fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

ilijas_sjecanja - 64023 - 19.02.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

Podrška Borisu


Borise,

oduševljen sam tvojim pisanjem, i naravno željom da napišeš nešto o "Ilijaškim Nemanjićima"!

Ilijaški borci nisu bili zečevi tada, pa sam siguran da to nisu ni dan-danasa. Mi smo vodili pravedan rat za spas i očuvanje srpskog naroda kojem je prijetilo istrebljenje na prostorima BiH. Zbog toga treba da pišemo svoju istini i svoju istoriju, a koju nam svjetski moćnici pokušavaju zabraniti da bi bi njihove ideje mogle biti lakše sprovedene. Ja sam se protiv tih ideja borio onda, a borim se i danas, samo sada umjesto puške koristim olovku.

Lično mislim da šta god napišeš o "Ilijaškim Nemanjićima", to neće biti hvalisanje nego objektivan prikaz stvari kroz koju su ti istinski heroji prošli! Siguran sam da nema onoga ko bi mogao pisanom riječi dočarati situaciju kroz koju su ti borci prošli u tim ratnim godinama.

Kada si već spomeuo Žuč, moram da ti kažem da je tada potpukovnik Josipović bio komadant TG Vogošća, a njegova glavna snaga su bili upravo heroji iz Ilijaša, sa kojima je on već pokazao i dokazao da su oni doista bili pravi Nemanjići.

Sa ponosom mogu da kažem i to da sam sa Mladenom Savićem, udarnom iglom Ilijaških jurišnika, bio u veoma dobrim odnosima, kako prije tako i u toku rata. Osim vještine u vođenju ratnih operacija, Mladen je imao i dosta ljudske kvalitete, vrijednih poštovanja. Bio je omiljen u društvu!

Sa Mladenom sam imao priliku da učestvujem u ratnim operacijama i to upravo na Žuči, u ljeta 1993. godine, u operaciji "Prsten". Tada sam bio komandant Vogošćanskog bataljona, a Mladen je iz moje zone odgovornosti trebao da izvede napad na glavni prava cijele te akcije, na kotu 850. Ja sam bio na njegovo lijevom krilu, i moj zadatak je bio da krenem u napad paralelno sa Mladenovim jurišnicima, ispod kote 850 u pravcu Šabanove kuće.

Mladen je bio veoma iskren borac, pa ako bi ocjenio da iz nekog razloga nije pravi trenutak da se krene u napad, uvjek me je o tome na vrijeme obavještavao. Tom kriliko mi je rekao:

  • "K.. . , hoću da znaš da ja danas neću kretati sa svojim borcima, šta god se bude dešavalo na terenu".

    Tako nešto je bilo veoma važno za uspjeh u zajedničkoj akciji, jer je ulijevalo veliko povjerenje među mojim saborcima.

    Za izvršrenje tog zadatka pod mojom komandom je tada bio Jurišni vod Vogošćanskog bataljona, pojačan sa Izviđačkim vodom Miće Vlahovića i VVP pokojnog Miroslava Todorovića - Toše.

    Na našu veliku žalost, tog dana je u akciji poginuo Tošo i još jedan dobrovoljac iz Srbije, čini mi se da je bio iz Leskovca, zaboravio sam njegovo ime (o tome sam ranije pisao na ovom sajtu).

    Taj dan se nije kretalo u napad zbog velike magle, ali narednog dana mi smo izveli napad ispod kote 850 i ovladali jednim velikim dijelom teritorije iznad Šabanove kuće. Tom prilikom je bio ranjen Koprivica iz Mićinog voda. Pošto druge jedinice nisu uspjele da osvoje važne dijelove teritorije za nastavak akcije, nakon dva dana držanja osvojene teritorije, mi smo se po naredbi više komande morali povući, jer je postojala mogućnost da ostanemo u okruženju.

    Nakon tog događaja, na Žuči se više nije kretalo u napad, a ubrzo nakon toga prekinuta je i cijela operacija "Prsten".

    Svjetski moćnici su zaustavili operaciju "Prsten" jer je muslimanska vojska bila slomljena na mnogim mjestima oko Sarjeva, pa su muslimanski političari postali svjesni da je na pomolu kapitulaciju njihove vojske.

    Bilo, neponovilo se!




  • Idi na stranu - |listaj dalje|