koji NIJE HTIO da ode za Banjaluku, u novootvorenu Školu MUP-a, već ostao sa svojim srpskim narodom na sarajevskoj Grbavici, najopasnijem i najpoznatijem gradskom ratištu ovoga građanskog rata. Kako i da odem, kada je Grbavica moj GRUNT, livada gdje sam rođen, proveo djetinjstvo, radio. Moj drug Rile zna, da je zgrada u kojoj smo stanovali (t. z. v. Invest banka), moj brat, majka, otac i ja, četri puta zauzimana i oslobađana, da je 12 cm potonula od eksplozija granata, raznog asortimana. Risto Zarić, zna da sam i posebno 1993. godine, spomenut, na Dan bezbjednosti od predsjednika Republike Srpske i to sa Pohvalom bezbjednosti, za dotadašnji operativni ratni rad. Pa Rile i njegov zamjenik su me predložili! Ne interesuje njega ta priča. Odrekao se ratnih drugova, ratnog staža i čeka punih 40 godina radne ovjere za PIO. Sramota me reći zašto sam napustio tu službu. Napustio, Brko!

Gospodine predsjedniče, ja sam se pomirio i to unaprijed sa stanjem pravde ove naše zemlje, pa ništa i ne tražim, ne molim. Taman posla. Oni neki, naši jadnici, borci, štrajkuju glađu da bi došli do bilo kakve zadovoljštine. Isprehlađivaju se. Odu dođavola. Nesretnici. Ja ću da uradim drugačije. Svu korespodenciju sa resornim ministarstvom u Vladi Republike Srpske, Okružnim sudom u Banjaluci, Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srpske, Obavještajnom agencijom Bosne i Hercegovine i ovo otvoreno pismo Vama, ću prezentovati javnosti, putem privatne elektronske prezentacije (WWW"), a temu ću osvježiti sa brojnim autentičnim fotografijama i člancima. Ostaviću mogućnost da svi oni, koji žele, mogu da komentarišu, bez apsolutno bilo kakve cenzure.




Idi na stranu - |listaj dalje|