fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

radovan_karadzic - 27190 - 07.03.2011 : Zoran Janković Rogatica - best (0)

Radovan Karadžić (2)


Pobiće nas čike, generale

Za razliku od Radovana Karadžića koga pamtim i "ovako" i "onako", Ratka Mladića pamtim samo " "onako". U ratu sam bio pripadnik rezervnog sastava policije PS Rogatica. Moje prvo upoznavanje sa Mladićem bilo je u posljednjim ratnim operacijama na Goraždu. Uhvatio je, tada, jednog pripadnika naše jedinice u krađi. Za kaznu nas je, samo nas sedamnaest, poslao u proboj linije. Lično nam je komandovao. Bila je to posljednja (i najtvrđa) linija odbrane grada. Odmah iza njihovih rovova nalazila su se naselja. Armija muslimanske BiH ovdje je vodila takozvanu odsudnu odbranu. Postrojio nas je i izdao nam naređenja. Zgledali smo se ne vjerujući svojim ušima. Iako smo važili za elitnu rogatičku jedinicu. "Pa pobiće nas čike, generale" omaklo se onako spontano, poluglasno, N. M. koji je stajao odmah do mene. Kad ga je Mladić upitao šta je rekao naravno da se nije usudio da to ponovi.

Krenuli smo u borbenu aktivnost. Vojnički, pužući i primičući se neprijateljskim rovovima, pod zaštitom mraka. Pred zoru došli smo u borbeni dodir sa protivnikom, a onda su počela i borbena dejstva na veoma bliskom odstojanju. Pucačina kao na video igrici. "Samo" što ovdje život gubite jednom i nema restartovanja. Oni u rovovima mi na čistini. Rečeno nam je da imamo naše jedinice i na desnom i na lijevom krilu te da treba "samo" da udarimo i probijemo liniju. Zahvaljujući jedino zdravom razumu i našem vodiču B. N. nismo to uradili. Naime, već smo trpili vatru sa oba buka i sa čela. Bilo je više nego jasno da smo upali u "potkovicu". Čak nam je prijetilo i okruženje. Trpjeli smo vatru sa tri strane sve do sljedeće noći. Tek po mraku uspjeli smo da se, jedan po jedan, organizovano izvučemo iz potkovice. Na početnim položajima Mladića više nije bilo.

Kao novinar više puta sam pio kafu sa njim u "desk-u" (dnevna redakcija). Ne samo ja, naravno, nego cijela smjena. Nas desetak. Jednom, tako, u vrijeme njegovih najlošijih odnosa sa Karadžićem neko ga upita zašto se ne pomiri sa predsjednikom. Za dobrobit naroda. Zapjenio je i lupio šakom od sto. "Ej, bre, Ratko Mladić sam ja, bre, ja se nikome ne pokoravam i nikome ne idem na noge! " Ova strašna nadmenost podsjetila me je na aroganciju (loših) oficira JNA. Sjetio sam se i priče moga šuraka kako ga je njegov kapetan, kao mladog vojnika, tjerao da mu čisti čizme! I to redovno, a ovaj nije smio odbiti naređenje. Zbog toga je šura za cio život zamrzio i vojsku i Jugoslaviju. Jedan je od rijetkih meni bliskih ljudi koji nije jugo-nostalgičar. Toliko ga je opeklo poniženje koje je doživio od bezobraznog i arogantnog oficira JNA.

Mogao bih još mnogo toga napisati o Mladiću ali" neću više. I ovo sam napisao samo da dočaram razloge moga lošeg mišljenja o njemu. Zašto neću više? Odgovor je u naslovu ovog teksta. Takođe i u sljedećem podnaslovu.

Na mrtvom vuku i zec šilji onu stvar

Nedeljka Žugića upoznao san prije petnaestak godina. Možda to i ne znaju svi posjetioci ovog sajta ali Žugić je bio ministar u (mislim) prvoj Vladi RS. Vrlo kratko. Koliko mene pamćenje služi on i Branko Đerić jedini su časno ušli u ratne vlade RS a još časnije izašli iz njih. Ne mogu se sjetiti još nekog imena osim njih dvojice. Žugić jeste jedan od prvih ljudi u RS koji se, iznutra, suprotstavio tadašnjim vlastima. Počeo je ukazivati na kriminal širokih razmjera; govorio je kako najviše kradu ključni ljudi vlasti. Žugić je, u svojim pisanjima, verbalno napadao Radovana Karadžića i SDS-ovu vlast kada to drugi nisu smjeli ni pomisliti. Kad je to bila jeres. Sjećam se i da je, više puta, fizički napadan uz prijetnje smrću. Kao samostalni istraživač socijalne stvarnosti izuzetno je senzibiliran za pojave socijalne patologije. Iako je trpio strašni pogrom Žugić godinama nije odustajao od svog mišljenja i svojih stavova. I danas im je ostao dosljedan. Što je, priznaćete, velika rijetkost

