fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

1sr - 46022 - 08.10.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Proboj solunskog fronta


Nakon što je katastrofalno porazila Austro-ugarsku vojsku u 1914. godini, ulaskom Nijemaca u rat i napadom Bugara sa leđa, Srpska armija se u jesen 1915. godine odlučila da ne kapitulira već da se preko albanskih planina prebaci u Grčku. Na tom putu stradanja Srbija je izgubila na desetine hiljada žitelja, i to ne samo vojnika nego i žena i djece koji nisu htjeli da na svojim ognjištima dočekaju okupatora. Ništa bolje nisu prošli ni oni koji su ostali u svojim kućama: austro-ugarski i bugarski zločinci su napravili pravi masakr među srpskim stanovništvom.

Na albanskoj obali Srbe je dočekalo veliko razočarenje. Tamo ih nisu sačekali obećani saveznički brodovi, koji su stigli tek onda kada je ruski car Nikolaj poslao preteći telegram vladama Francuske i Velike Britanije u kome stoji da će se Rusija povući iz rata ako saveznici hitno ne preduzme nešto da spasi "ostatke ostataka srpske vojske".

Zapadni saveznici su se tada odlučili da Francuska okupira Krf, jer je Grčka u to vrijeme bila neutralna zemlja, tj. još uvijek nije bila u ratu sa silama Osovine. Do aprila 1916. godine na ovo maleno ostrvo se iskrcalo više od 150. 000 osoba, koje su sačinjavale glavninu srpske vojske, skupštinu i vladu... Međutim, tamo ih je sačekala ledena kiša, a morali su da preživljavaju na otvorenom, bez ogreva i hrane, sve dok srpska vlada nije postigla dogovor sa saveznicima da će putem zajma otplatiti sve troškove koje napravi srpske vojske.

Na ovom malenom jonskom ostrvu, srpska golgota se nastavlja. Desetine hiljada srpskih vojnika je umrlo od bolesti, neuhranjenosti i loših životnih uslova. Vojnici su najprije sahranjivani u plitke grobove na kamenitom ostrvu Vido, a kasnije su bacani u "Plavu grobnicu", tj. morske dubine Egejskog mora.

Ipak, glavnina srpske vojske se oporavila i reorganizovala, a zatim je prebačena na Solunski front, gdje je nakon bitke na Kajmakčalanu 1816. godine oslobođen i prvi grad predratne Srbije, Bitolj. Nakon toga, nastupila je rovovska borba. Borci sa nestrpljenjem očekivali dan kada će krenuti u ofanzivu, tj. oslobađanje njihove otadžbine.

A kada su saveznici konačno odlučili da krenu u napad, srpska vojska je u žestokom naletu pregazila Bugare i nekoliko njemačkih divizija koje su pokušale da zaustave proboj Srba kod Niša. Pored ovih bitaka, neprijatelj je pružio i izvjestan otpor kod Vranja, Leskovca i Kragujevca. Ipak, Srbi su nezadrživo napredovali oslobađajući svoju državu, za koju je Austro-ugarska samo nekoliko godina ranije napravila i pravu-pravcatu smrtovnicu.

U proboju Solunskog fronta je poginuo 681 srpski borac, 182 borca su nestala, a više od 2000 ih je ranjeno. Međutim, cijena koju je platio srpski narod u 1. svjetskom ratu je mnogostruko veća: od posledica rata, genocida Austrijanaca i Bugara, albanske golgote i razno-raznih bolesti stradalo je 1. 300. 00 osoba, tj. trećina srpske populacije. Posebno je značajno što je stradao ogroman broj muškog stanovništva, pa se ovaj gubitak nije mogao nikada nadoknaditi.

U vrijeme takozvanog "Velikog rata", zapadni saveznici su pokazivali veliku naklonost prema Srbima. Njihova javnost se zgrožavala nad užasnim zločinima koje su Austrijanci i Bugari počinili u Srbiji. Iz Engleske su na teritoriju Srbije stizale medicinske sestre, sa željom da pomognu jednu malu zemlju koja se našla na udaru velikih sila. Zanimljiv je i podatak da se na Vidovdan, 28. juna 1916. godine više od 12. 000 britanskih škola uključilo u akciju pod nazivom "Kosovski dan".

Danas Britanci ne znaju ništa, ili bolje rečeno gotovo ništa, o srpskoj golgoti i velikom podvigu srpske vojske, koja je u periodu između 1914. do 1918. godine vaskrsla iz pepela, da bih odmah potom uspjela da porazi dva carstva koja su se odmah potom i raspala: Habzburška monarhija i Njemačko carstvo.




Idi na stranu - |listaj dalje|