fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

bors - 65362 - 24.02.2012 : Specijalac Momčilo RS - best (0)

Otvoreno pismo (1)


Evo teksta ako si mislio na ovaj, a za informaciju Sevu znam odlično i dugo godina, vjerovatno i on zna ko sam ja pod ovim nadimkom. Nisam ni Mandić ni Krajišnik he he.

21. децембар 2011.
Druže brko (Pantelija Ćurguz - otvoreno pismo)
-Boračka organizacija Republike Srpske,
-Predsjednik (Pantelija Ćurguz)

OTVORENO PISMO


Druže Brko !

Kada bi se vratili sa "linije" u naše stanove, na kraći odmor, na dogrijavanje promrzlih kostiju, radi dodatne ishrane ili higijenskih potreba " tamo bi nas čekala uvijek nova iznenađenja. Kao po pravilu, neke hulje, koje se "rađaju" u takvim nesrećama kao što je rat, "izvrše popis" skromnog inventara, ličnih stvari i svega što im "zapne za oko". Zaticali smo naše stanove razvaljene, polomljene, ispreturane.

Grbavica, sarajevsko naselje od tridesetak hiljada stanovnika, odjednom je zamrlo. Ništa ne radi. Nema struje. Nema vode. Nema ni ptica. Nema ništa. Rat i opšta konfuzija.

S vremena na vrijeme, momci u maskirnim uniformama, po nekom svom rasporedu, vješto se provlačeći ispod zaštitnih barikada, napravljenih od svakojakih tabli, garažnih vrata, deka, dasaka.. . , mimoilaze se užurbano, nestaju između stambenih zgrada, kao kroz ogromni lavirint. Sablasno.

Nerijetko, kao da se ništa ne dešava, grupe dječaka i djevojčica se igraju. Nemoguće ih je "saviti" da neprestalno borave po stanovima. Jednom sam vidio, dvojicu, sa plastičnim puškama, kako se igraju rata.

Noću je posebno opasno. Neprijatelj je tu. Tik ispred nas. Linija je rijeka Miljacka. Nešto je šira od Crkvine, banjalučkog potoka. Povremene pojedinačne eksplozije teškog, uz kontinuirano "terciranje" rafala iz pješadijskog naoružanja, daju do znanja da nema potrebe bespotrebnom kretanju. A hulje, kao žohari, sa nekom posebnom hrabrošću, sa kojom se samo oni rađaju, noću, da ih niko ne vidi, maskirani da liče na vojnike, "češljaju" po toj našoj privatnosti, da bi ujutro, sasvim normalno, na pijaci, na rijetkom mjestu gdje "nešto" radi, častili sebe i neizbježnu "slobodnu damu", kao kakvi dubrovački gošpari.

Ona, ta ratna konfuzija samo što je počela, a ja ostadoh bez mnogih dragocjenosti. Očevu "Partizansku spomenicu 1941" sačuvah, iako je na njoj neko izvršio veliku nuždu. U svakom slučaju, hvala mu, možda i nije kriv. "Navalilo" mu. Dosjetili smo se. Na vratima smo svakojakim farbama pisali upozorenja: "Borac sa Elektroprivrede", "Borac sa Ohridske", "Borac sa Jevrejskog groblja", "Vrbanja most", "Interventni vod " Digitron Buje"...

Ja kao taj novostvoreni lik rata, napisah na vratima stana: "BORAC IZ ŠKOLE MUP-a"!

Na ta upozorenja skoro da zaboravih, da se ovih dana na vratima stana u banjalučkom naselju Borik, gdje sada živim, ne pojavi Siniša, drug iz djetinjstva. Saborac. I on je sa porodicom u Banjaluci. "Pozdravio te Vlado, komandant i poručio da se pripremiš da sa nama ideš za koji dan u Višegrad, na otkrivanje spomenika našim prijateljima, izginulim Rusima", reče. I nastavlja: "Znam da si u pravilu nezainteresovan za te susrete, ali odlučili smo da ti kažemo, da računamo na tvoje prisustvo. "Doći će i još , naših" iz Trebinja, Bijeljine, Beograda" znaš da smo sada svukuda raseljeni" Biće svo rukovodstvo iz Boračke" Sigurno je tu sa nama i Panta i "" "Koji Panta", začuđeno upitah? "Pa Ćurguz, predsjedik Boračke. Ta vidio si ga na televiziji, Brko", reče odvažno Sina. "Ne mogu, šta će reći ON ako me tu vidi. Šta ja tu imam da radim. Rećiće mi neko da sam došao radi bravetine, tu su samo borci", odgovorio sam mu. Malo zbunjen, misleći da se šalim, ode dodajući: "Ti znaš da bi komandant volio da te vidi. I Žućo će biti sa nama. "

Prošlo je 16 godina. I u Banjaluci čuli za mene. Na godišnjice pojedinih jedinica me zvali. "Gospodine pukovniče, izvolite knjižicu rezervnog stariješine grada Banjaluka", reče mi pukovnik Škorić,

... ima nastavak ...




Idi na stranu - |listaj dalje|