fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

bors - 26430 - 10.02.2011 : Vuk Gradinski Srpske - best (0)

Što su borci smešniji...


Čitajući tekst koji je objavio Zoran Janković prisjetih se istinitog događaja iz daleke (zar već! ? ) 1988. i studentskih protesta čiji sam bio učesnik i svjedok.

Zakuvalo se bješe opasno, pa nakon 5-6 nemirnih dana rekoše da će nam se obratiti i drugovi odozgo, da saslušaju muke studentske i pripomognu koliko mognu.

I tako (što bi rekao Radašin), nađoše se u isto vrijeme i na istom mjestu masa studenata koja misli da zna šta hoće a ispred drug Savo Čečur, Marko Ćeranić, Munir Mesihović, Ivo Komšić, rektor Kecmanović.... sve sama elita, plus razni podrepaši, genteri i ostali po Bog zna kojoj funkciji. Hoće da čuju glas studentski, vox populi vox dei.

Poslije početnog ćutanja (ko će prvi da zalila) javi se moj kolega sa fakulteta Dragan Pejić, rodom od Bratunca i stanovnik doma na Bjelavama (inače je pomalo trokirao ):

  • Iiiiiii... zašto koke na Bjelavama nemaju batake! ?
    Kad vidje da niko ne konta šta je htio reći, on nastavi:
  • Pa da, dobijemo za ručak i krila i ono bijelo a nigdje nema bataka!

    Nakon opšteg urnebesa diskusija je otišla u pravcu kud je otišla, rezultat je bio da smo dobili bonove za kupovinu u posebnim prodavnicama koje su ih primale i valjda prenos dva ispita, a i bataka nije smjelo faliti... Izostalo je i kozaračko i Drug Stari (on opravdano) a sve je nekako ličilo na "osam šezdeset". Kasnije je, u umjetničkoj obradi Nadrealista nastala igrana verzija.

    Tačno je, ova farsa od boračkih protesta i naročito hepiend proistekao iz istih neobično podsjećaju na navedeno. Valjda se negdje u političkim školama ovo izučava kao templejt za neutralisanje nezadovoljstva mase tipa "slepci tumaraju u gomili".

    Vidijevši na TV ozareno lice vođe nezadovoljnih srpskih boraca kako saopštava rezultat obrade na sofi u šefovom kabinetu (a iza njegovih "metar preko leđa" i impozantne glave očešljane osmijehe Pantelije i Milorada), kako razdragan i svježe opranih moždanih ćelija likuje što je zadobio milost šefovu i "izganjo" svojim podržavateljima po 2, 80 KM za svaki mjesec proveden na ratištu, šta drugo zaključiti nego "od koga je i previše je". Sa onakvim intelektom jednog minobacačlije, koji je valjda dodavao mine i sanduke ( ne vjerujem da je znao zauzeti elemente daljinara i uglomjera, potrefiti punjenje i ne pobrkati pikete) borci su postigli vrh vrhova.

    Sada im preostaje da preture i ovu godinu, srećni i zadovoljni jer su dobili svoje. Sledeća godina je izborna pa para faliti neće, a i oko izbora svi ih se sjete. Do tada će moći gledati kao raste voćnjak ( valjda će ga zasaditi) vunderkinda Igora, za koji je u osamnaestoj godini dobio podsticaj od 3 milona republičkih ka-em-ova ( tek da nije na ulici i ne troši gudru), kako napreduje autoput B. Luka- Laktaši čiji kilometar košta 37 miliona eura ( isti takav kroz Alpe, Ande, Kordiljere ili Roki Montajns košta u prosjeku 9 miliona dolara po kilometru), slušajući i gledajući vijesti o tokovima meda i mlijeka u Srpskoj koje će im u dnevniku saopštavati trepćuća konkubina (kad je Snežana deložira).

    I tako, i ovo se završi a da nije ni počelo. Što reče Vlado Gaćina u nekom partizanskom filmu :

  • U životu je najvažnije ostati živ. Sve ostalo se nekako nakurika.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|