fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

ekshumacije - 38386 - 03.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - best (1)

Sveti posao na svetome mjestu (2)


Ti roditelji ostali su bez djece, a ova djeca ostala su bez roditelja. Može li tu iko, ikome, ikada gubitak nadoknaditi? Nezainteresovanost otadžbine za njihove sudbine, ipak, najteži je i najniži životni udarac koji su primili. Opet, djeca naših izginulih heroja više nisu djeca. Godine su prošle, danas su to momci i djevojke. Lijepi, prelijepi, mladi, ali u očima nose nešto, nešto za šta riječ ne mogu da nađem. Vjerovatno nije ni izmišljena. Ponosne majke pričaju kako su među najboljim studentima, dobri momci i djevojke, ne puše, ne piju, slušaju, dobri su sportisti. A majke ih školuju uglavnom od ono (sramotno) malo novca što od države dobiju u formi penzija ili invalidnina. Skoro niko od njih nigdje ne radi.

(Prije par godina jedan opštinar upita me:

  • "A šta ti misliš, Zoka, da prikupimo para od privatnika pa da, za Novu godinu, djeci poginulih boraca podijelimo paketiće"?
  • "Prekrsti se, čovječe", odgovorih mu, "znaš li ti koja je ovo godina. Znaš li koliko sad ta "djeca" imaju godina? Njima trebaju stipendije za fakultete i pomoć da se zaposle!"

    Moram priznati da se, ipak, zacrvenio zbog izrečene gluposti.

    Svi oni neizmerno su zahvalni Željku i donatorima širom svijeta koji su im pomogli da svoje heroje sahrane na Malom Zejtinliku i podignu im krstove. Uzajamno se već svi odlično poznaju, kao da su jedna porodica. Željko im je omiljeni član. Jedino sam im ja nepoznat, nisu me ranije viđali. Željko im reče ko sam. Prilaze i zahvaljuju mi na pisanju, kažu da čitaju moje tekstove zato što pišem - istinu. Veći kompliment nisam dobio za ovih petnaest godina novinarskog rada. A bilo ih je.

    Sreća je pa nismo svi isti!

    Ovaj sveti posao koji završi Željko Tomić sa svojim prijateljima bio je državni posao. Toliko imamo institucija kojima je u opisu radnih poslova i zadataka da se bave upravo ovim. Međutim, oni primaju dobre plate i ne rade ništa. Ne mješaju se u svoj posao. A narod (sad već) bukvalno od usta otkida da bi plaćao poreze od kojih se isplaćuju njihove prevelike plate. Zar je neko od boraca VRS 1992. kad je krenuo da gine "za krst časni i slobodu zlatnu" mogao i pomisliti da mu se njegova otadžbina neće odužiti čak ni toliko da mu kosti prenese iz Federacije u RS!!! Da im je samo da, kakvim čudom, vide kako država za koju su život dali (ne)brine o njihovim porodicama, zanemaruje njihovu djecu, i dozvoljava da junački grobovi zarastaju po Federaciji u korov, mrtvi bi se u grobu prevrnuli.

    Republiko Srpska - sram te bilo; predsjedniče Republike Srpske - sram te bilo; ministri u Vladi - sram vas bilo; predstavnici Boračke organizacije - sram vas bilo; svi koji jedete hljeb otet od naroda svoga a ne radite ništa za njegovu dobrobit - sram vas bilo!

    Neka bi Gospod Bog dao da Željku Tomiću i njegovim prijateljima širom svijeta, što završiše ovaj sveti posao koji država ne htjede, podari lijepo zdravlje i sreću na ovom, a mir i spokoj na onom svijetu. Da, na onom, jer ovo što uradiše posao je za koji se nagrada ne prima sad i ovdje.

    Svi na ovome svijetu boravimo privremeno. Naš život je kao hod puža-golaća: ma koliko se trudili da ne bude tako iza nas ostaje prljavi trag. Ali i onaj drugi. Ako ih mi ne vidimo ima ko će ih vidjeti. Gradimo sebi kule i vile, gazimo preko života drugih ljudi, preko njihovih glava penjemo se u navodne visine. A zašto tako? Samo da bi nam bila punija guzica-protočnica. Bogatstvo ovoga svijeta služi da nam bude žalivije otići tamo gdje svi mi putujemo; gdje je krajnji cilj naše životne trke.

    I predsjednici i ministri i političari i gazde koji su se obogatili zahvaljujući žrtvama heroja imaju tijela, a sve njih čekaju, kako kaže naš narod "dva metra bez geometra"! Ne bih da zvučim kao kakav pop ali prevalio sam u drugu polovinu života; bliži sam "tamo" nego "ovamo", pa sve češće razmišljam gdje će mi besmrtna duša otići kad se smrtno tijelo vrati Majčici Zemlji? Neka ide tamo gdje je zaslužila! Samo te jedno molim, Gospode Svevišnji, ooo, molim Ti se, da ne bude zajedno sa dušama predsjednika, ministara, političara i gazda; neka bude na nekom drugom mjestu; ako tako treba neka ovim prvima i tamo bude bolje, a mojoj duši lošije ali neka nisu zajedno!




  • Idi na stranu - |listaj dalje|