Znam ga i kao golemog pregaoca na polju kulture. Na bilo koji događaj iz ove oblasti, ako ga pozovete, doći će. O svom ruhu i svom kruhu. Pravi je entuzijasta i lučonoša kulture. Rado podstiče druge da se bave ovom djelatnošću. Makar to bila i baka koja piše u desetercu, spreman je podržati. Sam je dobar novinara i vrstan pisac. Bolji od mene (a to mi je vrlo, vrlo teško izgovoriti). Obratite samo pažnju na njegov fond riječi. Naime, prosječan građanin (srdnjoškolac) u svakodnevnoj komunikaciji koristi svega oko 150 riječi. Nešto obrazovaniji građanin (fakultetlije) svega 250 riječi. Oni najobrazovaniji oko 500. Mislim da se broj riječi koje Žugić koristi u pisanju primiče četvorocifrenom. Mnoge riječi su njegove vlastite novo-kovanice kojima bogati srpski jezik. A koliko vrijedi jedna-jedina riječ davno je rekao Stefan Nemanja u svom "Zaveštanju jezika": "Bolje ti je izgubiti najveći i najtvrđi grad svoje zemlje, nego najmanju i najneznatniju riječ svoga jezika"! Neđo Žugić zna šta hoće da kaže i zna kako to treba reći. I danas rado piše o devijantnim ponašanjima srpskih glavešina iz tog vremena. Ali" ima tu jedno "ali"! Ako ste pomislili da laskam Žugiću, niste u pravu. Samo govorim o njegovim pozitivnim osobinama. O onim drugim ću malo kasnije.

Jer lako je danas pisati negativno o Karadžiću. Naš narod bi rekao "Na mrtvom vuku i zec šilji q-rac! " A šta je sa živim, današnjim kurjacima?

Pusti mrtvog vuka, pokla nas kurjak

Nedeljko Žugiću, kolega, poznaniče, prijatelju, brate-Srbine" Neka mrtvog vuka više. Dosta je strvinara koji navaljuju na njega. Nisi ti hijena. Ti si, više, tigar koji kidiše na živo meso i kida ga puštajući mu krv. Navikao sam na tebe da nasrćeš na nepravdu po cijenu da i tvoja vlastita krv bude puštena. Prebaci pogled sa mrtvog vuka na živog zvjerova. Kurjak nam je upao u stado. Uništava nam blago zadovoljavajući svoje najniže strasti. Kolje nam najbolja grla i pije im krv. Do zadnje kapi. A ti " ništa! Šta te danas rukovodi. Interes, političko opredjeljenje, odanost čovjeku sa kojim si se zajedno borio protiv SDS-a. Ili, jednostavno, čuvaš dobro plaćeno radno mjesto pa govoriš o istini od prije dvadeset godina a prećutkuješ ono što se danas dešava? Progovori o danu današnjem, Neđo, jer ti govoriti umiješ.

Gdje je danas tvoja izuzetna senzibiliranost istraživača socijalnih pojava za socijalnu patologiju koja hara Republikom Srpskom. Novinar si, zar ne vidiš da je Milorad Dodik sve medije stavio pod svoju kontrolu; RS nema više ni očiju da vidi ni ušiju da čuje ni jezika da govori. Samo ima gladna usta sa drobom bez zadna. Reci mi naziv bar jednih novina u kojima se smije objaviti pa makar samo i "pro et kontra" stav Miloradu Dodiku? Nema ih. Sve medije pokupovao je preko svog prijatelja Željka Kopanje. Uključujući i "Glas Srspke". Zato je Srpska ostala bez glasa. Sve novinare stavio je u džep putem NUNRS-a (Nezavisno udruženje novinara Republike Srpske) kome je šef glavni i odgovorni urednik "Nezavisnih novina" Dragan Jerinić. Kopanja šef Jeriniću, a Kopanji šef Dodik. "Nezavisni" novinari, "nezavisne" novine, "nezavisno" udruženju. Jesu, nezavisni su ali kad bi se za*ebavali! Nezavisnu su jedino od pravog novinarstva i od čistog razuma. Toliko su "nezavisni" da su mi zgadili ovu riječ.

A svojevremeno je Kopanja ostao bez obje noge jer je govorio i pisao " istinu. Bilo je to za vrijeme "one" vlasti. Pokušao je da progovori i za vrijeme "ove" vlasti. Odmah nakon što je Dodik inaugurisan za predsjednika RS Kopanja mu je uputio pismo u kome je, između ostalog, stajalo: ""moraš iz svog okruženja maknuti prvenstveno neke od novopečenih biznismena, koji zloupotrebljavaju i dobro naplaćuju čak i svoju sliku s tobom koju pokazuju češće od slike s familijom. Moraš se riješiti tih takozvanih budžetskih tajkuna koji znaju danima da sjede pred tvojim kabinetom čekajući da ih oslobodiš svih njihovih poslovnih problema, ali i da probleme uključiš "na lični konto i to na stavku moralnih i etičkih rashoda". Ti svakako, ali i pošteni i vrijedni ljudi od posla, zaslužuju da ovima o kojima ti govorim zatvoriš vrata. " Na ovo pismo Kopanje Dodik se samo šeretski smješkao i tvrdio kako ga nikad nije ni pročitao niti ga ima namjeru pročitati. Za Kopanju je ovo bio znak da " zaćuti. Što je i učinio. Dovoljno je on dao novinarstvu i istini. Sada to debeeeelo naplaćuje.

Čak i onom ratnom vremenu bilo je novina (da ih ne reklamiram, jer još postoje) gdje se moglo objaviti mišljenje suprotno zvaničnom. Danas Zoran Janković nigdje ne može objavljivati tekst, niti u jednim novinama u RS, osim na ovom portalu. Ko je upalio medijski mrak u RS i zašto? Nije li to pitanje za istraživanje, kolega Žugiću?




Idi na stranu - |listaj dalje|