fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rogatica_politika - 31447 - 31.05.2011 : Zoran Janković Rogatica, RS - best (0)

RE: Otvoreno pismo (2)


Prije svega ličnost, sa integritetom i vlastitim subjektivitetom, što vi i ovi oko vas nikada nećete biti. A možda čak ni razumjeti. Ja se svake večeri, premoren od napornoga rada, stropoštam mrtav-umoran u krevet, jer znam da se jedino tako nikada neću stropoštati od gladi. Ni ja ni niko moj. Niti ćemo biti primorani da se pokoravamo gorima od sebe. Uprkos tome što bi vi to željeli. Imam u toru, u oboru, na tavanu, u ambaru, na štednoj knjižici, u nekretninama, u glavi, u srcu i u duši. a vi i ti oko vas, šta i gdje imate išta domaćinsko? Prepasti me ne možete, postidi još manje. Ogladnjeti ni slučajno, iako sve radite što je u vašoj moći u tom pravcu. Petorica iz vaših krugova moraju sabrati domaćinluk, vrednoću, radinost, poštenje, znanje, ljudstvo, imanje, i opet mi ni na koplje dobacili ne bi. Jer kod vas je to prosti zbir a kod mene sinergijski (ako vas zbunih slobodno konsultujte vujaklijin "Riječnik", znam da vam ne bi bilo prvi put da to radite dok čitate moje dopise). Generacijama koje ste vi i vaši proveli palamudeći, mlateći praznu slamu i prodajući maglu, mu*a za bubrege, lažući narod, moji su radili, stvarali, štedili. Bavili smo se radom, strukom i naukom a ne varanjem naroda. Zato nam Bog i daje i pomaže. Siromaštvo nije neposjedovanja materijalnih dobara, nego duhovno stanje onih kojima savjest nije čista. A možda ni u cijeloj RS nema čovjeka moga nivoa obrazovanja, da je i demobilisani, ranjavani, borac VRS, i uspješan u svemu što je profesionalno radio, a da u radnoj knjižici, od rata naovamo, ima devet godina praznine. To je Bogu plakati. Stidite se zbog toga. Nemojte sutra da mi se izvinjavate i izmišljate opravdanja, sutra će biti kasno. Jer, kako bi rekao jedan iz plejade vaših pretpretpretposlednjih ideologa: "Milost niti tražim, niti bih vam je dao"! Nedavno sam doživio nevjerovatnu satisfakciju.

Jedan od vas, koji se opravdano svrstava među desetak najpismenijih ljudi RS, nakon što sam u svojim pisanijama "opleo" po njemu, došao mi je na kućna vrata i rekao. "E neka si me, burazeru, popljuvao u tekstu! Sve je ono istina i ništa ti ne zamjeram, jer ništa nisi slagao! " Donio mi je nekoliko vrlo kvalitetnih svojih štampanih izdanja i zamolio me da ostavljam sve ovo što pišem u ovih mračnih godina po istinu, jer je spreman da rizikuje i sve to objavi, u formi traktata, u eminentnom godišnjem časopisu za promociju nauke i kulture. "Tako ljudi i junaci čine, to su prave ljudske veličine", rekao bi narodni pjesnik. I još mi je ovo taj vaš (istinski) intelektualac rekao: "Reci tim mojim go*nima u Rogatici što te napadaju, da je sramota to što rade. Lako je nasrnuti na onog koji nije u prilici da se brani. Pitaj ih jesu li čuli od svojih starih da vukovi nikada neće napasti svezanoga kera!

Tek ako je i on pušten, ako je u ravnopravnom položaju sa njima - napašće ga. " I, evo, ja vas pitah i prenesoh vam njegovo mišljenje. A čovjek koji mi je sve to rekao je intelektualac "par ekselans": književnik, pjesnik, esejista, novinar, glumac, istraživač,. i Čovjek prije svega, za razliku od vas i tih oko vas. Rulje koja gdje god stigne linčuje slobodnomislećeg intelektualca samo zato što on ima kuraži da javno izgovori svoje mišljenje.

Udarate me iz mase, onako hinjski, kukavički, psihologijom čopora, krijući se iza (širokih) leđa SNSD-a i Milo(k)rada Dodika, a nijedan od vas ne smije stati pred mene, pogledati me u oči pa onda udariti. Ako smije nek izvoli, tu sam, na raspolaganju. Za intelektualno, fizičko ili bilo koje drugo odmjeravanje snaga. Samo jedan po jedan, nemojte u čoporu navaljivati! Ko šakali i hijene što rade. I ono najvažnije da ne zaboravim: nisam tamo gdje mislite da jesam i jesam tamo gdje mislite da nisam; i ne radim to što mislite da radim (ni slučajno), već radim ono što i ne sanjate! Ali mi je drago da ste nasjeli na priču koju sam plasirao samo zato da biste vi pokazali koliko ste pogani. A pokazali ste, nije vam trebalo ni dugo vremena ni bog-zna kakav povod. Iskoristili ste prvu priliku. S obzirom kako ste se neprijateljski ponijeli prema meni, dolaskom na vlast, sasvim je normalno da sam bio primoran da vam "zametnem tragove". Da ne znate gdje sam i šta radim. Jer doveli ste moju porodicu i mene u situaciju da nam je skoro jednako teško kao i 1992. godine. Ostavili ste me bez posla, uskratili mi zarađene plate koje su mi po zakonu pripadale, probali ste mi namjestiti dvije krivične prijave, prisluškujete mi telefone a vaši "kerovi" me redovno prate. Samo ne uspjevaju da me uprate. Nemojte mi reći da ne znate o čemu pričam, nismo mala djeca. To je progon i pogrom kakve nisu praktikovali ni komunisti u najcrnjim vremenima progona neistomišljenika. Ako ste mislili da ćete me slomiti i da ću moliti za pomoć, grdno se varate. Prije bih se objesio nego gorega od sebe zamolio.

Od svih strijela koje ste odapeli prema meni tačno je jedino to da mi računar nije osvještan (znam da se neki drugi predmeti mogu svještati ali računar. ). Sve drugo je vaše samovaljanje u blatu koje sam vam, namjerno, ostavio ispod svoga prozora, a vi ste izatrke uskočili u njega. Istina je, računar sa kojeg pišem nije osvještan ali je zato - moj. Vi pišete sa - državnog. Meni ova država nikad ništa nije dala, a to što imam nije mi malo. Ni slučajno. Laptop sa koga pišem je moj i u mojoj je kući koja je uredno osvještana, valjda se i to "pika". A da li je vaša osvještana? Kad smo kod toga ko šta zna o vjeri kojoj pripada moram vam ispričati i ovo, povukli ste me za jezik. A nije vam to trebalo. Pred novu 2008. -u godinu pozva mene načelnik opštine na prijem. Tada me još niste bili "pomeli". U kabinet uđoše Milorad Jagodić i Tomo Pavlović. Pošto je bila velik gužva jedan od njih, ne znam koji, prigovori kako je njima, sijedim glavama, mjesto u čelu a ne u toj gužvi. Načelnik odmah priskoči i ponudi ih: "Izvolite vas dvojica, ovdje u čelo, ovdje je zapad", i pokaza im mjesto u kabinetu ispod ikone!

Toliko o tome ko zna a ko ne zna pravoslavne običaje i ko je od nas iz kakve kuće! I vi ste meni našli da pričate šta je osvještano a šta nije!

Ne pišem ja niodakle gdje prostor nije osvještan. Naletili ste, malko. Tačnije - mnogo! Pišem sa svog porodičnog imanja iz Ćemanovića koje jeste osvještano. Redovno se ovdje sveti vodica na Krstovdan, a i sjemena, svakoga proljeća; slavi se Sveti Jovan, pominju Sveta Trojica i Sveta Petka. Pišem i iz svoje kuće u Rogatici i ona je osvještana; i iz svog stana sa Pala i on je osvještan; iz stana u Istočnom Sarajevu koji je, takođe, osvještan. Sve to jeste osvještano i jeste moje. Pošteno kupljeno pošteno zarađenim halal-novcem, višegeneracijskim radom i trudom brojne mi porodice. Širom svjetskih meridijana. Toliko o tome šta jeste a šta čije nije osvještano!

Ovo sad nerado govorim, ali moram, jer sam izazvan. Žestoko izazvan inače to ne bih ni spominjao, nipošto. U sedam domaćinskih kuća u našem kraju svake godine sjedim pod slavskom ikonom, lomim krsni kolač domaćinima i pomažem im da podignu višnju slavu nebesku. A neki od njih trunu u kazamatima zbog toga što su branili svoj narod. Da li je vama ikad iko ukazao takvu čast i da li će vam je ikada ukazati, za vašeg života. A vi ste meni našli da držite lekcije iz pravoslavlja i patriotizma!

Što se, pak, tiče poznavanja računara, i vama je poznato da je to sokoćalo u moj život ušlo prije dvadeset godina, da od kamare komponenti mogu za pola sata sklopiti mašinu koja radi, da sam obaram i dižem operativni sistem, instaliram neophodni softver, (pre)podešavam u "bios-u" to što mi treba, te da mi pomoć u toj oblasti nije potrebna. Jedan sam od prvih ADSL pretplatnika u Rogatici. Mada respektujem i vaše znanje na ovom polju. Bez imalo stida priznam da me tu "tučete". Ali samo na tom polju od svih do sada spomenutih.

Što se tiče načelnika i izbora ni ovdje niste trebali "čačkati mečku". Jer znate da sam dovoljno lud da izgovorim (napišem) ono što svi znate samo niko (od vas) ne smije to glasno izgovoriti. Na izborima za načelnika u Rogatici nije pobijedio Radomir Jovičić nego Milo(k)rad Dodik. Bez namjere da uvrijedim mog srednjoškolskog profesora, ali da je SNSD u Rogatici kandidovao konja za načelnika i on bi 2008. godine bio izabran. Takvo je bilo raspoloženje naroda. Ne zanosite se i ne kitite perjem koje nije vaše.

U istoriji je ostalo zabilježeno da je Gaj Cezar Kaligula, treći rimski car, kako bi pokazao da nikakva vlast nije u senatu nego da je sva kod njega, konja postavio za senatora. Jer jednačina je (pre)jednostavna SNS=Milo(k)rad Dodik. Radi se o liderskoj stranci (i samo joj ime to kaže) gdje se članstvo na opštinskom nivou pita k'o engleska kraljica. Hajde, neka se bilo ko od vas usprotivi (ako smijete na to i pomisliti) volji Milo(k)rada Dodika pa da vidimo šta će od vas biti za 24 sata. Tačka. K'o kuća. Osim da dodam da postoji opasnost da i vaš Kaligula uvede običaj da mu se odaju počasti koje se iskazuju bogovima: prilikom pristupanja duboki naklon i cjelov nogu! I da su vam odbornici "fikusi" kojima glava služi za šišanje a ruka za dizanje (kad im se kaže) koji ne znaju čak ni u koju rijeku se Rakitnica uliva.




Idi na stranu - |listaj dalje|